Toni Martin

Toni Martin (njem. Tony Martin; Kotbus, 23. april 1985.) bivši je njemački profesionalni biciklista koji je poslednje vozio za holandski profesionalni tim Jumbo—vizma. Četvorostruki je svjetski šampion u vožnji na hronometar, a pored zlatnih, osvojio je jednu srebrnu i dvije bronzane medalje u vožnji na hronometar, kao i zlatnu i srebrnu medalju u mješovitom ekipnom hronometru. Takođe, osvojio je srebrnu medalju u vožnji na hronometar na Olimpijskim igrama 2012. gdje je završio iza Bredlija Viginsa, dok je deset puta osvojio prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar, od čega devet puta zaredom. Osvojio je tri puta Tur of Belgijum trku, dva puta Volta ao Algarve, dok je po jednom osvojio Eneko Tur i Pariz—Nicu. Kao član tima Kvik-step, tri puta je osvojio Svjetsko prvenstvo u ekipnom hronometru, uz jednu srebrnu i jednu bronzanu medalju. Na Tur de Fransu ostvario je pet etapnih pobjeda, od čega tri na hronometru, dok je ostvario dvije etapne pobjede na Vuelta a Espanji.

Toni Martin
Martin na Tur of Britejn trci 2018. godine.
Lični podaci
Puno ime	Toni Hans Joahim Martin
Nadimak	Oklopno vozilo
Datum rođenja	(1985-04-23)23. april 1985.
Mjesto rođenja	Kotbus, Istočna Njemačka
Državljanstvo	Njemačka
Visina	1,85 m
Masa	75 kg
Timske informacije
Trenutni tim	završio karijeru
Disciplina	drumski
Tip vozača	hronometraš radnik univeralac
Juniorska karijera
2004	Kestricer
2005	Gerolstajner
2006—2007	Tiringer Enerdži
Profesionalna karijera
2008—2011	Hajroad
2012—2016	Omega farma Kvik—step
2017—2018	Kaćuša
2019—2021	Jumbo—vizma
Uspjesi
Prvenstva
Svjetski šampion (vožnja na hronometar)	4 (2011, 2012, 2013, 2016)
Nacionalni šampion (vožnja na hronometar)	10 (2010, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018, 2019, 2021)
Druge trke
Eneko Tur 1 (2010) Pariz—Nica 1 (2011) Tur of Peking 2 (2011, 2012) Volta ao Algarve 2 (2011, 2013) Tur of Belgijum 3 (2012, 2013, 2014)
Nagrade i medalje Predstavljajući Njemačku Drumski biciklizam Olimpijske igre London 2016. Hronometar Svjetsko prvenstvo Kopenhagen 2011. Hronometar Valkenburg 2012. Hronometar Firenca 2013. Hronometar Doha 2016. Hronometar Flandrija 2021. Mješoviti ekipni hronometar Ponferada 2014. Hronometar Jorkšir 2019. Mješoviti ekipni hronometar Mendirizio 2009. Hronometar Melburn 2010. Hronometar Predstavljajući Omega Farma Kvik—step (2012–2014) Predstavljajući Etiks Kvik—step (2015–2016) Svjetsko prvenstvo Valkenburg 2012. Ekipni hronometar Firenca 2013. Ekipni hronometar Doha 2016. Ekipni hronometar Ričmond 2015. Ekipni hronometar Ponferada 2014. Ekipni hronometar
Ažurirano: 20. mart 2022.

Biciklizmom je počeo da se bavi u djetinjstvu, a sa 18 godina, osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar. Profesionalnu karijeru počeo je 2008. godine, u timu Hajroad, kada je ostvario nekoliko pobjeda na hronometru i završio je na sedmom mjestu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar. Godine 2009. osvojio je brdsku klasifikaciju na Pariz—Nici, nakon čega je završio na drugom mjestu na Tur de Svisu, gdje je takođe osvojio brdsku klasifikaciju, uz jednu etapnu pobjedu. Na Tur de Fransu, nosio je bijelu majicu, za lidera u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, na 12 etapa, dok je završio na drugom mjestu na etapi 20, na Mon Vantuu i dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi. Na kraju sezone, završio je na trećem mjestu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar.

Godine 2010. osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar i Eneko Tur, dok je nosio bijelu majicu na Tur de Fransu na tri etape i završio je na trećem mjestu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar. Godine 2011. osvojio je Volta ao Algarve trku i Pariz—Nicu, dok je Tur de Romandi završio na drugom mjestu, nakon čega je ostvario po jednu etapnu pobjedu na Tur de Fransu i Vuelta a Espanji. Na kraju sezone, osvojio je Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar i Hrono des nejšons. Godine 2012. tim HTC se ugasio i prešao je u belgijski tim Omega farma—Kvik-step. Osvojio je Tur of Belgijum, uz jednu etapnu pobjedu, dok je Voltu ao Algarve završio na drugom mjestu, a Vuelta al Pais Basko na petom. Tokom ljeta, osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po drugi put, nakon čega je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama, dok je u finišu sezone osvojio Tur of Peking, Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar po drugi put, ekipni hronometar na Svjetskom prvenstvu i Hrono des nejšons.

Godine 2013. osvojio je Tur of Belgijum, Voltu ao Algarve, prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po treći put, Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar po treći put i ekipni hronometar po drugi put, dok je ostvario jednu etapnu pobjedu na Tur de Fransu, a tokom jedne etape na Vuelta a Espanji, bio je u bijegu cijelu etapu i dostignut je na 100 metara do cilja. Godine 2014. osvojio je Tur of Belgijum treću godinu zaredom, nakon čega je ostvario dvije etapne pobjede na Vuelti al Pais Basko, dok je Tur de Svis završio na četvrtom mjestu, uz dvije etapne pobjede. Tokom ljeta, osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po četvrti put, nakon čega je ostvario dvije etapne pobjede na Tur de Fransu i jednu na Vuelta a Espanji, a završio je na drugom mjestu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar i na trećem mjestu na ekipnom hronometru. Godine 2015. ostvario je po jednu etapnu pobjedu na Volti ao Algarve i Tur de Romandi trci, nakon čega je osvojio prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po peti put i ostvario je jednu etapnu pobjedu na Tur de Fransu, gdje je nosio žutu majicu na tri etape. Na kraju sezone, Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar završio je na sedmom mjestu, dok je ekipni hronometar završio na drugom mjestu. Godine 2016. osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po šesti put, dok je dobio nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi 16 na Tur de Fransu. Na kraju sezone, osvojio je Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar po četvrti put, čime se izjednačio sa Fabijanom Kančelarom, dok je osvojio i ekipni hronometar sa timom Kvik-step.

Godine 2017. prešao je u Kaćušu. Osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po sedmi put, dok je Tur of Belgijum završio na trećem mjestu, a Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar na devetom mjestu. Godine 2018. osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po osmi put, dok je Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar završio na osmom mjestu.

Godine 2019. prešao je u Jumbo—vizmu. Na početku sezone, ostvario je pobjedu na ekipnom hronometru na UAE Turu, nakon čega je osvojio prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po deveti put i ostvario pobjedu na ekipnom hronometru na Tur de Fransu. Na kraju sezone, Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar završio je na devetom mjestu, dok je završio na drugom mjestu na mješovitom hronometru. Sezona 2020. je bila prekinuta od marta do avgusta zbog pandemije kovida 19, prvenstvo Njemačke nije voženo i završio je sezonu bez pobjede. Godine 2021. osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po deseti put, dok je u finišu sezone osvojio mješoviti hronometar na Svjetskom prvenstvu, a vožnju na hronometar završio je na šestom mjestu. Na kraju sezone, završio je karijeru.

Djetinjstvo i juniorska karijera

Toni Martin rođen je u Kotbusu, Istočna Njemačka. Sa porodicom je pobjegao iz Istočne Njemačke malo prije pada Berlinskog zida i propasti komunističke Istočne Evrope. U istočni dio Njemačke vratio se da bi pohađao sportsku školu u Erfurtu.

Godine 2003. osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar za juniore, dok je 2004 osvojio prvenstvo Njemačke na pisti, u dohvatnoj vožnji ekipno, zajedno sa Sašom Damrovim, Jensom Lemanom i Kristijanom Bahom.. Pobijedio je na četvrtoj etapi na Điro dela Ređioni trci, ispred Mihaela Muka i Zdenjeka Štibara, dok je na šestoj etapi pobijedio 11 sekundi ispred Ruija Felipea Gomeša i 22 sekunde ispred Roberta Hesinka. Trku je završio na 16 mjestu u generalnom plasmanu, dva i po minuta iza Luiđija Sestila. U julu vozio je Evropsko prvenstvo za vozače do 23 godine, gdje je hronometar završio na šestom mjestu, minut i tri sekunde iza Dmitrija Grabovskog. Drumsku trku završio je na 26 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla 39 sekundi iza Rabona Františeka. Sezonu je završio na Tur de’l Avenir trci, u septembru. Hronometar na petoj etapi završio je na desetom mjestu, minut i deset sekundi iza Kristijana Milera. Trku je napustio nakon devete etape, koju je završio na 99 mjestu.

Sezonu 2006 počeo je na Điro del Mendrizioto klasiku, koji je završio na 53 mjestu, tri minuta i 50 sekundi iza Leonarda de Paolija. U maju vozio je Tiringen—Rundfart trku, gdje je prvu etapu završio na drugom mjestu, sekundu iza Edvalda Boson Hagena. Hronometar na trećoj etapi završio je na četvrtom mjestu, 19 sekundi iza Larsa Buma, dok je poslednju, petu etapu završio 34 sekunde iza Boson Hagena, ali ispred Vilijama Valkera i osvojio je trku 51 sekundu ispred Valkera. U junu osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine, minut ispred Dominika Rolsa, nakon čega je vozio na Evropskom prvenstvu, gdje je hronometar završio na 24 mjestu, dva minuta iza Dmitrija Grabovskog. Dva dana kasnije vozio je drumsku trku. Bio je dio sedmočlanog bijega koji je stigao na cilj ispred grupe; završio je na šestom mjestu u sprintu. Na kraju sezone vozio je drumsku trku za vozače do 23 godine na Svjetskom prvenstvu, koju je završio na 102 mjestu, četiri minuta iza Geralda Cioleka, koji je osvojio prvenstvo pobjedom u sprintu.

Sezonu 2007 počeo je na klasiku Gran pri de Varegem, koji je završio na 60 mjestu. U aprilu vozio je Sirkuit des Ardens trku, gdje je pobijedio na prvoj etapi, devet sekundi ispred Žeroma Kopela. Krajem maja, osvojio je FBD Insurjens Ras trku u Republici Irskoj, 17 sekundi ispred Pajdi Obrajen|Pajdija Obrajena]]. U junu, vozio je Tiringen—Rundfart, gdje je pobijedio na prvoj etapi, sekundu ispred glavne grupe. Hronometar na drugoj etapi završio je na 26 mjestu, 35 sekundi iza Kinga Metjuza. Drugim mjestom na poslednjoj, petoj etapi, koju je završio osam sekundi iza Matijasa Franka, završio je trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu, dvije sekunde iza Franka. U septembru vozio je Tur de’l Avenir, gdje je hronometar na petoj etapi završio na četvrtom mjestu. Zahvaljujući trećem mjestu na poslednjoj, desetoj etapi, završio je trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio drumsku trku za vozače do 23 godine, koju je završio na 40 mjestu u grupnom sprintu.

Profesionalna karijera

2008

Martin na trci Dridagse van Vest Flanderen 2008.

