Toše Proeski

македонски певач

Todor Proeski (Prilep, 25. januar 1981 — Nova Gradiška, 16. oktobar 2007) bio je makedonski višežanrovski pjevač i tekstopisac cincarskoga porijekla. Smatrana vrhunskim činom mjesne makedonske i balkanske muzičke scene, Tošetova muzika bila je popularna u mnogim zemljama jugoistočne Evrope. BBC News ga je nazvao „balkanskim Elvisom Preslijem”. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći na autoputu Bregana—Lipovac, kod Nove Gradiške u Hrvatskoj, ujutru 16. oktobra 2007. u 27. godini života.[1][2]

Toše Proeski
Proeski na svom posljednjem koncertu u Skoplju 5. oktobra 2007.
Lični podaci
Ime po rođenjuTodor Proeski
Druga imenaTodor Proja
Datum rođenja(1981-01-25)25. januar 1981.
Mesto rođenjaPrilep, SR Makedonija, SFR Jugoslavija
Datum smrti16. oktobar 2007.(2007-10-16) (26 god.)
Mesto smrtiNova Gradiška, Hrvatska
Zanimanjepevač i tekstopisac
Muzički rad
Aktivni period1997—2007.
Žanr
Instrument
Izdavačka kuća
  • Hayat Production (izdanja u Bosni i Hercegovini, 2002—2007)
  • City Records (izdanja u Srbiji, 2004—2009)
  • BK Music (izdanja u Jugoslaviji, 2002, 2004)

Biografija uredi

Djetinjstvo i mladost uredi

Toše Proeski je rođen u Prilepu, a odrastao je u Kruševu[3] u cincarskoj porodici.[4][5] Njegovo prezime pre makedonizacije je glasilo Proja, koje je on želeo da ponovo vrati.[6] Nakon što je njegov muzički talenat otkriven u njegovoj 12. godini, izabran je da nastupi na popularnom festivalu dječije pjesme Zlatno slavejče (srp. Златни славуј) u Skoplju sa pjesmom „Jas i mojot dedo” (srp. Ја и мој деда) na cincarskom jeziku.[7][8][9] To je bio njegov prvi javni muzički nastup; međutim, njegova karijera počela je 1997. kada je učestvovao na tinejdžerskom muzičkom festivalu Melfest u Prilepu, na kojem je pobjedio sa pjesmom Yesterday od Bitlsa. Iste godine učestvovao je na Makfestu sa pjesmom „Pušti me” 1997. Proeski je sarađivao sa jednim od najpoznatijih makedonskih kompozitora i tekstopisaca Grigorom Koprovim, koji je autor dva od njegovih najvećih hitova Usni na usni i Sonce vo tvoite rusi kosi. Već 1999. objavio je prvi album „Nekade vo noќta” sa jedanaest pesama. U leto iste godine održao je prvi solistički koncert.[10]

Godine 2000. učestvovao je na „Skopje Festu” (od kada se bira makedonski predstavnik na Pesmi Evrovizije) sa pesmom „Solzi pravat zlaten prsten” koja je, i pored toga što je imala najviše glasova gledalaca, na kraju osvojila treće mesto, iza Karoline Gočeve i pobednika XXL. U ovom periodu je počeo da snima pesme za drugi album Sinot Božji koji je objavljen u junu 2000. Album je doneo veliki broj hitova, među kojima su Nemir (duet sa Karolinom Gočevom), „Vo kosi da ti spijam”, „Izlaži me ušte ednaš”, kao i „Iluzija” i „Tajno moja”, dve pesme koje je komponovao Kire Kostov, (sa potonjom je osvojio drugo mesto na festivalu „Sunčane skale” u Herceg Novom).

Srpska produkcijska kuća „BK Sound” je otkupila prava za izdavanje njegovog sledećeg albuma na prostoru bivše Jugoslavije, što mu je donelo Oskar popularnosti na prostoru bivših jugoslovenskih republika za 2000. kao i rasprodate karte za koncerte u Skoplju i Beogradu. Godine 2001, sa nekoliko makedonskih pevača, otpočeo je turneju po Australiji.

