Трава ива
Trava iva (lat. Teucrium montanum) je puzeći polugrm iz porodice usnatica (Lamiaceae, sinonim Labiatae). Druga imena za travu ivu su Gorsko smilje, Gorski cmilj, Gorski dubčas i Mali dubčas. Prepoznatljiva je po malim grmićima sa blijedo žućkastim cvjetićima.[1] Poznata je po svom ljekovitom svojstvu, ali i odlično vezuje zemlju na inače kršnim područjima. Berba trave ive na planini Ozrenu je uvrštena na Uneskovu listu Svjetske nematerijalne baštine 2018. godine.
| Trava iva | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Asterids |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Teucrium |
| Vrsta: | T. Teucrium montanum
|
| Binomno ime | |
| Teucrium Teucrium montanum | |
Opis biljke uredi
Cvjetovi su blijedožuti. Stabljika je djelomično drvenasta, listovi lancetasti, s donje strane dlakavi i svijetle boje, a s gornje tamnozeleni.
Areal uredi
Trava iva je rasrostranjena širom Sredozemlja ali i do Krima i Male Azije. Raste i u srednjoj Evropi (južna Njemačka, Švajcarska, Poljska, Austrija) i u Sjevernoj Africi.
Stanište uredi
Trava iva raste u brdovitim planinskim krajevima, najčešće po kamenitom tlu. Biljka uspjeva na nadmorskoj visini od 500 do 1.000 metara. Najpogodnije stanište joj je na oko 800 metara visine na južnim obroncima. Ova biljka raste po suvim, toplim i krševitim mjestima. Cvjeta od jula do septembra.
Rukovanje uredi
Iva trava se mora pažljivo birati i brati i berači moraju barem trećinu vidljivih cvjetova ostaviti netaknute. Proces obično traje nekoliko sati. Lisnate cvjetne vrhove grančica se sijeku oštrim makazama ili nožem. Skladište se brzo nakon branja i suše na prozračnim, toplim mjestima u hladu da bi im se sačuvala boja i specifičan miris.
Ljekovitost uredi
Poznato je da ova biljka omogućuje mentalni i fizički oporavak nakon duge bolesti, teške tjelesne ili mentalne iscrpljenosti. Nadzemni dio biljke se odavno koristi u fitoterapiji, a skuplja se u vrijeme cvjetanja. Trava iva u svom sastavu ima gorke tvari kao što su tanin, metanol, petrolejski eter, kloroform, etilni acetat, 1-butanol. Zbog toga se koristi za jačanje imuniteta, i odličan je izbor za ljude koji su izloženi jakom stresu. Uz sve to dkeluje protiv bakterija i gljivica, pomaže kod bolesti želuca, guši vrućinu, regulira probavu, izbacuje višak tekućine i iz tijela, primenjuje se u liječenju bolesti dišnih organa, pomoći će kod hemoroida i jakih bolova i čisti organizam.[1]
Upotreba uredi
Iva se konzumira na različite načine (kao čaj, natopljena rakijom, pomješana sa medom) kako za liječenje tako i preventivno.
RECEPT[2] -200 g trave ive -litar crvenog vina U staklenu flašu vina dodajte osušenu travu, zatvorite i ostavite da odstoji 8 dana. Uzimajte kašiku vina ujutro natašte (pola sata pre doručka) i jednu pre spavanja.
Priprema čaja: 3 kašičice sušene i sjeckane biljke se preliju s 5 dcl hladne vode, čaj odstoji 8 časova, i nakon toga pije 2- 3 puta dnevno, nezaslađen, prije jela.
Nisu poznata neželjenja dejstva na ljudski organizam te stoga nema kontraindikacija za njenu upotrebu.
Etnologija uredi
Trava iva je veoma ljekovita biljka, koristila se za liječenje još u doba antike. Ime je dobila po trojanskom kralju Teukrusu. Postoji staro narodno vjerovanje na Balkanu da liječi skoro sve teške bolesti. Uz nju se veže izreka: „Trava iva od mrtva pravi živa“. U narodnoj medicini se koristi za liječenje mnogobrojnih bolesti, prije svega probavnih i dišnih organa, čai i kod tuberkuloze pluća. Svake godine 11. septembra, na dan Usekovanja glave svetog Jovana Krstitelja, stanovnici sela oko planine Ozren odlaze na Gostilj da beru iva travu. Nakon planinarenja po brdima, stanovnici sela oko planine Ozren svih društvenih, rodnih i starosnih grupa beru iva travu. Običaj je prepoznat i uvršten na Uneskovu listu Svjetske nematerijalne baštine 2018. godine.[3]
Podvrste uredi
- Teucrium montanum podrvrsta helianthemoides (Lujo Adamović) Klaus Baden
- Teucrium montanum podvrsta montanum L., i njegovi brojni sinonimi (Polium supinum (L.), P. tomentosum Konrad Menh, Teucrium cretaceum Mihaíl Ivánovič Kótov, T.incanum Ferdinand Šur, T. jailae Sergej Juzepčuk, T.montanum subsp. jailae (Sergej Juzepčuk) Soó, T. montanum subsp. pannonicum (A.Kern.) Domin, T.montanum var. pannonicum (A.Kern.) Nyman, T. montanum subsp. pannonicum S. Pawl., T. montanum var. parnassicum Celak., T. montanum subsp. praemontanum S. Pawl., T. montanum var. skorpilii (Velen.) Diklic, T. montanum var. villosum Auersw., T. ochroleucum Jord., T. pannonicum A.Kern. , T.parnassicum (Celak.) Wettst., T. praemontanum Klokov, T. reuticum Bogoutdinova, T.revolutum Stokes, T. skorpilii Velen., T. supinum L.)
Sinonimi[4] uredi
Sinonimi su: Chamaedrys montana (L.) Raf., sinonim (s), Fl. Tellur. 3. 1837., Polium montanum (L.) Mill., sinonim (s), Gard. Dict. ed. 8. 1768., Teucrium helianthemoides Adamović, sinonim (s), Teucrium jailae Juzepčuk, sinonim (s), Teucrium pannonicum Kern., sininim (s), Oesterr. Bot. Z. 13: 384 (1863), Teucrium praemontanum Klokov, sioinim (s), Teucrium skorpilii Velen., sinonim (s), Teucrium supinum L., sinonim (s)
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Nikolić T. (2019): Flora Croatica – vaskularna flora Republike Hrvatske, Volumen 4. Ekskurzijska flora. Alfa d.d., Zagreb, v-x, 3-664
- Domac R. (1994): Flora Hrvatske, priručnik za određivanje bilja. Školska knjiga, Zagreb, Zagreb, 1-504
- Gelenčir J., Gelenčir J. (1991): Atlas ljekovitog bilja. Prosvjeta, Zagreb, 5-415
- (1847): Flora Dalmatica, Vol. II (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae, iii-x, 1-268
- Šimić F. (1980): Naše medonosno bilje. Pčelarski savez SRH, Zagreb, 5-217
- Šulek B. (1879): Jugoslavenski imenik bilja. Šs.n.Ć, Zagreb
- Schlosser J.C.K., Vukotinović Lj. (1876): Bilinar. Flora excursoria. Uputa u sabiranju i označivanju bilinah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. L. Hartman i družba, Zagreb, 1-606