Profesionalnu karijeru počeo je 2008. godine u timu, HTC—Hajdžroad Sezonu je počeo na jednodnevnim trkama u Italiji i Švajcarskoj, dok je početkom marta vozio trku u zapadnoj Flandriji, Dridagse van Vest Flanderen, koju je završio na 37 mjestu. Krajem marta vozio je Kriterijum Internasional, gdje je hronometar na poslednjoj, trećoj etapi završio na drugom mjestu, sedam sekundi iza Edvalda Boson Hagena, dok je trku završio na 98 mjestu u generalnom plasmanu, 17 minuta iza Jensa Fogta. Prvu pobjedu u profesionalnoj karijeri ostvario je na klasiku Hel van het Mergeland, u Holandiji. Napao je zajedno sa suvozačem, Adamom Hansenom nakon 20 km od starta. Na 10 km do cilja, Hansen je imao defekt, a Martin ga je čekao, nakon čega su vozili zajedno do kraja. Cilj su prošli držeći se za ruke u vazduhu; Hansen je prepustio pobjedu Martinu, dok je trećeplasirani Piter Jakobs završio sedam minuta iza. Trka je trebalo da se završi sa dva kruga oko Ejsdena, ali je poslednji krug otkazan da Martin i Hansen ne bi dostigli drugu grupu za čitav krug. Nakon pobjede, Martin je izjavio: „Adam je rekao da bi ja trebalo da pobijedim, nakon što sam ga čekao kad je imao defekt. Veoma sam srećan. Ovo je moja prva pobjeda kao člana pro tur tima. Nevjerovatno“. Nakon klasika u Belgiji i Holandiji, na kojima nije ostvario zapažen rezultat, vozio je Tur de Romandi, gdje je prolog dug 2 km na otvaranju završio na 37 mjestu, četiri sekunde iza suvozača — Marka Kevendiša. Hronometar na trećoj etapi završio je na četvrtom mjestu, 21 sekundu iza Andreasa Kledena. Martin je postavio najbolje vrijeme, koje je sat i po kasnije srušio Stef Klement. Trku je završio na 94 mjestu u generalnom plasmanu, 41 minut iza Kledena.

Martin na Sašen Turu 2008.

U maju, vozio je svoj prvi grand tur — Điro d’Italiju. Điro je startovao ekipnim hronometrom, koji je HTC završio na trećem mjestu, sedam sekundi iza tima Slipstrim. Na drugoj etapi izgubio je 11 minuta, dok je hronometar na desetoj etapi završio na 20 mjestu, dva minuta iza Marcija Brusegina. Do kraja Đira vožena su još dva hronometra. Brdski hronometar dug 12,5 km na etapi 16 završio je na 95 mjestu, šest i po minuta iza pobjednika — Franka Pelicotija, dok je hronometar na poslednjoj etapi završio na drugom mjestu, sedam sekundi iza suvozača — Marka Pinotija i Điro je završio na 128 mjestu u generalnom plasmanu, od 141 vozača, tri sata i 39 minuta iza Alberta Kontadora, koji je osvojio trku. Sezonu je nastavio na Star Elektroter trci u Holandiji, gdje je pobijedio na prologu dugom 6 km na otvaranju, dvije sekunde ispred Nikolaja Trusova. Na narednim etapama gubio je vrijeme i trku je završio na 116 mjestu u generalnom plasmanu, 22 minuta iza Enrika Gasparota. Krajem juna vozio je nacionalno prvenstvo, na kojem je hronometar završio na trećem mjestu, iza Petera Grabša i Stefana Šumahera, dok je drumsku trku završio na 14 mjestu, u grupi koja je na cilj došla minut i 43 sekunde iza pobjednika — Fabijana Vegmana. Sašen Tur završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 25 sekundi iza Grabša i sekundu iza Majkla Rodžersa, nakon čega je ostvario pobjedu na hronometru na trećoj etapi Tur del Ain trke, gdje je trijumfovao sedam sekundi ispred suvozača — Linusa Gerdemana.

U avgustu, vozio je Dojčland Tur, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj, osmoj etapi, 34 sekunde ispred Grabša i trku je završio na 50 mjestu u generalnom plasmanu, 28 minuta iza Gerdemana. Sezonu je nastavio na Tur de Polonje trci. Na šestoj etapi otišao je u bijeg, zajedno sa još šest vozača. Martin je napao iz bijega i vozio solo do 20 km do cilja, kada ga je dostigao Jens Fogt, koji je prethodno napao iz glavne grupe. Martin nije mogao da ga prati i završio je na drugom mjestu, 47 sekundi iza Fogta, nakon čega je napustio trku i nije startovao poslednju etapu. Na Svjetskom prvenstvu vozio je hronometar, koji je završio na sedmom mjestu, minut i 16 sekundi iza Grabša, koji je osvojio prvu titulu svjetskog šampiona. Sezonu je završio na klasicima u Francuskoj; Pariz Tur u oktobru završio je na 136 mjestu, dok je pobijedio Filip Žilber, koji je tako ostvario prvu veliku pobjedu na klasicima.

2009

Sezonu 2009 počeo je na klasiku u Španiji, Trofeo Sala Milor, koji je završio na 154 mjestu, skoro tri minuta iza glavne grupe, koju je odsprintao Robi Makjuen. Krajem februara vozio je Volta ao Algarve trku u Portugaliji, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na šestom mjestu, minut i četiri sekunde iza Alberta Kontadora. Završio je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta iza Kontadora, koji je osvojio trku. Početkom marta vozio je Klasik Almerija. Zbog jakog vjetra grupa se razdvijila, tim Kolumbija hajdžroad je imao sedmoricu u prvoj grupi od 25 vozača, koji su povećavali prednost. Mikael Albasini je izašao na čelo na 700 metara do cilja, u pripremi sprinta za Grega Hendersona; Martin je preuzeo na 400 metara do cilja, a na 200 metara Henderson je počeo da sprinta i pobijedio je, dok je Martin završio na sedmom mjestu. Sezonu je nastavio na Pariz—Nici, gdje je prolog na otvaranju završio na četvrtom mjestu, 11 sekundi iza Alberta Kontadora, dok su Bredli Vigins i Luis Leon Sančez završili na drugom i trećem mjestu. Na petoj etapi napao je nakon 13 km, pratili su ga Žeremi Roa i Tomas Vokler. Na etapi je voženo sedam uspona, a Martin je prošao prvi preko svakog uspona i uzeo maksimalan broj bodova. U poslednjih 25 km voženo je nekoliko krugova, Martin i Vokler su više puta napadali, ali nisu uspjeli da se odvoje; Roa je napao na 7 km do cilja, Martin i Vokler su se gledali, očekivajući da će ovaj drugi krenuti u potjeru, dok je Roa napravio prednost i ostvario prvu pobjedu u karijeri. Martin je završio na trećem mjestu, tri sekunde iza Roe i preuzeo je vođstvo u brdskoj klasifikaciji. Nakon etape, sportski direktor tima Kolumbija hajdžroad, Brajan Holm, izjavio je: „on nije Rišar Virenk, ali može da se penje prilično dobro“. Poslednju etapu završio je u grupi koja je na cilj stigla 13 minuta iza pobjednika — Antonija Koloma i trku je završio na 85 mjestu u generalnom plasmanu, sat i osam minuta iza Luisa Leona Sančeza, dok je osvojio brdsku klasifikaciju, sedam bodova ispred Kontadora.

Martin na Tur de Romandi trci 2009.

Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na hronometru na trećoj etapi Kriterijuma Internasional, gdje je pobijedio šest sekundi ispred Viginsa, dok je trku završio na 60 mjestu u generalnom plasmanu, sedam minuta iza Jensa Fogta. Sredinom aprila vozio je Ardenske klasike, na kojima nije bio uspješan, nakon čega je vozio Tur de Romandi. Prolog dug 3 km na otvaranju završio je na 12 mjestu, pet sekundi iza Františeka Rabona. Prva etapa skraćena je sa 176 na 87 km zbog snijega. Martin je napao u finišu iz glavne grupe i završio na četvrtom mjestu, 28 sekundi iza Rikarda Serana, koji je pobijedio u sprintu iz tročlanog bijega. Na trećoj etapi vožen je ekipni hronometar, na kojem je pobijedio tim Kolumbija hajdžroad, zahvaljujući čemu je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, osam sekundi iza suvozača, Františeka Rabona. Na četvrtoj etapi, Rabon je otpao na drugom usponu, nakon čega je Martin bio lider tima. Završio je na 15 mjestu, minut i 24 sekunde iza Romana Krojcigera, koji je pobijedio i preuzeo žutu majicu, dok je Martin pao na osmo mjesto u generalnom plasmanu. Poslednja etapa bila je sprinterska, Martin je završio na šestom mjestu i završio je trku na osmom mjestu u generalnom plasmanu, minut i osam sekundi iza Krojcigera, koji je osvojio trku.

Krajem maja vozio je Bajern—Rundfart, gdje je pobijedio na hronometru na četvrtoj etapi, 25 sekundi ispred Grabša. Poslednja etapa bila je sprinterska, radio je za suvozača, Andrea Grajpela, koji je pobijedio, dok je Martin završio na 25 mjestu i završio je na 29 mjestu u generalnom plasmanu, 24 minuta iza Linusa Gerdemana. Sezonu je nastavio na Tur de Svis trci, gdje je prolog dug 7,8 km na otvaranju završio na petom mjestu, 31 sekundu iza Fabijana Kančelare. Nakon uspješnog bijega na četvrtoj etapi, na kojoj je Mati Brešel pobijedio, lidersku majicu preuzeo je Tadej Valjevec, koji je završio treći na etapi, dok je Martin pao na 12 mjesto u generalnom plasmanu, 54 sekunde iza, a preuzeo je vođstvo u brdskoj klasifikaciji. Na petoj etapi, na cilj je stigla grupa od 15 vozača, Martin je završio na 15 mjestu u sprintu i došao je do šestog mjesta u generalnom plasmanu. Na osmoj etapi napao je u finišu i pobijedio Damijana Kunega u sprintu. Martin je tako ostvario šestu pobjedu za tim na osam etapa i došao do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu, 39 sekundi iza Valjeveca. Hronometar na poslednjoj etapi, završio je na drugom mjestu, minut i 27 sekundi iza Kančelare i završio je trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i dvije sekunde iza Kančelare. Osvojio je brdsku klasifikaciju, 36 bodova ispred Maksima Iglinjskog. Krajem juna vozio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar, koje je završio na drugom mjestu, 11 sekundi iza Grabša.

Martin (lijevo) i Huan Manuel Garate, na usponu Mon Vantu na Tur de Fransu 2009.

Sezonu je nastavio na Tur de Fransu, gdje je prolog na otvaranju završio na osmom mjestu, 33 sekunde iza Kančelare. Na trećoj etapi, Kolumbija hajdžroad je vozila punim tempom i na 32 km do cilja grupa se razdvijila. U prvoj grupi ostalo je 25, vozača, Mark Kevendiš je pobijedio u sprintu, Martin je završio na 15 mjestu i došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, 33 sekunde iza Kančelare, dok je preuzeo bijelu majicu, za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača. Prvu brdsku, sedmu etapu, završio je na 15 mjestu, u grupi sa najvećim favoritima za osvajanje Tura, i pao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, minut iza Rinalda Nočentinija, koji je preuzeo žutu majicu ispred Alberta Kontadora i Lensa Armstronga; u klasifikaciji mladih vozača imao je 49 sekundi prednosti ispred Andija Šleka. Na etapi 15, Kontador i Andi Šlek su dominirali, Martin je završio na 12 mjestu, dva minuta iza Kontadora i pao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, dok je izgubio bijelu majicu od Andija Šleka, za kojim je zaostajao 41 sekundu. Na etapi 16 izgubio je 16 minuta i ispao iz generalnog plasmana. Hronometar na etapi 18 završio je na 11 mjestu, minut iza Kontadora, koji je pobijedio tri sekunde ispred Kančelare. Na etapi 20, otišao je u bijeg zajedno sa još 15 vozača; Martin je bio najbolje plasirani u generalnom plasmanu od vozača iz bijega, 55 minuta iza Kontadora, zbog čega ih je glavna grupa pustila i stekli su devet minuta prednosti tokom etape. Na početku uspona Mon Vantu, na 17 km do cilja, Huan Manuel Garate je napao, pratili su samo Martin i Kristof Riblon. Na 10 km do cilja, Riblon je otpao, dok su Garate i Martin imali dva minuta prednosti ispred grupe žute majice, gdje je Andi Šlek napao i podijelio grupu. U samom finišu, Garate je napao i pobijedio, dok Martin nije mogao da ga prati i završio je tri sekunde iza; Andi Šlek je završio treći, 38 sekundi iza Garatea. Poslednja etapa je bila sprinterska, tim je radio za Kevendiša, koji je ostvario šestu pobjedu na Turu. Martin je završio na 36 mjestu u generalnom plasmanu, 55 minuta iza Kontadora, koji je osvojio Tur de Frans drugi put.

U avgustu vozio je Eneko Tur, gdje je prolog na otvaranju završio na 16 mjestu, sedam sekundi iza Silvana Šavanela. Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio je na 12 mjestu, 30 sekundi iza Boson Hagena i završio je na 68 mjestu u generalnom plasmanu, 34 minuta iza Boson Hagena, koji je osvojio prvu etapnu trku u karijeri. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je u vožnji na hronometar osvojio bronzanu medalju; završio je dva i po minuta iza Kančelare, koji je osvojio prvenstvo treći put, dok je Gustav Larson završio na drugom mjestu. Vozio je i drumsku trku, ali je nije završio, dok je prvenstvo osvojio Kadel Evans.