Uspeh uredi

Nakon što je uspostavio saradnju sa novom menadžerkom Ljiljanom Petrović, u Atini je snimio treći po redu album. Album „Ako me pogledneš vo oči” objavljen je na makedonskom i srpskom jeziku. Usledio je period intenzivne promocija u Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Bugarskoj. U aprilu 2003. pobedio je na festivalu „Beovizija” sa pesmom „Ledena” (obradom pesme Despine Vandi Χριστούγεννα) koja je postala veliki hit u balkanskim državama [traži se izvor].

Saradnici na albumu su bili Grigor Koprov, Phoebus, Željko Joksimović, Leontina Vukomanović, Marina Tucaković, Bora Đorđević, Miro Buljan, Antonija Šola i dr. Na Beoviziji 2003. pobedio je sa pesmom Čija si Leontine Vukomanović, sa kojom je postigao i znatan komercijalni uspeh [traži se izvor].

Na festivalu u Bihaću, 2003. godine, odnosi apsolutnu pobedu sa pesmom Nikada.[11]

Bio je predstavnik Makedonije na Pesmi Evrovizije 2004. u Istanbulu, Turska i osvojio je 14. mesto sa pesmom Life (Ангел си ти u izvornoj makedonskoj verziji).

Godine 2004. imenovan je za regionalnog Ambasadora dobre volje UNICEF-a. Tim povodom izdao je pesmu За овој свет (makedonski) i This World (engleski).

Album По тебе, mnogi smatraju jednim od najuspešnijih albuma balkanske muzičke scene [traži se izvor]. Singlovi sa ovog albuma su se mesecima plasirali na najvišim mestima na muzičkim vrh listama [traži se izvor] u Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

Album Божилак je kompilacija od 14 izabranih tradicionalnih makedonskih pesama, a na albumu ga prati simfonijski orkestar.

Poslednji album je nazvan „Igre bez granica” i pesme su ozbiljnije nego na prethodnim albumima [traži se izvor]. Od prepeva na ovom kompakt-disku nalaze se pesme „Feeling good”, „Nesanica” i „Ostala si uvijek ista”. Većinu novih pesama napisala je glumica i pevačica iz Hrvatske Antonija Šola. Album je u prodaju pušten 1. avgusta 2007.

Smrt uredi

 
Grob u Kruševu

Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u ranim jutarnjim časovima 16. oktobra 2007. na auto-putu E70 Zagreb—Lipovac, blizu mesta Nova Gradiška, oko 150[12] kilometara jugoistočno od Zagreba.[13][14] Prema nepotvrđenim informacijama, uzrok nesreće je bila neprilagođena brzina vozila. U vozilu su se nalazili Georgij Georgijevski, Toše Proeski i njegova menadžerka Ljiljana Petrović. Veruje se da je Toše Proeski od siline udarca u kamion preminuo na licu mesta. Vozač Georgijevski je prošao sa težim telesnim povredama, dok je Ljiljana Petrović imala lakše telesne povrede.

Vlada Severne Makedonije poslala je specijalan helikopter koji je preneo posmrtne ostatke Tošeta Proeskog, a sreda, 17. oktobar, proglašen je Danom žalosti. Toše Proeski je sahranjen u Kruševu uz najveće državne počasti.

Nasleđe uredi

 
Cveće i sveće u znak sećanja na Proeskog u Skoplju, oktobar 2007.

Tošetu Proeskom je posthumno dodeljena titula počasnog građanina Severne Makedonije. Makedonska pošta je u Kruševu 15. decembra 2007. predstavila poštanske markice sa likom Tošeta Proeskog.

Na Beoviziji 2008. dodeljena mu je posthumno nagrada za životno delo, a zatim je publika u centru Sava uz instrumentalnu pratnju Tošetovog sastava otpevala pesmu „Čija si”, prvog pobednika ovog festivala i jedan od najvećih njegovih hitova.

Posle spora Severne Makedonije sa Grčkom oko istorijskog nasleđa antičke Makedonije, Grci su zabranili Makedoncima da se služe istorijskim ličnostima koja nisu severnomakedonska, već starogrčka. Makedonci su morali da promene ime arene „Filip II Makedonski”, a doneta je odluka da arena nosi ime po Proeskom — nacionalna arena „Toše Proeski”.

