Trg Svetog Save u Kraljevu

Градски трг у Краљеву

Trg Svetog Save je jedan od gradskih trgova u Kraljevu. Nalazi se na samom početku Karađorđeve ulice, sa desne strane, dok se u neposrednoj blizini nalaze ulice Tanaska Rajića i Vojvode Stepe. Sa trga se može ući u zgradu Narodnog muzeja, Dom vojske, odnosno portu Saborne crkve. Naspram trga, sa druge strane Karađorđeve ulice, nalazi se Istorijski arhiv, odnosno Park Svetog Save, u kom je smešten Gospodar Vasin konak.

Tabla s natpisom na zgradi Narodnog muzeja u Kraljevu

Istorijat uredi

Osnivanje i naziv uredi

Gradsko jezgro Karanovca, kako se u istoriji nazivalo Kraljevo, formiralo se između Stare čaršije i Varoši, u kojoj su se odvijale zanatska i trgovačka delatnost. Tome je doprinelo podizanje Crkve Svete Trojice tokom 20-ih godina 19. veka, odnosno zgrade Okružnog načelstva i suda, kao i Gospodar Vasinog konaka tokom naredne decenije. Do kraja istog stoleća izgrađeno je zdanje u kom je bila smeštena Ratarska škola, osnovna škola „Četvrti kraljevački bataljon”, kao i prva kraljevačka Realna gimnazija. Objekat koji je služio za smeštaj tadašnjeg Duhovnog suda, podignut je naspram te zgrade. Obe zgrade su u narednim decenijama menjale namenu, dok je prostor između njih takođe menjao izgled. Meštani okolnih sela, koji su dovozili robu za prodaju, pijačninu su plaćali na tom mestu, a tokom borbi u Drugom svetskom ratu ustanici su tenkovima dospeli do tog dela grada. Posle oslobođenja Kraljeva, ponovo je došlo do razmeštaja institucija u okolnim zgradama, a poslednja od njih podignuta je zgrada Doma Jugoslovenske narodne armije. Na svečanoj sednici izvršnog Gradskog odbora, održanoj 28. novembra 1945, doneta je odluka da se do tada neimenovani prostor nazove Skver 29. novembar, na dan oslobođenja Kraljeva u Drugom svetskom ratu,[1] a tog datuma je kasnije proslavljan i Dan Republike.[2]

 
Prostor ispred Muzeja je ranije bio popločan kaldrmom i korišćen kao parking

Noviji period uredi

Uklanjanje tenka uredi

Prema svedočenjima iz borbi za oslobođenje Kraljeva, združene snage pokreta otpora probile su se tenkovima do centra grada. Tenkovi su ranije oduzeti u borbama protiv okupacionih snaga i prilagođeni u pogonima koji su bili pod kontrolom lokalnih ustanika. Jedan od tenkova pozicionirao se na prostoru između Doma JNA i Crkve Svete Trojice. Iako je sastav posade oklopnog vozila često dovođen u pitanje, na tom mestu je 1964. godine postavljen spomenik „Prvom partizanskom tenku”. Prostor je uređen po ideji Aleksandra Vasiljevića, a na postament je postavljen tenk marke Stjuart iz Garnizona JNA u Kraljevu.[3] Međutim, prvi spomenik tenku bio je postavljen 1951, na desetogodišnjicu događaja, sa postamentom u obliku zarubljene piramide, maketom tenka na vrhu i pločom na kojoj je pisalo da su dotle stigli prvi tenkovi Narodnooslobodilačke vojske.[4]

 
Sa mesta gde se nekada nalazio tenk, ka centru grada, levo se nalazi Narodni muzej, a desno Istorijski arhiv

Teren je tako bio uređen do prve decenije 21. veka, a 2008. počela je rekonstrukcija čitavog prostora, koja je prethodno odlagana usled nesuglasica.[5] Dana 27. juna te godine godine sa postamenta je uklonjen je tenk, zajedno sa topom koji se nalazio u parku sa druge strane Karađorđeve ulice. Za radove je iz budžeta grada planirano 15 miliona dinara.[6] Na konkursu je izabrano rešenje grupe autora iz Beograda.[7]

Po završetku radova najveći deo prostora prekrio je beton, a inicijalna ideja bila je da fontana ispred Muzeja bude muzička. Međutim, od toga se odustalo zbog podeljenih mišljenja po pitanju izbora muzike, a sama funkcionalnost fontane zavisila je od sredstava koja su odvajana za njeno održavanje.[8] Prvi među razlozima za uklanjanje obeležja bile su česte podele u društvu po pitanju toga čiji su tenkovi koji su ušli u Kraljevo, s obzirom na to da su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini bili obučeni tenkisti. Tenk je izmešten u kasarnu u naselju Jarčujak.[4]