2010

Martin na Pariz—Nici 2010.

Sezonu 2010 počeo je na klasiku u Španiji, Trofeo Sala Milor, koji je završio na 146 mjestu, minut i 51 sekundu iza glavne grupe, koju je odsprintao Oskar Freire. Krajem februara vozio je Vuelta a Aldalusija Ruta del Sol trku, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na trećem mjestu, sedam sekundi iza Aleksa Rasmusena. Završio je na 24 mjestu u generalnom plasmanu, šest minuta iza suvozača — Majkla Rodžersa, koji je osvojio trku. Prolog na Pariz—Nici završio je na 65 mjestu, 41 sekundu iza Larsa Buma. Na trećoj etapi, napao je na poslednjem usponu, ali su ostali pratili. Nikolas Rouč je napao na spustu, Martin je pratio i odvojila se grupa od šest vozača, gdje su još bili Alberto Kontador, Hoakim Rodrigez, Peter Sagan i Jens Fogt. Martin je završio peti u sprintu, dok je Sagan ostvario prvu pobjedu u karijeri. Trku je napustio tokom poslednje, sedme etape. Krajem marta vozio je Vuelta a Katalunju, gdje je prolog na otvaranju završio na 64 mjestu, 16 sekundi iza Pola Vosa, koji je ostvario prvu pobjedu u karijeri. U nastavku trke nije ostvario značajne rezultate i završio je na 93 mjestu u generalnom plasmanu, 34 minuta iza Hoakima Rodrigeza. Sezonu je nastavio na Ardenskim klasicima, na kojima je najbolji rezultat ostvario na Fleš Valonu, gdje je završio na 52 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla 56 sekundi iza Evansa, koji je odsprintao Rodrigeza i Kontadora na cilju.

Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na hronometru na sedmoj etapi Tur of Kalifornija trke, gdje je pobijedio 23 sekunde ispred Rodžersa. Završio je na 17 mjestu u generalnom plasmanu, šest minuta iza suvozača — Majkla Rodžersa, koji je osvojio trku. U junu vozio je Tur de Svis trku, gdje je prolog na otvaranju završio na trećem mjestu, tri sekunde iza Kančelare. Na trećoj etapi, Martin je vozio punim tempom na 5 km do cilja, grupa se razdvojila; završio je na desetom mjestu i preuzeo je žutu majicu sekundu ispred Kančelare. Pobijedio je na hronometru na poslednjoj etapi, 17 sekundi ispred Kančelare i trku je završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu, 27 sekundi iza Frenka Šleka, koji je osvojio trku 12 sekundi ispred Lensa Armstronga. Krajem juna, osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po prvi put, 37 sekundi ispred suvozača iz HTC Kolumbije — Petera Grabša. Vozio je i drumsku trku, koju je završio na četvrtom mjestu, minut i 36 sekundi iza Kristijana Knesa, koji je trijumfovao iz bijega.

Martin na Tur de Fransu 2010.

Sezonu je nastavio na Tur de Fransu, gdje je prolog na otvaranju završio na drugom mjestu, deset sekundi iza Kančelare, koji je uzeo žutu majicu. Silvan Šavanel je preuzeo vođstvo nakon pobjede na drugoj etapi, gdje je trijumfovao iz bijega, tri minuta ispred glavne grupe, zbog čega je Martin pao na treće mjesto u generalnom plasmanu. Treća etapa vožena je po sekcijama kaldrme. Na 50 km do cilja, Kančelara je predvodio braću Šlek, pratili su Kadel Evans, Rajder Hesedal i Gerent Tomas, Martin je ostao iza i etapu je završio dva minuta i 25 sekundi iza, zbog čega je pao na 21 mjesto u generalnom plasmanu, dok je Kančelara preuzeo žutu majicu. Na prvoj brdskoj, sedmoj etapi, izgubio je 19 minuta i ispao iz generalnog plasmana, dok je Šavanel pobijedio na etapi i preuzeo žutu majicu. Hronometar dug 52 km, na etapi 19, završio je na drugom mjestu, 17 iza Kančelare. Završio je Tur na 134 mjestu, tri i po sata iza pobjednika — Alberta Kontadora.

U avgustu vozio je Eneko Tur, gdje je prolog na otvaranju završio na sedmom mjestu, sedam sekundi iza Svejna Tufta.Na trećoj etapi, Kos Murenhaut je napao na 32 km do cilja, pratio je Martin i brzo su stekli prednost. Došli su na cilj minut i 24 sekunde ispred grupe, Murenhaut je pobijedio u sprintu, dok je Martin preuzeo lidersku poziciju, deset sekundi ispred Murenhauta. Na hronometru na poslednjoj etapi pobijedio je šest sekundi ispred Martina Tjalingija i osvojio je prvu etapnu trku u karijeri. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je osvojio bronzanu medalju u vožnji na hronometar drugu godinu zaredom; završio je minut i 12 sekundi iza Fabijana Kančelare, koji je postao prvi vozač koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar četiri puta, i deset sekundi iza Dejvida Milara, koji je osvojio srebrnu medalju. Četiri dana kasnije, vozio je drumsku trku, ali je nije završio, dok je prvenstvo osvojio Tor Hushovd.

2011

Martin na Tur de Romandi trci 2011.

Sezonu 2011 počeo je na klasiku Čelendž Majorka, koji se sastoji od četiri klasika. Prvi, Trofeo Sala Milor, završio je na 184 mjestu, od 187 vozača koliko ih je završilo, minut i 28 sekundi iza glavne grupe, koju je odsprintao Tajler Farar. Četvrti klasik, Trofeo Deia, završio je na petom mjestu u grupnom sprintu, na kojem je pobijedio Hose Hoakin Rohas. Krajem februara vozio je Volta ao Algarve trku u Portugaliji. Na trećoj etapi, Stiven Kamings je napao na poslednjem usponu, pratili su Martin, Tidžej van Garderen, Kontador i Rejn Taramaje. Kamings je pobijedio u sprintu i preuzeo lidersku majicu, dok je Martin petim mjestom na etapi došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu.Pobijedio je na hronometru na poslednjoj etapi, pet sekundi ispred Liuvea Vestre i osvojio je trku, 32 sekunde ispred Van Garderena. Sezonu je nastavio na Pariz—Nici, gdje je nakon sprinterskih etapa, borba vođena na petoj etapi. Taramaje je napao na polovini poslednjeg uspona, odvojila se grupa od osam vozača, koja je na spustu do cilja napravila prednost od 18 sekundi. Martin je završio na četvrtom mjestu u sprintu i došao je do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu, deset sekundi iza Andreasa Kledena. Pobijedio je na hronometru na šestoj etapi, 20 sekundi ispred Bredlija Viginsa i preuzeo je žutu majicu, 36 sekundi ispred Kledena. Na sedmoj etapi, Remi di Gregorio je napao na 13 km do cilja i došao do solo pobjede. Martin i Kleden su markirali jedan drugog i završili su sedam sekundi iza. Na poslednjoj etapi, trijumfovao je Vokler iz bijega, dok je Martin završio u grupi i osvojio je trku 36 sekundi ispred Kledena.

U aprilu, vozio je Vuelta al Pais Vasko trku, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj, šestoj etapi, devet sekundi ispred Kledena i trku je završio na 107 mjestu u generalnom plasmanu, 56 minuta iza Kledena, koji je osvojio trku. Sezoni je nastavio na Tur de Romandi trci, gdje je prolog na otvaranju završio na 35 mjestu, osam sekundi iza Honatana Kastrovijeha. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na petom mjestu, 27 sekundi iza Dejv Zabriski Dejva Zabriskog i došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu, 18 sekundi iza Evansa, sekundu ispred Aleksandra Vinokurova. Poslednja etapa bila je ravna, Ben Svift je pobijedio u sprintu; nije bilo promjena u generalnom plasmanu i Martin je završio na drugom mjestu. U junu, vozio je Kriterijum di Dofine po prvi put. Prolog na otvaranju završio je na 34 mjestu, 17 sekundi iza Larsa Buma. Nakon dvije etape na kojima je izgubio deset minuta, pobijedio je na hronometru u Grenoblu na trećoj etapi, 11 sekundi ispred Viginsa, koji je preuzeo vođstvo u generalnom plasmanu. U nastavku je gubio vrijeme i završio je na 37 mjestu u generalnom plasmanu, 28 minuta iza Viginsa, koji je osvojio trku. Prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar završio je na drugom mjestu, iza suvozača iz HTC-a — Berta Grabša. Vozio je i drumsku trku, koji je završio na 68 mjestu, sedam minuta iza Roberta Vagnera, koji je pobijedio u sprintu.

Martin na Tur de Fransu 2011.

U julu, vozio je Tur de Frans. Ekipni hronometar na drugoj etapi, HTC je završio na petom mjestu, pet sekundi iza tima Servelo. Prvu brdsku, osmu etapu završio je u grupi od 20 vozača koja je na cilj stigla 15 sekundi iza Ruija Koste, koji je pobijedio iz bijega; Martin je došao do sedmog mjesta u generalnom plasmanu, 13 sekundi iza Tora Hushovda. Na devetoj etapi pobijedio je Luis Leon Sančez, dok je Tomas Vokler preuzeo žutu majicu. Martin je završio na osmom mjestu, u grupi koja je na cilj stigla četiri minuta iza Sančeza i Voklera i došao je do šestog mjesta u generalnom plasmanu. Na etapi 12, prvoj čiji je cilj bio na usponu, izgubio je devet minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman. Na etapi 16 otišao je u bijeg, zajedno sa još devet vozača. Na poslednjem usponu, Rajder Hesedal je napao i otišao solo, a Edvald Boson Hagen i Tor Hushovd su ga dostigli na spustu. Hushovd je pobijedio u sprintu, dok je Martin završio na četvrtom mjestu, 38 sekundi iza. Prvu pobjedu na Tur de Fransu i prvu pobjedu na nekoj grand tur trci ostvario je na hronometru na etapi 20, gdje je pobijedio sedam sekundi ispred Evansa, koji je nakon etape preuzeo žutu majicu. Na poslednjoj etapi radio je za Kevendiša, koji je ostvario petu pobjedu i osvojio klasifikaciju po poenima, dok je Martin završio na 42 mjestu u generalnom plasmanu, sat i po iza Evansa.

Martin nakon osvajanja Svjetskog prvenstva u vožnji na hronometar 2011.

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je tim HTC ekipni hronometar na prvoj etapi završio na trećem mjestu, ali je Martin završio minut i 25 sekundi iza. Pobijedio je na hronometru na desetoj etapi, 59 sekundi ispred Krisa Fruma i minut i 22 sekunde ispred Viginsa. Vueltu je napustio nakon etape 18, nije startovao etapu 19, sa ciljem da se pripremi za Svjetsko prvenstvo. > Na Svjetskom prvenstvu, vozio je i hronometar i drumsku trku. Vožnju na hronometar startovao je sa pretposlednjeg mjesta, dok je poslednji startovao Kančelara. Postavio je najbolje vrijeme na svakom prolaznom cilju, a tokom vožnje je obišao dvojicu vozača koji su startovali prije njega: Dejvida Milara, koji je startovao minut i po prije njega i Mihaila Ignatjeva, koji je startovao tri minuta prije, dok je došao blizu Tejlora Finija, koji je startovao četiri i po minuta prije njega. Pobijedio je minut i 15 sekundi ispred Viginsa, dok je Kančelara završio dodatnih pet sekundi iza, i osvojio je prvu titulu svjetskog šampiona. Nakon pobjede izjavio je: „u poslednjem kilometru bio sam siguran da ću pobijediti. Tako je dobar osjećaj. Ostvarenje sna. To je nevjerovatno za mene. Dejvid je bio jedan od favorita i naravno kada ga obiđete i idete minut i po brže, morate da imate dobru vožnju. Dao sam sve od sebe, tako da sam veoma srećan. Bio sam pod pritiskom, ali naučio sam da radim pod pritiskom“.” Četiri dana kasnije, vozio je drumsku trku, gdje je radio za timskog lidera — Andrea Grajpela. Prvenstvo je završeno grupnim sprintom, u kojem je Mark Kevendiš pobijedio i osvojio prvu zlatnu medalju za Ujedinjeno Kraljevstvo; Grajpel je završio na trećem mjestu, dok je Martin završio na 166 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla osam minuta kasnije.

