Trg Oslobođenja – Alija Izetbegović

Trg oslobođenja - Alije Izetbegovića je trg u centru Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine. Trg je nastao izgradnjom Oficirskog kazina 1880. godine i odmah je nazvan nemačkim imenom Ofizierkasino-Platz. Na bošnjačkom jeziku zvao se Ofirski trg ili Trg ispred Oficirskog doma.

Trg Oslobođenja - Alija Izetbegović danas
Zona 1882. godine
Trg 1930-ih
Trg oslobođenja šezdesetih godina prošlog veka

Period Kraljevine Jugoslavije uredi

Posle Prvog svetskog rata, mali trg je dobio novo ime. Trg Klemansov je dobio ime po francuskom državniku, političaru i lekaru Žoržu Klemensou . Iako je trg prvobitno bio planiran za dominantnu poziciju na Hridskom brdu, trg ispred Doma vojske je konačno izabran za spomenik i 1934. godine preimenovan je u Trg Petra Prvog Oslobodioca . [1] Glavni deo današnjeg trga između Ulice Ferhadije i Ulice zelenih beretki nosio je ovo ime u periodu od 1934. do 1941. godine. Za vreme Kraljevine Jugoslavije planirano je da se podigne spomenik kralju Petru Prvom Karađorđeviću . Na ovom prostoru srušena je gradska stanica i carinarnica. Prvu nagradu na konkursu za spomenik Petru Prvom dobio je zagrebački kipar Fran Kršnić. Svi dijelovi za konjičku figuru dopremljeni su u Sarajevo, počela je izgradnja postamenta, ali je rat spriječio njen završetak.

Period između dva svetska rata uredi

U periodu NDH veći dio trga je dobio ime po bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću, dok je drugi manji dio dobio ime po hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, bosanskom velikašu iz perioda srednjovekovne Bosne. Nedugo nakon početka Drugog svetskog rata, na trgu je postavljen nemački spomenik sa oznakom V (pobeda). Srušena je i spaljena 1945. godine.

Od 1945. godine uredi

U socijalističkom periodu trg je počeo da dobija današnji oblik, a zasađen je novi. Bivši Pravoslavni bogoslovski fakultet je obnovljen i sada je zgrada Ekonomskog fakulteta, dok je izdavačka kuća Svjetlost (1973) smeštena u novoj zgradi na zapadnoj strani trga. Do 8. juna 1948. godine zvaničan naziv trga bio je Trg slobode, po čemu je preimenovan u Trg oslobođenja. U centru trga 1977. godine podignut je socijalistički spomenik.[2] Osamdesetih godina 20. veka realizovana je ideja o podizanju spomen-bisti bosanskih književnika: Veselina Masleše, Ive Andrića, Rodoljuba Čolakovića, Branka Ćopića, Maka Dizdara, Skendera Kulenovića, Meše Selimovića i Isaka Samokovlije. Tokom opsade Sarajeva, biste su skinute sa trga kako bi se spriječilo njihovo uništenje, a na trg su vraćene 2001. godine [3]

Posle rata uredi

Rat i opsada grada 1992-1995. doneo novi odnos prema partizanskim spomenicima i socijalističkom nasleđu. Spomen-biste sa Trga oslobođenja uklonjene su i ostavljene u depou Narodnog pozorišta u Sarajevu. Nakon opsade pokrenute su inicijative da se spomen-biste vrate na svoja mesta. 2001. godine svi su vraćeni, osim biste Veselina Masleše . Izdavačka kuća Svjetlost usprotivila se njegovom povratku, s obzirom da se ova bista nalazi na njihovoj zemlji, te su izrazili želju da jednom od svojih bivših direktora postave bistu. Od 1997. godine centralni deo Trga oslobođenja zauzima skulptura Multikulturalni čovek . To je delo italijanskog umetnika Frančeska Perilija, koji je poklonio spomenik gradu. Na postamentu spomenika je muška figura podignutih ruku. Vitka figura podiže dve ruke visoko iznad glave, spajajući dve linije koje zapravo predstavljaju meridijane zemaljske kugle. Spomenik simbolizuje otpor Sarajeva agresiji, a poruka spomenika glasi: Multikulturalni čovjek će graditi svijet . Od oktobra 2005. godine nosi naziv Trg oslobođenja „ Alije Izetbegovića“. Podignut je spomenik Prvoj brigadi policije. Na ovom spomeniku upotrebljen je simbol ljiljana, u čijem centru je policijska značka, takođe sa ljiljanima.

Galerija uredi

Trg u prošlosti uredi

Trg danas uredi

Biste pisaca uredi

Reference uredi

  1. ^ P. V. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941). Srbinje: 1997, 235
  2. ^ the inscription on the monument reads: "marking the era begun by working people and citizens on Tito's birthday, in protecting the human environment. Future generations will be provided with the best possible conditions for living and working in a socialist self-governing community"
  3. ^ A. Bećirević, O životu spomenika u Sarajevu, AIM Press (pristup 9. 4. 2009).