Kasnije inicijative uredi

Sam spomenik je tokom višedecenijskog postojanja na tom mestu postao značajan za veliki broj građana Kraljeva, gde su se održavali sastanci i skupovi. Zbog toga su u godinama nakon rekonstrukcije trga postojale inicijative da se tenk vrati na trg koji je poneo ime Svetog Save.[9] Međutim, nadalje su se zadržale razlike u stavovima po pitanju toga da li je tenk bio simbol borbe za slobodu, ili bratoubilačkog rata.[10]

Prostor ispred Muzeja, koji je pre rekonstrukcije služio kao parkiralište, zatvoren je za saobraćaj,[7] a kasnije je korišćen kao letnja pozornica za izvođenje kulturnih manifestacija, poput međunarodnog festivala Džezibar.[11] Zbog same konfiguracije terena, uključujući stepenište i betonske barijere, a usled nedostatka odgovarajućeg prostora, odnosno skejt parka u gradu, Trg Svetog Save je nakon obnove korišćen i za takve aktivnosti.[3]

Sredinom 2018. pojavila se informacija da je usvojena inicijativa predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, da se na Trgu Svetog Save izgradi spomenik Stefanu Prvovenčanom.[12] Za izvođenje radova planirano je izdvajanje 10 miliona dinara.[13] Prema istoj odluci, za predsednika Odbora za postavljanje spomenika izabran je Nikola Selaković, a kao njegov zamenik gradonačelnik Kraljeva, Predrag Terzić. Sa druge strane, predstavnici udruženja građana Slovensko društvo zalagali su se da se na trgu postavi spomenik svetitelju čije ime nosi.[14] Predrag Terzić je u vezi sa tim rekao da u gradu ne postoji obeležje nazvano po Stefanu Prvovenčanom, te da nije neophodno da na trgu bude postavljen spomenik Svetom Savi. Svoje tumačenje je uporedio sa Spomenikom knezu Mihailu, koji se nalazi na Trgu republike.[15] Na internetu je, pak, sprovedena anketa u kojoj su se građani Kraljeva većinski izjasnili za vraćanje tenka, prema uzorku nešto više od hiljadu glasova.[16]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Dan oslobođenja Kraljeva”. Grad Kraljevo. 29. 11. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2020. 
  2. ^ „Trg Svetog Save...”. kraljevo.com. Arhivirano iz originala 31. 10. 2019. g. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  3. ^ a b Trifunović, Vojkan (27. 6. 2017). „Kraljevo: 'Nađemo se kod tenka' - koga nema”. vice.com. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  4. ^ a b Dozvolite... (6. 3. 2017). „Čiji je kraljevački tenk?”. Radio-televizija Srbije. Jutjub. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  5. ^ Dugalić, M. (29. 5. 2008). „Umesto tenka – pevajuća fontana”. Politika. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  6. ^ „Uklonjen čuveni tenk u Kraljevu”. Danas. 28. 6. 2008. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  7. ^ a b M, P. Ž. (9. 9. 2007). „Zbogom, oružje”. Pres. Pristupljeno 23. 5. 2020. [mrtva veza]
  8. ^ Dugalić, M. (6. 7. 2018). „Umesto muzike fontana jedva žubori”. Politika. krug.rs. Arhivirano iz originala 26. 01. 2020. g. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  9. ^ Božović, Nenad (17. 11. 2016). „BURA U KRALJEVU Da li je tenk sa trga SPOMENIK SLOBODI ILI DIKTATURI?”. Blic. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  10. ^ Vučković, Branko (29. 12. 2016). „Tenk podelio Kraljevo”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  11. ^ Nikolić, Z. (3. 7. 2017). „Završen JazzIbar u Kraljevu”. Danas. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  12. ^ Nikolić, Z. (25. 6. 2018). „Nemanjići i Vučić izazavali polemiku u Kraljevu”. Danas. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  13. ^ „Spomenik Stefanu Nemanjiću na Trgu sv. Save”. krug.rs. 18. 7. 2018. Arhivirano iz originala 20. 06. 2018. g. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  14. ^ Dugalić, Miroljub (31. 1. 2018). „Kralj i svetitelja umesto tenka”. Politika. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  15. ^ „Odbornici o spomeniku Stefanu Prvovenčanom”. krug.rs. 7. 11. 2018. Arhivirano iz originala 03. 08. 2020. g. Pristupljeno 23. 5. 2020. 
  16. ^ „Kraljevčani bi više želeli tenk, ali…”. kraljevo.one. 8. 11. 2018. Arhivirano iz originala 22. 02. 2020. g. Pristupljeno 23. 5. 2020. 

Spoljašnje veze uredi