U oktobru vozio je prvo izdanje trke Tur of Peking gdje je pobijedio na hronometru na otvaranju, 17 sekundi ispred Milara. Do kraja su vožene sprinterske etape, koje je završio u grupi i osvojio je trku, 17 sekundi ispred Milara. Sezonu je završio na hronometarskoj trci, Hrono des nations, koja je nasljednik trke Grand pri des nations, na kojoj je Žak Anketil pobijedio devet puta. Martin je pobijedio dva minuta ispred Gustava Larsona. Na kraju godine izglasan je za biciklistu godine u Njemačkoj, ispred Dejvida Šnabela i Marsela Kitela. Na kraju sezone, tim HTC se ugasio, jer nisu mogli da nađu glavnog sponzora; Martin je prešao u Omega Farma Kvik—Step za 2012. godinu.

2012

Martin na Pariz—Nici 2012.

Pred početak sezone 2012, istakao je da su mu glavni ciljevi Tur de Frans i zlatna medalja na Olimpijskim igrama u Londonu. Sezonu je počeo na klasiku Čelendž Majorka, koji se sastoji od četiri klasika. Vozio je treći, Trofeo Mighorn, koji je završio na poslednjem, 181 mjestu, 11 minuta iza Endrjua Fena, koji je pobijedio u sprintu. U februaru vozio je Volta ao Algarve trku. Na trećoj etapi, Riči Port je napao i došao do solo pobjede, dok je Martin završio na devetom mjestu, 40 sekundi iza. Hronometar na poslednjoj, petoj etapi, završio je na drugom mjestu, manje od sekunde iza Viginsa i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 37 sekundi iza Porta.

Sezonu je nastavio na Pariz—Nici, gdje je prolog na otvaranju završio na 28 mjestu, 25 sekundi iza Gustava Larsona. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na 25 mjestu, minut i 37 sekundi iza Viginsa i trku je završio na 62 mjestu u generalnom plasmanu, 19 minuta iza Viginsa. Početkom aprila vozio je Vuelta al Pais Vasko trku. Na trećoj etapi, Samuel Sančez je napao u finišu, pratili su Hoakim Rodrigez i Kristofer Horner; Sančez je pobijedio u sprintu, dok je Martin završio u drugoj grupi, 12 sekundi iza i došao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu. Cilj četvrte etape bio je na usponu Alto de Ibardin, gdje je u poslednjih 500 metara bilo 18% nagiba. Rodrigez je pobijedio ispred Sančeza, dok je Martin završio 21 sekundu iza i pao je na 13 mjesto u generalnom plasmanu. Hronometar na poslednjoj, šestoj etapi, završio je na trećem mjestu, sedam sekundi iza Sančeza i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, 54 sekunde iza Sančeza, koji je osvojio Tur Baskije prvi put u karijeri.

Martin na Kriterijumu di Dofine 2012.

Desetak dana prije početka Tur de Romandije, udario ga je automobil tokom treninga. Zadobio je povrede očne duplje, ramena, brade i nadlaktice, ali nije morao na operaciju. Sezonu je nastavio krajem maja, na Tur of Belgijum trci. Prve tri etape bile su sprinterske, na kojima je pobijedio Grajpel, dok je na četvrtoj etapi vožen hronometar, gdje je Martin ostvario prvu pobjedu u sezoni, 46 sekundi ispred Liuvea Vestre i preuzeo je lidersku majicu. Poslednju, petu etapu, završio je na sedmom mjestu, osam sekundi iza Karlosa Betankura, i osvojio je trku 43 sekundi ispred Vestre. U junu vozio je Kriterijum di Dofine, gdje je prolog na otvaranju završio na petom mjestu, pet sekundi iza Luka Darbridža. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na drugom mjestu, 34 sekunde iza Viginsa i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 38 sekundi iza Viginsa. Na šestoj etapi, otpao je na poslednjem usponu, izgubio četiri minuta i pao na 14 mjesto u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, sedmoj etapi, izgubio je šest minuta i trku je završio na 23 mjestu u generalnom plasmanu, deset minuta iza Viginsa, koji je osvojio Dofine drugu godinu zaredom. Krajem juna osvojio je prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po drugi put, minut i 26 sekundi ispred Berta Grabša.

Sezonu je nastavio na Tur de Fransu, gdje je prolog na otvaranju u Liježu završio na 45 mjestu, nakon što je imao problema sa gumom. Završio je 23 sekunde iza Kančelare, koji je ostvario petu pobjedu na prologu na Turu. Pao je tokom početnog dijela prve etape, prilikom čega je povrijedio lakat i ručni zglob. Mučio se tokom cijele etape da drži tempo, ali je završio u glavnoj grupi. Druga etapa bila je sprinterska, Martin i Luis Leon Sančez, koji su se povrijedili u padovima, vozili su na začelju većinu vremena i završili su etapu četiri minuta iza glavne grupe. Prvu brdsku, sedmu etapu, završio je pet minuta iza Krisa Fruma, Kadela Evansa i Bredlija Viginsa, koji su odlučivali o etapnoj pobjedi u sprintu. Hronometar na desetoj devetoj etapi završio je na 12 mjestu, dva minuta iza Viginsa. Nakon hronometra napustio je Tur, nije startovao etapu 11, kako bi se oporavio od povrede i spremio za Olimpijske igre. prije početka etape 11, kako bi bio uz ženu pred rođenje drugog djeteta.

Martin na Olimpijskim igrama 2012.

Biciklizam na Olimpijskim igrama počeo je drumskom trkom, koju je Martin vozio, ali je nije završio; trku je osvojio Aleksandar Vinokurov.Četiri dana kasnije, vozio je hronometar. Startovao je nakon Viginsa i na svakom prolaznom cilju je imao sve veći zaostatak. Završio je na drugom mjestu i osvojio srebrnu medalju, 42 sekunde iza Viginsa, a 26 sekundi ispred Krisa Fruma, koji je osvojio bronzanu medalju. Nakon trke, izjavio je: „Vigins je bio nepobjediv danas, poštujem to. Niko nije mogao da ga pobijedi danas, kao što sam ja prošle godine“. Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je ekipni hronometar na startu, tim Omega Farma završio na drugom mjestu, deset sekundi iza Movistara. Na trećoj etapi izgubio je šest minuta i ispao iz borbe za generalni plasman, nakon čega je bio u bijegu na četvrtoj etapi. Napao je na poslednjem usponu, što je jedino Sajmon Klark mogao da prati. U finišu, Klark je odbio da prođe na čelo, Martin je bio ispred do cilja, nakon čega ga je Klark odsprintao i ostvario prvu pobjedu u karijeri. Hronometar na etapi 11 završio je na 11 mjestu, minut i 39 sekundi iza pobjednika — Frederika Kesjakofa, dok je Vueltu napustio tokom etape 20.

Na Svjetskom prvenstvu, po prvi put je vožen ekipni hronometar, Martin je bio dio tima Omega Farma Kvik—Stepa, koji je osvojio zlatnu medalju, tri sekunde ispred BMC-a; pored njega članovi tima bili su Tom Bonen, Silvan Šavanel, Piter Velic, Niki Terpstra i Kristof Vandevale. Tri dana kasnije vozio je hronometar. Nakon prvog prolaznog cilja zaostajao je četiri sekundi iza Tejlora Finija. Na drugom prolaznom cilju, nakon 29 km imao je 13 sekundi prednosti, dok je Fini smanjio na osam sekundi na trećem prolaznom cilju. Poslednji kilometar vožen je uspon sa 5% prosječnog nagiba; Martin je uspio da zadrži prednost i osvojio je prvenstvo drugu godinu zaredom, pet sekundi ispred Finija. Tokom vožnje, obišao je Alberta Kontadora, koji je startovao dva minuta prije njega. Nakon trke izjavio je: „nakon godine sa toliko uspona i padova i loše sreće, postojao je samo jedan način da učinim sezonu dobrom i to sam uradio osvajanjem titule danas. Nakon što sam polomio ruku na prvoj etapi na Tur de Fransu, bilo je prilično teško spremiti se za Olimpijske igre, ali nosio sam se sa situacijom dobro i osvojio sam srebrnu medalju u Londonu. To mi je pružilo mnogo samopouzdanja“.

U oktobru, vozio je Tur of Peking trku. Na drugoj etapi, Danijel Martin je napao na usponu prve kategorije — Mapakuan, pratili su Toni Martin, Rajder Hesedal, Rinaldo Nočentini, Igor Anton, Tom Jelte Slagter i Stiven Krojsvajk; Toni Martin je napao na usponu na 25 km do cilja i ostvario solo pobjedu, 46 sekundi ispred grupe i ostvario prvu drumsku pobjedu nakon Tur de Svisa 2009. godine. Preuzeo je lidersku majicu, koju je sačuvao do kraja i osvojio trku drugu godinu zaredom. Sezonu je završio na Hrono des nations trci, na kojoj je pobijedio, 41 sekundu ispred Šavanela.

2013

Martin na Tur de Romandi 2013.

Sezonu je kao i prethodne dvije, počeo na Čelendžu Majorka, gdje je vozio tri klasika. Klasik Mighorn završio je na 118 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla tri minuta iza Lejta Hauarda. Treći klasik, Trofeo Sera de Tramuntana, završio je na osmom mjestu, minut i 13 sekundi iza Valverdea. Sredinom februara vozio je Volta ao Algarve trku u Portugaliji. Na trećoj etapi, Serhio Enao je napao na poslednjem usponu, Martin nije mogao da se zadrži sa vozačima ispred i završio je na 11 mjestu, 18 sekundi iza Enaa. Pobijedio je na hronometru na poslednjoj, četvrtoj etapi, minut i sedam sekundi ispred Mihala Kvjatkovskog i osvojio je trku drugu godinu zaredom, 58 sekundi ispred Kvjatkovskog. U martu, vozio je Tireno—Adrijatiko, gdje je pobijedio na hronometru na sedmoj etapi, šest sekundi ispred Adrijana Malorija i trku je završio na 29 mjestu u generalnom plasmanu, 17 minuta iza Vinčenca Nibalija.

Sezonu je nastavio na Vuelta al Pais Vasko trci, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj, šestoj etapi, 17 sekundi ispred Naira Kintane, koji je osvojio trku, dok je Martin završio na 60 mjestu u generalnom plasmanu, 44 minuta iza. Pobjedu je ostvario i na Tur de Romandi trci, gdje je takođe pobijedio na hronometru na poslednjoj etapi, 15 sekundi ispred Malorija, dok je trku završio na 11 mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 41 sekundu iza Fruma. U maju vozio je Tur of Belgijum, gdje je pobijedio na hronometru na trećoj etapi, 40 sekundi ispred Toma Dimulena, nastavivši tako niz pobjeda na svakom hronometru koji je vozio u sezoni. Ostale etape bile su sprinterske i osvojio je trku, 36 sekundi ispred Luisa Leona Sančeza. Pobijedio je na hronometru i na Kriterijumu di Dofine, 47 sekundi ispred Roana Denisa, nakon čega je osvojio prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar po treći put, minut i po ispred Patrika Gretša. Vozio je i drumsku trku na prvenstvu Njemačke, ali je završio na 39 mjestu, minut i 55 sekundi iza glavne grupe, koju je odsprintao Andre Grajpel.

Martin na Tur de Fransu 2013.

U julu vozio je Tur de Frans. Na prvoj etapi, autobus tima Orika—Grin Edž ugasio se na liniji cilja, nisu mogli da ga pomjere, zbog čega je vozačima javljeno da će cilj biti nekoliko kilometara prije. U samom finišu etape, autobus je pomjeren i javljeno je da će cilj ipak biti gdje je planirano prije etape, što je izazvalo konfuziju u grupi i dogodio se veliki pad, u kojem je učestvovao i Toni Martin, prilikom čega je povrijedio plućno krilo. Na etapama voženim po ravnom gubio je vrijeme, oporavljao se od povrede i pobijedio je na hronometru na etapi 11, 12 sekundi ispred Fruma. Martin je rano postavio najbolje vrijeme i četiri sata je sidio u stolici namijenjenoj za lidera. Frum je startovao poslednji, bio je brži od Martina na oba prolazna cilja, ali je u poslednjih 11 km izgubio 14 sekundi i završio je na drugom mjestu. Nakon pobjede Martin je izjavio da se osjećao užasno poslednjih pola sata, da nije očekivao da će se Frum toliko približiti, ali da je srećan što je izgubio nekoliko sekundi na kraju. Pobijedio je sa prosječnom brzinom od 54.271 km/h (33.722 mph), što je u tom trenutku bio treći najbrže odvezeni hronometar na Turu u istoriji. Na etapi 17 vožen je brdski hronometar, koji je završio na 27 mjestu, tri minuta iza Fruma. Završio je na 106 mjestu u generalnom plasmanu, tri sata i pet minuta iza Krisa Fruma, koji je osvojio svoj prvi Tur.