Privatni život uredi

Toše Proeski je cincarskoga porekla, a prezime njegove porodice je pre reforme glasilo Proja. Jedna od želja Proeskoga je da vrati njegovo pravo prezime koje je prisilno nametnuto u SFR Jugoslaviji (slično kao Boško Đurovski).[6]

Albumi uredi

1999, 60,000

  • Некаде во ноќта

2000: 60,000

  • Синот божји

2002: 100,000

  • Ако ме погледнеш во очи 50,000
  • Ako me pogledaš u oči (verzija na srpskom jeziku)

2004: 200,000

  • Ден за нас 100,000
  • Dan za nas (verzija na srpskom jeziku)
  • Toše Proeski — Live (DVD izdanje)

2005: 200,000

  • По тебе
  • Pratim te (verzija na srpskom jeziku)

2006: 150,000

  • Божилак (engl. Rainbow)

2007:200,000

  • Игри без граници
  • Игра без граница (verzija na srpskom jeziku)

2009: 350,000

2010: 350,000

  • Jos Uvjek Sanjam Da Smo Zaedno

2011: 350,000

  • So Ljubav Od Tose

Najveći hitovi uredi

  • Чија си — #1 Makedonija, #1 SCG, #1 BiH, pobednik Beovizije 2003.
  • Тајно моја — #1 Makedonija
  • Vo kosi da ti spijam
  • Ако ме погледнеш во очи — #1 Makedonija, #1 SCG
  • Соба за тага
  • Life — #1 Makedonija, #2 SCG #49 Južna Afrika (Eurosong 2004.)
  • Жао ми је
  • Кој ли ти гризе образи (Ko ti to grize obraze) — #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska
  • Lagala nas mala (sa Tonijem Cetinskim) — #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska (20 nedelja)
  • По тебе
  • Srce nije kamen
  • Volim osmijeh tvoj (sa Antonijom Šolom)
  • Igra bez granica (2007)

Reference uredi

  1. ^ „Shocked Macedonians mourn pop star Proeski”. Reuters (na jeziku: engleski). 16. 10. 2007. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  2. ^ „Macedonia Mourns Pop Legend Tose Proeski”. Balkan Insight. 16. 10. 2007. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  3. ^ „Tose Proeski official website”. toseproeski.info (na jeziku: engleski). Toše Proeski. Arhivirano iz originala 18. 10. 2007. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  4. ^ Bechev, Dimitar (2009). Historical Dictionary of the Republic of Macedonia (na jeziku: engleski). Scarecrow Press. str. 234. ISBN 978-0-8108-6295-1. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  5. ^ Beza, Paul (2013). Destination Avdela 2012, Or Back to the Future a Travelogue (na jeziku: engleski). Fast-Print Publishing. str. 38. ISBN 978-1-78035-628-0. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  6. ^ a b arhiva, blic. „Vratiću svoje pravo prezime Proja”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-28. 
  7. ^ Ivanovska, Damjana. „Ѕvezdite ќe peat za „Zlatno slavejče. Vreme - Doma (na jeziku: makedonski) (14. 12. 2010). Arhivirano iz originala 19. 12. 2010. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  8. ^ „Toše Proeski”. a1.com.mk (na jeziku: makedonski). A1 Televizija. Arhivirano iz originala 24. 7. 2008. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  9. ^ „Tose Proeski Timeline, Legacy & History”. tose-proeski.memory-of.com. Arhivirano iz originala 6. 1. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  10. ^ „Biografija na zvaničnom sajtu”. Toseproeski.info. Arhivirano iz originala 18. 10. 2007. g. Pristupljeno 16. 12. 2010. 
  11. ^ „Toše Proeski, Bihać 2003”. miss-una.com. Org (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 24. 06. 2020. g. Pristupljeno 21. 04. 2023. 
  12. ^ Google Earth
  13. ^ Casule, Kole. „Rojters Agencija”. Reuters.com. Pristupljeno 16. 12. 2010. 
  14. ^ „Blic OnLine”. Blic.rs. Arhivirano iz originala 20. 12. 2009. g. Pristupljeno 16. 12. 2010. 

Spoljašnje veze uredi