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji. Na prvoj etapi vožen je ekipni hronometar, koji je Omega Farma završila na trećem mjestu, 16 sekundi iza Astane. Na šestoj etapi, napao je na samom startu i bio je u solo bijegu cijelu etapu — 175 km. Napravio je sedam minuta prednosti, ali je prednost pala na minut na 20 km do cilja. U poslednjih 10 km, više puta je njegova prednost padala ispod deset sekundi, ali je on ponovo povećavao. Prednost je imao i na 500 metara do cilja, kada je Fabijan Kančelara predvodio grupu i dostignut je na 100 metara do cilja. Mihael Morkov je pobijedio u sprintu, dok je Martin završio na sedmom mjestu. Nakon etape izjavio je: „nisam mogao da idem brže nego što sam u poslednjih 200 metara“. Hronometar na etapi 11 završio je na drugom mjestu, 37 sekundi iza Kančelare, nakon čega je napustio napustio tokom etape 15, kako bi se spremio za Svjetsko prvenstvo.

Martin u majici duginih boja na podijumu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar 2013. Sa njim su Bredli Vigins (lijevo) i Fabijan Kančelara (desno).

Svjetsko prvenstvo startovao je na ekipnom hronometru, gdje je sa timom Omega Farma Kvik—Step osvojio drugu zlatnu medalju zaredom, manje od sekunde iza Orike Grin Edž. Na hronometru bio je favorit za osvajanje treće titule, dok su mu glavni rivali bili Kančelara, Bredli Vigins i Tejlor Fini. Kančelara je bio najbrži na prvom prolaznom cilju, nakon čega je Martin ubrzao i pobijedio 46 sekundi ispred Viginsa, dok je Kančelara završio treći, dodatne dvije sekunde iza. U oktobru vozio je Tur of Peking trku, na kojoj je vožena samo jedna brdska etapa, četvrta. Danijel Martin je napao na 5 km do cilja i izdvojila se grupa od 12 vozača. Benat Inčausti je napao na 2 km do cilja i ostvario solo pobjedu, dok je Toni Martin završio na šestom mjestu, 11 sekundi iza. Trku je završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu, 24 sekunde iza Inčaustija. Sezonu je završio na trci na hronometar, Hrono des nations, koju je osvojio treću godinu zaredom, 14 sekundi ispred Gustava Larsona, ostvarivši 12 pobjedu u sezoni. Edi Merks je bio specijalni gost trke, na kojoj je čestitao vozačima na podijumu.

Nakon što je Fabijan Kančelara izjavio da će možda probati da obori rekord na sat vremena, Martin je istakao da razmišlja o tome, izjavivši da bi bilo lijepo osvojiti titulu najbržeg čovjeka na svijetu. Po završetku sezone, otputovao je u Hamburg na manju operaciju ručnog zgloba, koji je povrijedio u padu na Tur de Fransu 2012, ali je mogao da završi sezone 2012 i 2013, nakon čega se odlučio za operaciju. Krajem decembra, Martinov bijeg na šestoj etapi Vuelta a Espanje bio je kandidat za najbolji trenutak godine u anketi biciklističkog sajta Cyclingnews, gdje je zauzeo peto mjesto, sa 2,318 glasova, dok je za najbolji trenutak godine proglašeno osvajanje Vuelte Kristofera Hornera.

2014

Martin na Tur of Belgijum trci 2014.

Sezonu 2014 počeo je na Dubai Tur trci, koja je održana po prvi put. Hronometar na prvoj etapi završio je na četvrtom mjestu, 22 sekundi iza Tejlora Finija. Trka je završena ispred Burdž Kalife u Dubaiju; završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 23 sekunde iza Finija. Krajem februara vozio je Volta ao Algarve trku, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na trećem mjestu, 11 sekundi iza Kvjatkovskog. Završio je na 77 mjestu u generalnom plasmanu, 16 minuta i 50 sekundi iza Kvjatkovskog. Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je ostvario prvu pobjedu u sezoni, kao dio tima Omega Farma Kvik—Step, koji je pobijedio na ekipnom hronometru na otvaranju. Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi završio je na četvrtom mjestu, 15 sekundi iza Malorija i trku je završio na 75 mjestu u generalnom plasmanu, 36 minuta iza pobjednika — Alberta Kontadora.

U martu vozio je Vuelta al Pais Vasko trku. Na drugoj etapi bio je član sedmočlanog bijega. Napao je na 20 km do cilja, što su pratili samo njegov suvozač — Jan Bakelans i Gorka Izagire. Bakelans je radio za Martina, koji je napao na 11 km do cilja i pobijedio 30 sekundi ispred grupe, ostvarivši tako prvu individualnu pobjedu u sezoni. Pobijedio je na hronometru na poslednjoj, šestoj etapi, sedam sekundi ispred Kontadora i završio je na 30 mjestu u generalnom plasmanu, 19 minuta iza Kontadora, koji je osvojio trku. Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci, gdje je prolog na otvaranju završio na petom mjestu, četiri sekunde iza Kvjatkovskog. Hronometar na poslednjoj, petoj etapi završio je na drugom mjestu, manje od sekunde iza Fruma i završio je trku na 83 mjestu u generalnom plasmanu, 44 minuta iza Fruma. Krajem maja vozio je Tur of Belgijum, gdje je pobijedio na hronometru na trećoj etapi, 16 sekundi ispred Dimulena i preuzeo je lidersku majicu. Ostale etape vožene su po uglavnom ravnom terenu i osvojio je trku drugu godinu zaredom, 16 sekundi ispred Dimulena.

Martin na Tur de Svisu 2014.

U junu, vozio je Tur de Svis, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju, šest sekundi ispred Dimulena. Pobijedio je i na hronometru na sedmoj etapi, 22 sekunde ispred Dimulena i povećao je prednost u generalnom plasmanu na 28 sekundi ispred Dimulena. Na osmoj etapi, uspio je na poslednjem usponu da se zadrži u manjoj grupi koja je na cilj stigla 17 sekundi iza Estebana Čaveza i povećao je prednost na 51 sekundu ispred Dimulena. Na poslednjoj, devetoj etapi, Rui Kosta, Bauke Molema i Matijas Frank su napali na usponu treće kategorije i ubrzo dostigli vozače koji su bili u bijegu. Timovi Omega Farma i Džajant Šimano radili su na čelu grupe sa ciljem da ih dostignu; ubrzo su ostali bez suvozača u grupi i Martin i Dimulen su radili zajedno na vrhu grupe. Smanjili su zaostatak na minut i 45 sekundi na 14 km do cilja, ali je prednost ponovo povećana i završio je etapu dva minuta i 18 sekundi iza Koste, koji je osvojio trku, dok je Martin pao na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 13 sekundi iza. Nakon trke izjavio je: „dao sam sve od sebe da se borim kilometar po kilometar i moram da budem zadovoljan sa onim što sam mogao da uradim danas“. Pobijedio je na prvenstvu Njemačke u vožnji na hronometar četvrti put, a treći put zaredom. Na prvenstvu vožena su tri kruga po 14,8 km. Nakon završetka prvog kruga, promašio je skretanje za nastavak drugog kruga, što nije shvatio odmah i izgubio je minut dok se vratio na pravi put, zbog čega je na prvom prolaznom cilju bio na trećem mjestu. U nastavku je ubrzao i na drugom prolaznom cilju bio je 18 sekundi ispred i pobijedio je 57 sekundi ispred Nikijasa Arnta

Martin na Svjetskom prvenstvu 2014.

Sezonu je nastavio na Tur de Fransu. Istakao je da se neće boriti za što bolji generalni plasman i već na drugoj etapi izgubio je deset minuta. Na petoj etapi vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Pariz—Rubeu. Martin je otišao u bijeg, zajedno sa drugim vozačima, ali je pao nekoliko puta. Lars Bum je napao na 11 km do cilja i ostvario pobjedu, dok je Martin završio na 17 mjestu, u grupi koja je došla na cilj dva minuta iza. Na devetoj etapi otišao je u bijeg, zajedno sa Alesandrom de Markijem, dok se iza njih formirala grupa od 28 vozača koji su pokušavali da ih dostignu. Napravili su dva minuta prednosti, ali je grupa smanjila na minut pred uspon Markstejn. Napao je na usponu, na 60 km do cilja; De Marki nije mogao da prati i ubrzo ga je dostigla grupa iza. Martin je povećavao prednost i pobijedio je dva minuta i 45 sekundi ispred Tonija Galopena, ostvarivši tako prvu drumsku pobjedu na Tur de Fransu, nakon pobjeda na hronometru. Drugu pobjedu na Turu ostvario je na hronometru na etapi 20, na kojem je pobijedio minut i 39 sekundi ispred Dimulena. Završio je na 47 mjestu u generalnom plasmanu, dva sata i 25 minuta iza Vinčenca Nibalija, koji je osvojio svoj prvi Tur.

U septembru, vozio je Vuelta a Espanju, gdje je pobijedio na hronometru na desetoj etapi, 15 sekundi ispred Rigoberta Urana. Vueltu je napustio tokom etape 15, da bi se pripremio za Svjetsko prvenstvo. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio sve tri discipline. Bio je član tima Omega Farma Kvik—Step, koji je ekipni hronometar završio na trećem mjestu, 35 sekundi iza BMC-a i četiri sekunde iza Orike Grin Edž. Tri dana kasnije vozio je hronometar. Bio je najbrži na prvom prolaznom cilju, nakon 12 km, četiri sekunde ispred Bredlija Viginsa, koji je nakon drugog prolaznog cilja bio tri sekunde ispred Martina. Vigins je povećao prednost i nakon trećeg prolaznog cilja, na 35 km, bio je devet sekundi ispred. U poslednjih 12 km dodatno je povećao prednost i osvojio je prvenstvo, dok je Martin završio na drugom mjestu, 26 sekundi iza. Vozio je i drumsku trku, gdje je bio u bijegu u velikoj grupi, ali je odustao nakon što je dostignut.

2015

Martin na Pariz—Nici 2015.

Sezonu 2015 počeo je na Dubai Turu. Tokom uspona, Mark Kevendiš je otpao od grupe, cijeli tim Etiks Kvik—Step je ostao sa njim, u pokušaju da ga vrate u glavnu grupu. Grupu su dostigli na oko 30 km do cilja, a u finišu je Martin otpao i završio dva i po minuta iza. Poslednju etapu završio je minut iza glavne grupe, koju je odsprintao Kevendiš i osvojio trku, dok je Martin završio na 47 mjestu, četiri minuta iza. Krajem februara vozio je Volta ao Algarve, gdje je ostvario prvu pobjedu u sezoni, pobijedio je na hronometru na trećoj etapi, manje od sekunde ispred Adrijana Malorija i došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu, 30 sekundi iza Gerenta Tomasa. Na četvrtoj etapi izgubio je četiri minuta, na poslednjoj još dva minuta i završio je na 28 mjestu u generalnom plasmanu, sedam minuta iza Tomasa, koji je osvojio trku. Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje je prolog na otvaranju završio na trećem mjestu, sedam sekundi iza Kvjatkovskog. Pobjedu nije uspio da ostvari ni na hronometru na poslednjoj, sedmoj etapi, gdje je završio na četvrtom mjestu, 29 sekundi iza Ričija Porta i trku je završio na 38 mjestu u generalnom plasmanu, 24 minuta iza Porta.

Sezonu je nastavio na Vuelta al Pais Vasko trci, gdje je hronometar na poslednjoj, šestoj etapi završio na 11 mjestu, 42 sekunde iza Dimulena i trku je završio na 32 mjestu u generalnom plasmanu, 13 minuta iza pobjednika — Hoakima Rodrigeza. Sezonu je nastavio na Ardenskim klasicima. Na Amstel gold rejsu bio je dio petorke koja je pokušavala da dostigne bjegunce; u nastavku radio je za Kvjatkovskog, koji je osvojio klasik, dok je Martin završio na 77 mjestu, četiri i po minuta iza. Na Fleš Valonu proveo je veći dio na čelu grupe, radeći za Kvjatkovskog i završio je na 92 mjestu, šest minuta iza Alehandra Valverdea. Drugu pobjedu u sezoni ostvario je na Tur de Romandiji, gdje je pobijedio na hronometru na poslednjoj, šestoj etapi, 11 sekundi ispred Simona Špilaka i trku je završio na 30 mjestu u generalnom plasmanu, devet minuta iza Ilnura Zakarina. Vozio je Kriterijum di Dofine, na kojem nije vožen hronometar i napustio je trku u toku poslednje, osme etape, nakon čega je osvojio prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar peti put, dva minuta i deset sekundi ispred Nikijasa Arnta. Martin je startovao poslednji, dva minuta iza Arnta, koga je obišao u toku vožnje.

Martin u žutoj majici na Tur de Fransu 2015.

U julu vozio je Tur de Frans. Hronometar dug 13,8 km na prvoj etapi završio je na drugom mjestu, pet sekundi iza Roana Denisa, propustivši šansu da uzme žutu majicu. nakon etape izjavio je: „drugo mjesto mi ne znači. Došao sam ovdje da pobijedim i to se nije desilo. Veoma sam razočaran. Želio sam da pobijedim ovdje. Sve ostalo je veliko razočarenje“. Na drugoj etapi, grupa se razdvojila u finišu, zbog jakog vjetra, Martin je bio u prvoj grupi zajedno sa još pet suvozača, uključujući Marka Kevendiša i Marka Renšoa. U sprintu, završio je deseti, dok je Kančelara završio treći, ispred Kevendiša i zahvaljujući sekundama bonifikacije preuzeo je žutu majicu, tri sekunde ispred Martina. Na trećoj etapi, nije mogao da prati napade na usponu Mur de Huj i završio je na 27 mjestu, 40 sekundi iza Rodrigeza i Fruma. Frum je za drugo mjesto uzeo još šest sekundi bonifikacije i uzeo je žutu majicu sekundu ispred Tonija Martina. Na četvrtoj etapi vožene su sekcije kaldrme. Tokom etape je pao, nakon čega mu se probušila guma i uzeo je bicikl od suvozača — Matea Trentina, koji je ostao da čeka drugi bicikl. Uspio je da dostigne grupu, a na 7,5 km do cilja, Frum je napao, ali je brzo dostignut. Martin je napao na 3,5 km do cilja, što niko nije mogao da prati. Pobijedio je tri sekunde ispred glavne grupe, koju je odsprintao Džon Degenkolb. Za pobjedu dobio je deset sekundi bonifikacije i uzeo je žutu majicu na Tur de Fransu prvi put u karijeri, 12 sekundi ispred Fruma. Nakon etape izjavio je: „nakon što mi se probušila guma i morao sam da promijenim bicikl, razmišljao sam samo da završim etapu i da gledam ka sledećim etapama. Odjednom, pet kilometara do cilja, bili smo svi zajedno i svi su se gledali, niko nije htio da napadne, pa sam ja odlučio da pokušam i nekako sam našao malo snage i uspio sam. Ne znam šta se dešavalo pozadi, samo sam vukao. Ne znam koliko vati sam okretao, ali je to bilo više nego što sam ikada uradio. Sada sam tako srećan i hiljadu puta hvala mom timu koji me je podržavao cijele nedelje“. Na šestoj etapi pao je unutar 3 km do cilja, nakon što je dotakao zadnji točak jednog vozača Juropkara. Suvozači su mu pomogli da završi etapu gurajući ga; prošao je kroz cilj nekoliko minuta nakon grupe, držeći se za rame. Dobio je isto vrijeme kao i grupa pobjednika i zadržao je žutu majicu. Rendgenom je utvrđeno da je polomio ključnu kost i morao je da napusti Tur; nije startovao sedmu etapu. S obzirom na to da je završio šestu etapu, bio je i dalje lider i iz poštovanja prema njemu, Kris Frum je odbio da nosi žutu majicu na sedmoj etapi.

Martin na klasiku Gran pri de Furmje 2015.

Nakon što se oporavio od povrede, vozio je domaću trku, Vatenfal Sajklasik. Radio je za Kevendiša, koji je pao i ispao iz borbe, dok je Martin završio na 101 mjestu, osam minuta iza grupe koju je odsprintao Andre Grajpel. Krajem avgusta vozio je trku u Francuskoj, Tur de Pojtu, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na trećem mjestu, četiri sekunde iza Malorija i preuzeo lidersku majicu. Poslednja etapa bila je sprinterska, završio je u grupi i osvojio trku, 37 sekundi ispred Malorija. Prije Svjetskog prvenstva vozio je klasike u Francuskoj i Kanadi, ali nijedan nije završio, dok Gran pri de Furmje nije startovao. Na Svjetskom prvenstvu, vozio je sve tri discipline. Sa timom Etiks Kvik—Step osvojio je drugo mjesto u ekipnom hronometru, 11 sekundi iza BMC-a. Tri dana kasnije vozio je hronometar. Na prvom prolaznom cilju zaostajao je 11 sekundi iza Kirjenke, dok je na drugom prolaznom cilju pao na šesto mjesto, 40 sekundi iza Kirjenke. Do kraja izgubio je još vremena i završio je na sedmom mjestu, minut i 17 sekundi iza Vasila Kirjenke, koji je osvojio prvenstvo prvi put. Nakon prvenstva istakao je da nema pravi odgovor, izjavivši: „bio sam iznenađen mojom vožnjom, bio sam spreman da idem po zlato. Bio je dobar test na ekipnom hronometru, ali nisam mogao da uradim ono što sam očekivao i stvarno nemam objašnjenje“. Vozio je i drumsku trku, koju je završio na 88 mjestu, četiri minuta iza Petera Sagana, koji je osvojio prvo Svjetsko prvenstvo. Sezonu je završio na klasiku Sparkasen Miterland u oktobru, koji je završio na 50 mjestu, 16 sekundi iza grupe koju je odsprintao Tom Bonen.

2016

Pred početak sezone izjavio je da će voziti Ronde van Flanderen i Pariz—Rube, sa željom da proba nešto novo. Sezonu je počeo na Dubai Turu, gdje je treću etapu završio na 59 mjestu, dva minuta iza Huana Hosea Lobata, koji je pobijedio na usponu. Poslednju, četvrtu etapu, završio je na 112 mjestu, 54 sekunde iza grupe koju je odsprintao Kitel i trku je završio na 72 mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta iza pobjednika — Marsela Kitela. U februaru vozio je Volta ao Algarve, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na drugom mjestu, pet sekundi iza Kančelare i preuzeo je lidersku majicu, tri sekunde ispred Tomasa. Na poslednjoj, petoj etapi, nije mogao da prati grupu na usponu Alto de Malhao, završio je etapu 18 minuta iza i završio je na 64 mjestu u generalnom plasmanu, 17 minuta iza Gerenta Tomasa. Sezonu je nastavio na klasiku Omlop het Neuvsblad, što je bio prvi kaldrmisani klasik koji je vozio od 2008. godine, kada je vozio Dvars dor Flanderen. Etiks Kvik—Step je predvodio glavnu grupu, Martin je bio na trećoj poziciji, kada je pao na sekciji kaldrme na 60 km do cilja. Morao je da promijeni bicikl, nakon čega više nije mogao da pomogne liderima tima i završio je na 92 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla devet minuta iza Grega van Avermata. Početkom marta, vozio je Strade Bjanke klasik. Tim je radio za Zdenjeka Štibara, koji je završio na drugom mjestu, dok je Martin otpao na usponu i završio je na 77 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla 24 minuta iza Kančelare, koji je osvojio klasik treći put, zbog čega je sektor kaldrme nazvan po njemu.

Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku. Trka je počela ekipnim hronometrom, koji je Etiks završio na drugom mjestu, dvije. sekunde iza BMC-a. Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio je na trećem mjestu, 15 sekundi iza Kančelare i završio je na 116 mjestu u generalnom plasmanu, 19 minuta iza Van Avermata, koji je osvojio trku sekundu ispred Petera Sagana. Tokom proljeća vozio je Kaldrmisane klasike. Dvars dor Flanderen završio je na 96 mjestu, 50 sekundi iza glavne grupe, koju je Jens Debušere odsprintao, nakon čega je vozio E3 Harelbeke, koji nije završio. Krajem marta vozio je Dridagse de Pane trku, gdje je hronometar na poslednjoj etapi završio na drugom mjestu, manje od sekunde iza Maćjeja Bodnara i trku je završio na četvrtom mjestu, 35 sekundi iza Vestre. Sezonu je nastavio na Ronde van Flanderenu, gdje je lider tima bio Tom Bonen. Martin je otpao rano i završio je na 112 mjestu od 118 vozača koji su završili trku, 13 minuta iza Sagana, koji je osvojio Ronde po prvi put. Nakon Rondea vozio je Pariz—Rube. Na polovini trke, prije sekcije 20 kaldrme, zbog pada grupa se podijelila, nakon čega je Martin napao i radio za Bonena. Ubrzo je otpao i trku je završio na 77 mjestu, u velikoj grupi koja je na cilj stigla 14 minuta iza Metjua Hejmana, koji je odsprintao Bonena. Krajem maja vozio je Beloise Tur of Belgijum, gdje je prolog na otvaranju završio na drugom mjestu, dvije sekunde iza Vouta van Erta. Na trećoj etapi, dva motora su se sudarila na spustu na 65 km do cilja, nakon čega su odletjela među vozače; povrijeđeno je 19 vozača, među kojima i Stig Bruks, koji je pao u komu, a etapa je prekinuta. Trku je završio na 70 mjestu u generalnom plasmanu, šest i po minuta iza Drisa Devenisa. Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine. Na otvaranju vožen je brdski prolog dug 4 km, sa nagibom do 19%; završio je na 62 mjestu, minut i po iza Alberta Kontadora. U nastavku radio je za Danijela Martina i trku je završio na 65 mjestu u generalnom plasmanu, 57 minuta iza Fruma. Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na prvenstvu Njemačke u vožnji na hronometar, gdje je pobijedio minut i po ispred Jaše Siterlina i osvojio je prvenstvo po šesti put. Vozio je i drumsku trku na prvenstvu. Napao je na šestom od 11 krugova, u grupi u kojoj je još bio Grajpel, što je glavna grupa brzo dostigla. Do kraja nije bilo napada, otpao je od grupe i završio je na 123 mjestu, tri minuta iza.

Martin na Tur de Fransu 2016.

U julu vozio je Tur de Frans, gdje je već na prvoj etapi izgubio minut i po, dok je Mark Kevendiš pobijedio u sprintu i uzeo žutu majicu prvi put u karijeri. Na sedmoj etapi otišao je u bijeg, zajedno sa još 28 vozača. Vinčenco Nibali je napao na usponu Kapvern, ali ga je Martin brzo dostigao. Mati Brešel je napao na 42,5 km do cilja, Martin je otpao od vodeće grupe i završio je etapu na 63 mjestu, skoro šest minuta iza Van Avermata, koji je trijumfovao. Na osmoj etapi, glavna grupa je dostigla svaki pokušaj bijega u prvih 60 km, nakon čega se izdvojila grupa od 13 vozača, među kojima je bio i Martin. Arnold Ženeson je napao na usponu Kol di Turmale, pratili su Tibo Pino i Rafal Majka; na polovini uspona, Martin je dostigao vodeće vozače, dok je Ženeson otpao. Njih trojica zadržali su zajedno veći dio etape, a glavna grupa dostigla ih je na usponu Val Luron, na 30 km do cilja i etapu je završio 13 minuta iza Fruma, koji je pobijedio. Hronometar na etapi 13 završio je devetom 23 mjestu, dva minuta i pet sekundi iza Toma Dimulena. Nakon etape izjavio je da je bio previše umoran od prethodne etape, čiji je cilj bio na usponu Mon Vantu. Na etapi 16, otišao je u bijeg nakon 10 km, zajedno sa suvozačem — Žilijenom Alafilipom. Mnogi vozači su pokušavali da im se pridruže, ali nisu uspjeli. Martin je radio za Alafilipa i bio je ispred veći dio; napravili su šest minuta prednosti tokom etape, ali je grupa smanjila na 40 sekundi na 26 km do cilja. Alafilip se uglavnom mučio da prati Martina, a pred jedini uspon na trci, na 25 km do cilja, dao mu je svoj točak i ostao da čeka timsko vozilo za novi točak.Martin je dostignut na 22 km do cilja, nakon čega je brzo otpao od grupe. Zajedno sa Alafilipom, završio je etapu na poslednjem mjestu, 12 minuta i 20 sekundi iza grupe. Na etapi 18 vožen je brdski hronometar, koji je završio na 75 mjestu, tri i po minuta iza Fruma. Etapu 20 završio je na poslednjem, 175 mjestu, 36 minuta iza Jona Izagirea, koji je pobijedio ispred Harlinsona Pantana. Tur je morao da napusti tokom poslednje, etape 21, zbog nepoznatog bola u koljenu koji je osjećao. Izjavio je da je bol osjetio tokom etape 20, koju je završio, ali da nije mogao da izdrži i završi etapu na Jelisejskim poljima. Odmah nakon etape otišao je Njemačku, na pripreme za Olimpijske igre.

Biciklizam na Olimpijskim igrama 2016 u Rio de Žaneiru startovao je drumskom trkom, koju je vozio, ali je nije završio. Četiri dana kasnije vozio je hronometar. Na prvom prolaznom cilju zaostajao je 16 sekundi iza Kančelare, dok je nakon drugog prolaznog cilja zaostajao 50 sekundi iza Roana Denisa. Završio je na 12 mjestu, tri minuta i 18 sekundi iza Kančelare, koji je osvojio drugu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u vožnji na hronometar, nakon Igara 2008. Sezonu je nastavio na Tur of Britejn trci, gdje je pobijedio na hronometru dugom 15 km, tri sekunde ispred Denisa, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni, prvu van prvenstva Njemačke od Tur de Romandije 2015. Trku je završio na 45 mjestu u generalnom plasmanu, 27 minuta iza Stivena Kamingsa. Krajem septembra vozio je Eneko Tur, gdje je hronometar na drugoj etapi završio na 12 mjestu, 20 sekundi iza Denisa. Na Svjetskom prvenstvu vozio je sve tri discipline. Kao član tima Etiks Kvik—Step, osvojio je treću zlatnu medalju u ekipnom hronometru, 12 sekundi ispred BMC-a. Tri dana kasnije vozio je hronometar. Bio je najbrži na svakom prolaznom cilju i osvojio je prvenstvo 45 sekundi ispred Kirjenke. Martin se tako izjednačio sa Kančelarom sa po četiri titule svjetskog šampiona u vožnji na hronometar. Na drumskoj trci radio je za Grajpela i Kitela. Grupa se razdvojila, u drugoj grupi ostali su vozači Njemačke, nakon čega je Martin napustio trku. Na kraju sezone prešao je u Kaćušu, sa kojom je potpisao dvogodišnji ugovor.

2017

Sezonu 2017 počeo je na Vuelta la Komunitat Valensijana trci. Na drugoj etapi napao je na poslednjem usponu, nakon spusta imao je samo sekundu prednosti ispred grupe, dok je po ravnom povećao prednost i pobijedio je 11 sekundi ispred glavne grupe, ostvarivši prvu pobjedu u Kaćuši. Završio je na 44 mjestu u generalnom plasmanu, 12 minuta iza Naira Kintane, koji je osvojio trku. U februaru vozio je Volta ao Algarve, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza Honatana Kastrovijeha. Završio je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 40 sekundi iza Primoža Rogliča, koji je osvojio trku. Odlučio se da vozi Kaldrmisane klasike kao i prethodne godine. Prvi klasik koji je vozio bio je Omlop het Neuvsblad. Učestvovao je u padu koji se desio na vrhu grupe, nakon čega je završio na 102 mjestu, 11 minuta iza Van Avermata, koji je pobijedio u sprintu Sagana i Vanmarkea. Dan kasnije vozio je Kurne—Brisel—Kurne. Pao je na 55 km do cilja, nakon što je dotakao točak drugog vozača u borbi za pozicije. Pao je na glavu i nekoliko kilometara je vozio dok mu je krv kapala niz lice, a zatim je napustio trku nakon konsultacije sa doktorom. Nakon trke, stavljeno mu je šest šavova iznad desnog oka. Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje je brdski hronometar na četvrtoj etapi završio na 21 mjestu, minut i 14 sekundi iza Alafilipa. Završio je na 93 mjestu u generalnom plasmanu, sat i 25 minuta iza Serhia Enaa, koji je osvojio trku dvije sekunde ispred Kontadora.

Martin na prvenstvu Njemačke u vožnji na hronometar 2017.

Sezonu je nastavio na klasicima, gdje je bio lider tima, zajedno sa Aleksanderom Kristofom. E3 Harelbeke završio je na 21 mjestu, u grupi koja je na cilj stigla 52 sekunde iza Van Avermata, koji je pobijedio u sprintu Filipa Žilbera i Olivera Nasena, dok je na Gent—Vevelgemu ponovo pao i završio je na 113 mjestu, 13 minuta iza Van Avermata. Vozio je Ronde van Flanderen, ali je ostao pozadi kad se grupa razdvojila, nakon čega je odustao. Izjavio je da je bio bolestan tokom trke i da je zbog toga napustio. Na Pariz—Rubeu predvodio je glavnu grupu dok nisu počeli napadi, nakon čega je otpao i završio na 73 mjestu, devet minuta iza Van Avermata.

Krajem maja vozio je Tur of Belgijum, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na drugom mjestu, 14 sekundi iza Matijasa Brandla, ali sa istim vremenom kao Van Ert i ostao je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, deset sekundi iza Van Erta. Četvrtu etapu završio je na devetom mjestu, nakon čega je pao na treće mjesto u generalnom plasmanu, pet sekundi iza Remija Kavanje. Poslednju etapu završio je u grupi i završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 11 sekundi iza Jensa Keukelera, koji je osvojio trku. Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na drugom mjestu, 12 sekundi iza Ričija Porta. Martin je bio dvije sekunde ispred Porta na prolaznom cilju, ali je u drugom dijelu izgubio vrijeme. Završio je na 90 mjestu u generalnom plasmanu, sat i devet minuta iza Jakoba Fuglsanga, koji je osvojio trku deset sekundi ispred Porta. Drugu pobjedu u sezoni, a prvu na hronometru, ostvario je na prvenstvu Njemačke, gdje je pobijedio u vožnji na hronometar 15 sekundi ispred Siterlina i osvojio prvenstvo sedmi put.

Martin na Tur de Fransu 2017.

U julu vozio je Tur de Frans. Tur je startovao hronometrom dugim 14 km u Diseldorfu, koji je završio na četvrtom mjestu, osam sekundi iza Gerenta Tomasa, propustivši šansu da uzme žutu majicu. Nakon etape izjavio je da je navijanje publike za njega bilo toliko jako, da nije mogao ni da čuje radio. Dodao je da je na limiti i da mora da analizira zašto je završio osam sekundi iza Tomasa. Na etapi 15 bio je član desetočlanog bijega. Na prvom usponu, nakon 19 km, Martin je otpao zajedno sa Mateom, Sibergom i Burghartom. Veća grupa napala je iz glavne grupe, dostigla vozače ispred i formirala bijeg od 23 vozača, u kojem je bio i Martin. Martin je napao na 64 km do cilja i stekao je minut i po prednosti pred uspon Kol de Pejra Tailade. Na usponu je ostao bez snage, ubrzo je dostignut i završio je na 20 mjestu, pet minuta i 14 sekundi iza Baukea Moleme, koji je pobijedio iz bijega. Na etapi 20 vožen je brdski hronometar, koji je završio na četvrtom mjestu, 14 sekundi iza Bodnara. Završio je na 101 mjestu u generalnom plasmanu, tri sata i deset minuta iza Fruma, koji je osvojio Tur po četvrti put.

Sezonu je nastavio na Bink Bank Turu, bivšem Eneko Turu, u Holandiji, gdje je hronometar na drugoj etapi završio na 53 mjestu, 40 sekundi iza Stefana Kinga. Bio je u bijegu na šestoj etapi, ali s obzirom na to da je zaostajao minut u generalnom plasmanu, grupa ga je dostigla i završio je 15 minuta iza. Trku je završio na 53 mjestu u generalnom plasmanu, 22 minuta iza Toma Dimulena. Poslednju trku u sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo, vozio je Tur of Britejn, gdje je hronometar na petoj etapi završio na šestom mjestu, 12 sekundi iza Larsa Buma i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu. Na poslednjoj etapi, grupa se razdvojila u sprintu, Martin je završio šest sekundi iza i završio je na osmom mjestu u generalnom plasmanu, 25 sekundi iza Buma, koji je osvojio trku.

Martin na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar 2017.

Na Svjetskom prvenstvu vozio je sve tri discipline. Ekipni hronometar sa timom Kaćuša završio je na devetom mjestu, minut i 46 sekundi iza Sanveba. Individualni hronometar se završavao usponom dugim 3,4 km. Svjetska biciklistička unija dozvolila je promjenu bicikla pred uspon, tako da su svi mogli da voze drumski bicikl na usponu, što je davalo prednost brdašima nad klasičnim hronometrašima; Martin je izjavio da je razočaran tom odlukom, dodavši da mu ruta ne odgovara, ali da će dati sve od sebe kao aktuelni šampion. Nakon drugog prolaznog cilja bio je na petom mjestu, 16 sekundi iza Dimulena, koji je konstantno povećavao prednost i na četvrtom prolaznom cilju, nakon 19 km bio je 32 sekunde ispred Martina, koji je došao do drugog mjesta. Do kraja, izgubio je vrijeme na usponu i završio je na devetom mjestu, minut i 39 sekundi iza pobjednika — Toma Dimulena. Vozio je i drumsku trku, koju je završio na 69 mjestu, dva i po minuta iza grupe, koju je odsprintao Peter Sagan i osvojio je prvenstvo treću godinu zaredom. Sezonu je završio na klasiku Sparkasen Miterland Điro, koji je završio na 121 mjestu,minut i 55 sekundi iza grupe koju je odsprintao Sem Benet.

2018

Sezonu 2018 počeo je u februaru, na klasicima u Španiji. Vuelta a Mursiju završio je na 26 mjestu, od 39 vozača koji su završili trku; završio je u grupi koja je na cilj stigla četiri minuta iza Luisa Leona Sančeza. Dan kasnije vozio je Klasik de Almerija, koji je završio na 81 mjestu, dok je Kaleb Juan pobijedio u sprintu. Sezonu je nastavio tri dana kasnije, na trci u Portugaliji, Volta ao Algarve, gdje je hronometar na trećoj etapi završio na šestom mjestu, 27 sekundi iza Tomasa. Na poslednjoj etapi bio je u bijegu i završio je na 15 mjestu, dok je trku završio na 28 mjestu, pet minuta iza Kvjatkovskog. Početkom marta vozio je Tireno—Adrijatiko, gdje je hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi završio na 22 mjestu, 26 sekundi iza Roana Denisa i završio je na 47 mjestu u generalnom plasmanu, 20 minuta iza Kvjatkovskog koji je osvojio trku.

Martin na Điro d’Italiji 2018.

Sezonu je nastavio na Kaldrmisanim klasicima. E3 Harelbeke završio je na 27 mjestu, tri i po minuta iza Nikija Terpstre, nakon što se glavna grupa razdvojila zbog pada. Gent—Vevelgem je završen grupnim sprintom, u kojem je Sagan pobijedio, dok je Martin završio skoro tri minuta iza. Tri dana kasnije vozio je Dvars dor Flanderen. Napao je na 60 km do cilja, što su pratili Alehandro Valverde i Hejnrih Hausler. Pao je na krivini, ali je uspio da se vrati u grupu. Van Avermat je kasnije napao, što su pratili Valverde i Martin, ali ih je grupa dostigla. Na 25 km do cilja, grupa se razdvojila i završio je na 35 mjestu, dva minuta i 40 sekundi iza Iva Lampara. Nakon što je Ronde van Flanderen završio osam minuta iza Terpstre, koji je pobijedio, diskvalifikovan je sa klasika Šeldeprajs. Nakon napada, grupa se razdvojila, Martin je bio u drugoj grupi. Na 100 km do cilja, prolazilo se preko pruge; prva grupa je prošla bezbjedno, nakon čega su se upalila svijetla i rampa je počela da se spušta. Druga grupa, od 33 vozača, u kojoj je bio i Martin, nisu čekali da prođe voz i podigne se rampa, već su prošli i diskvalifikovani su. Vozio je Pariz—Rube, gdje je otpao rano i završio je 13 minuta iza.

U maju, po prvi put u karijeri vozio je Điro d’Italiju. Điro je prvi put u istoriji vožen van Evrope, startovao je hronometrom u Jerusalimu, koji je Martin završio na devetom mjestu, 27 sekundi iza Dimulena. Na desetoj etapi bio je u bijegu, ali nakon što je Esteban Čavez otpao od glavne grupe, pojačan je tempo u grupi, kako se Čavez ne bi vratio i bjegunci su dostignuti. Martin je završio etapu u glavnoj grupi, koja je na cilj stigla 34 sekunde iza Mateja Mohoriča, koji je pobijedio napadom u finišu. Na etapi 16 vožen je 34 km dug hronometar. Postavio je najbolje vrijeme na prvom prolaznom cilju, ali je do kraja izgubio vrijeme i završio je na drugom mjestu, 14 sekundi iza Roana Denisa. Điro je završio na 110 mjestu u generalnom plasmanu, četiri i po sata iza Krisa Fruma, koji je osvojio treću grand tur trku, nakon što je nadoknadio tri minuta solo napadom na etapi 19, koju je Martin završio 43 minuta iza.

Martin na Tur of Britejn trci 2018.

Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na prvenstvu Njemačke u vožnji na hronometar, gdje je pobijedio minut i dvije sekunde ispred Jaše Siterlina i osvojio prvenstvo osmi put, sedmi put zaredom. U julu vozio je Tur de Frans, gdje je ekipni hronometar na trećoj etapi sa timom Kaćuša završio na devetom mjestu, 52 sekunde iza BMC-a. Tokom osme etape, učestvovao je padu na 17 km do cilja, mogao je da nastavi i završio je na poslednjem mjestu, 11 minuta iza grupe koju je odsprintao Dilan Grunevegen. Nakon etape, otišao je u kamion sa iks zracima, koje je obezbijedio ASO. Utvrđeno je da je doživio prelom vratnih pršljenova i napustio je Tur, nije startovao devetu etapu. Mjesec dana kasnije počeo je da trenira i izjavio je da bi sledeći pad na leđa mogao da bude fatalan.

Martin na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar 2018.

Sezonu je nastavio na Tur of Britejn trci u septembru. Na trećoj etapi, napao je na 50 km do cilja, produžili su mu se Ben Svift, Anđelo Tulik i Džon Muld, koji su dostignuti na 9 km do cilja. Završio je etapu na 111 mjestu, sedam minuta iza i dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi. Sa timom Kaćuša, ekipni hronometar na petoj etapi završio na trećem mjestu, 21 sekundu iza tima LotoNL—Jumbo. Završio je na 90 mjestu u generalnom plasmanu, 30 minuta iza Žilijena Alafilipa, koji je osvojio trku. Na Svjetskom prvenstvu vozio je ekipni hronometar i hronometar. Na ekipnom hronometru, Kaćuša je bila šesta nakon prvog prolaznog cilja, ali je u nastavku izgubila vrijeme i završila je na 11 mjestu, dva minuta i 55 sekundi iza Kvik—Step Florsa. Hronometar je bio dug 52,5 km, gdje je voženo 5 km uspona. Postavio je najbrže vrijeme na prvom prolaznom cilju, dok je nakon uspona izgubio osam sekundi od Nelsona Oliveire i kroz cilj je prošao 11 sekundi iza Oliveire. Nakon njega startovalo je šest vozača, od kojih je njih pet bilo brže od Martina i završio je prvenstvo na sedmom mjestu, dva minuta i 25 sekundi iza Roana Denisa. Nakon trke istakao je da je sedmo mjesto na prvenstvu nešto sa čime može da živi, očekivao je više, ali da nije razočaran, izjavivši: „Prije svega srećan sam što sam mogao da budem ovdje. Potpuno sam se oporavio, bez ikakvog bola. Nadao sam se da će mi pauza koju sam morao da uzmem možda dati malo svježine ovdje, ali ne znam. Osjećao sam da sam u dobroj formi, ne u izvanrednoj, ali dobroj. Osjećao sam se dobro na ravnom dijelu i na uzbrdici koja mi odgovara, ali na usponu više sam patio nego što sam stvarno vozio. To možda može da objasni velike razlike na vrhu. Na kraju, sedmo mjesto je mjesto sa kojim mogu da živim. Nisam razočaran, ali sam se nadao nečemu višem.“

Sezonu je završio na drugom izdanju Tur of Guangsi trke u Kini, koju je završio na 82 mjestu u generalnom plasmanu, devet minuta iza Đanija Moskona, koji je osvojio trku. Na kraju sezone prešao je u tim Jumbo—Vizma, sa kojim je potpisao dvogodišnji ugovor.

2019

Martin na Tur de Fransu 2019.

Sezonu 2019 počeo je u februaru, na Vuelta Komunitat Valensijana trci, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na trećem mjestu, sedam sekundi iza Edvalda Boson Hagena. Završio je na 76 mjestu u generalnom plasmanu, 10 minuta iza Jona Izagirea, koji je osvojio trku sedam sekundi ispred Alehandra Valverdea. Krajem februara, vozio je prvo izdanje UAE Tura, koji je nastao nakon spajanja Abu Dabi Tura i Dubai Tura. Trka je startovala ekipnim hronometrom, na kojem je pobijedio tim Jumbo—Vizma, ali je Martin završio dva minuta iza suvozača. Završio je na poslednjem, 131 mjestu u generalnom plasmanu, 55 minuta iza suvozača — Primoža Rogliča, koji je osvojio trku 31 sekundu ispred Valverdea. Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je sa timom Jumbo—Vizma završio na drugom mjestu na ekipnom hronometru na prvoj etapi. U nastavku trke, radio je za Rogliča; Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio je na 28 mjestu, 29 sekundi iza Kampenartsa i završio je na 131 mjestu u generalnom plasmanu, dok je Roglič osvojio trku.

U aprilu, vozio je Vuelta al Pais Basko trku, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na 58 mjestu, minut iza Maksimilijana Šahmana- Do kraja trke nije bio mnogo akivan i nije išao u bjegove; u toku poslednje, šeste etape, napustio je trku. Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci, gdje je radio za Rogliča. Prolog je završio na četvrtom mjestu, četiri sekunde iza Jana Tratnika, dok je hronometar na poslednjoj etapi završio na petom mjestu, šest sekundi iza Rogliča, koji je osvojio trku. Martin je u nastavku sezone vozio Dridagse van de Pane i ZLM tur, na kojima nije ostvario pobjedu, a najbliži je bio na prologu na ZLM Turu, koji je završio na trećem mjestu, iza suvozača — Josa van Emdena i Mika Teunisena. Drugu pobjedu u sezoni ostvario je na prvenstvu Njemačke u vožnji na hronometar, koje je osvojio osmi put zaredom, 17 sekundi ispred Nilsa Polita.

Martin na ekipnom hronometru na Vuelta a Espanji 2019.

U julu, vozio je Tuur de Frans, na kojem je radio za Stivena Krojsvajka. Tur je startovao u Briselu; tim Jumbo—Vizma je radio za Grunevegena na prvoj etapi, međutim, on je bio uhvaćen u padu na 1,5 km do cilja i trijumfovao je drugi vozač Jumboa — Mik Teunisen. Na ekipnom hronometru na drugoj etapi, Jumbo je ostvario drugu pobjedu zaredom, a Martin je došao na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, deset sekundi iza Teunisena. Na trećoj etapi, radio je za Teunisena u prvom dijelu, nakon čega je otpao i završio 14 minuta iza pobjednika — Žilijena Alafilipa, koji je preuzeo žutu majicu. U nastavku trke bio je značajan za Krojsvajka, a na devetoj etapi otišao je u bijeg, na Dan Bastrilje. Nije uspio da prati sve napade u brdima i otpao je, završivši na 15 mjestu, sedam minuta iza pobjednika — Derila Impija, ali skoro deset minuta ispred glavne grupe. Brdski hronometar na etapi 13 završio je na 163 mjestu, 6 minuta i 45 sekundi iza Alafilipa, a samo su Andrej Amador i Kejleb Juan bili slabije plasirani, deset sekundi iza; Martin nije htio da troši energiju, kako bi mogao da pomogne Krojsvajku u borbi za podijum. Ipak, diskvalifikovan je tokom etape 17, zajedno sa Lukom Rouvom iz Ineosa, zbog udaranja i razmjene psovki. Nakon diskvalifikacije, oba vozača su porekla da je došlo do incidenta između njih.

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji. Vuelta je počela ekipnim hronometrom, na kojem je Martinov tim, Jumbo—Vizma bio glavni favorit za pobjedu, nakon što je pobijedio na ekipnim hronometrima na Điru i Turu. Nakon prvog prolaznog cilja, na kojem su postavili najbolje vrijeme, vozači Jumba su pali i završili su etapu na 18 mjestu, 40 sekundi iza Astane. U nastavku trke radio je za Rogliča; hronometar na desetoj etapi završio je na 151 mjestu, 7 minuta i 50 sekundi iza Rogliča. Na etapi 19, na 69 km do cilja, Martin i Roglič su bili među vozačima koji su pali, nakon čega je Martin morao da napusti Vueltu. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio u novoj disciplini — mješovitom hronometru za nacionalne timove, koji se sastoji u štafeti od po tri muškarca i tri žene. Muškarci startuju prvi, a u trenutku kada drugi vozač pređe liniju cilja, startuju žene. Konačno vrijeme uzima se kada druga žena prođe kroz cilj. Za Njemačku, pored Martina vozili su Jaša Siterlin i Nils Polit, dok su žensku štafetu činile Liza Brenar, Liza Klejn i Mjeke Kroger. Njemačka je završila na drugom mjestu, 22 sekunde iza Holandije. U vožnji na hronometar, završio je na devetom mjestu, 2 minuta i 27 sekundi iza Roana Denisa.

2020

Sezonu 2020. počeo je na UAE Turu, koji je prekinut nakon pete etape, zbog toga što je nekoliko vozača bilo pozitivno na korona virus, nakon čega je prekinuta čitava sezona u biciklizmu, a trke su ili odložene ili otkazane. U trenutku prekida, bio je na 99 mjestu u generalnom plasmanu UAE Tura.

Rezultati na trkama

Rezultati na grand tur trkama

Grand tur trke	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019
Điro d’Italija	128	—	—	—	—	—	—	—	—	—	110	—
Tur de Frans	—	35	137	44	DNF	106	47	DNF	DNF	101	DNF	DSQ
Vuelta a Espanja	—	—	—	DNF	DNF	DNF	DNF	—	—	—	—	DNF

Rezultati na glavnim etapnim trkama

Etapne trke	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019
Pariz—Nica	—	85	DNF	1	62	—	—	38	—	93	—	—
Tireno–Adrijatiko	—	—	—	—	—	29	75	—	117	—	47	135
Vuelta a Katalunja	—	—	92	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Vuelta al Pais Basko	—	—	—	107	5	60	30	32	—	—	—	DNF
Tur de Romandi	94	8	—	2	—	11	83	30	—	—	—	80
Kriterijum di Dofine	98	—	—	37	23	DNF	—	DNF	65	90	—	—
Tur de Svis	—	2	6	—	—	—	4	—	—	—	—	—

Rezultati na klasicima

Monumentalni klasici	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019
Milano—Sanremo	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Ronde van Flanderen	—	—	—	—	—	—	—	—	112	DNF	63	—
Pariz—Rube	—	—	—	—	—	—	—	—	76	76	72	—
Lijež—Bastonj—Lijež	—	DNF	69	52	—	—	DNF	—	—	—	—	—
Điro di Lombardija	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Ostali klasici	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019
Omlop Het Neuvsblad	—	—	—	—	—	—	—	—	92	102	—	—
Kurne—Brisel—Kurne	—	—	—	—	—	—	—	—	—	DNF	—	—
Strade Bjanke	—	—	—	—	—	—	—	—	77	—	—	—
E3 Harelbeke	—	—	—	—	—	—	—	—	DNF	21	27	—
Gent—Vevelgem	—	—	—	—	—	—	—	—	—	113	28	—
Amstel gold rejs	146	98	105	—	—	—	72	77	DNF	—	—	—
Fleš Valon	OTL	67	50	92	—	—	—	88	—	—	—	—
Šeldeprajs	105	—	—	—	—	—	—	—	—	—	DSQ	—

Rezultati na Olimpijskim igrama

Olimpijske igre	2008	2012	2016
Drumska trka	—	DNF	DNF
Vožnja na hronometar	—	2	12

Rezultati na Svjetskom prvenstvu

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019
Drumska trka	—	DNF	DNF	166	—	—	DNF	88	DNF	69	—	—
Vožnja na hronometar	7	3	3	1	1	1	2	7	1	9	7	9
Ekipni hronometar	—	—	—	—	1	1	3	2	1	9	11	—
mješoviti hronometar za nacionalne timove	—											2

Rezultati na nacionalnom prvenstvu

Prvenstvo Njemačke	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019
Drumska trka	14	—	4	68	—	39	50	—	124	—	160	—
Vožnja na hronometar	3	2	1	2	1	1	1	1	1	1	1	1

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio
DSQ	Diskvalifikovan
OTL	Van vremenskog limita

Spoljašnje veze

• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu memoire-du-cyclisme.eu
• Toni Martin na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano)
• Profil na sajtu trap-friis.dk