Trešeta
Trešeta (od ital. Tressette, Tresette) je italijanska igra. Dosta je popularna i lako se uči. Najčešće se igra sa tršćanskim kartama italijanske karte (ital. Carte Triestine). Ima 40 karata u jednom „špilu“. Po istim osnovnim pravilima igra se trešeta sa akužanjem (sa licitiranjem i obično do 41 punta) i bez akužanja (bez licitiranja i obično do 31 punta). Klasičnu trešetu igraju dva igrača, a često i u parovima (ukupno četiri igrača). Postoje različite varijante igre i pravila.
Boje uredi
- Špade (mač) – (ital. Spada) — krase je dve šarene parabole okrenute kracima jedna prema drugoj.
- Baštone – (ital. Bastoni) — šest ukrštenih palica kao što imaju dirigenti vatrogasnog orkestra.
- Kupe ili „kope“ (pehar) — (ital. Coppa) — crno-crveni šestougaoni pehar.
- Dinari – (ital. Danari) – dva koncentrična šarena kruga.
Na asu u svakoj boji stoji po neka izreka – poslovica vezana za tu boju:
- (ital. Molte volte le giocate van finire a bastonate) – mnogo puta igra završi batinama
- (ital. Son gli amici molto rari quando non si ha danari) – prijatelji su retki kada nema para
- (ital. Il gioco della spada a molti non aggrada) – igra mača se mnogima ne sviđa
- (ital. Una coppa di buon vin fa coraggio fa morbin) – čaša dobrog vina daje hrabrost
Miješanje i dijeljenje karata uredi
Svi igrači naizmjenično, po redu, miješaju i dijele karte. Pravilno je dijeliti karte u smjeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu. Nakon miješanja karata, prethodni djelitelj prediže karte ili "tuče" (udara rukom po macu).
Ako su karte predignute, djelitelj dijeli po 5 karata svakom igraču naizmjenično, ukupno 10 karata svakome.
Ako su karte tučene (nisu predignute), djelilac (zavisno od lokalnog običaja) bira hoće li dijeliti po 5 ili 10 karata svakom igraču.
Pravila igre uredi
Postoje 4 zoga (ili lokalno joga): kupe (kope), bate (baštone), špade i dinare. Unutar svakog zoga postoje karte od broja 1-7 i od 11-13. Unutar jednog zoga, najjača je trica (3), pa duja (2), as (1), kralj (13), konj (12), fanat (11) i dalje od sedmice (7) prema četvorki (4).
Kada četiri igrača igraju u parovima, svaki igrač dobije deset karata. Kako igrači dolaze na red, a prije nego što odigraju kartu, mogu zvati akužu. Igrači bacaju po jednu kartu naizmjenično, dok svi ne bace, a zatim najjača strana pokupi bačene karte. Time je završila jedna "ruka" te partije. Sljedeću ruku započinje igrač koji je "uzeo" prethodnu ruku najačom kartom.
Kada igraju dva igrača, 20 karata okrenutih prema stolu ostaje u macu. Nakon svake ruke svaki igrač, počevši od pobjednika te ruke, "peška" (uzima) po jednu kartu s maca i započinje nova ruka, i tako dok se ne odigraju sve karte. Dobivena karta pokazuje se protivniku. Igru započinje igrač kojemu su prvom podijeljene karte. Bačena karta predstavlja zog u kojemu se igra ta ruka, te su igrači dužni odgovarati, odnosno baciti kartu iz istog zoga, ukoliko je imaju. Igrač s najjačom kartom u zogu u kojem se igra ta ruka, kupi karte, prvi uzima novu kartu s maca i započinje novu ruku. Prva bačena karta može se "ubiti" samo jačom kartom istog zoga.
Specifičnost igre u parovima je ta da komunikacija nije dopuštena za cijelo vrijeme igre, osim 2 unaprijed dogovorena znaka. To su tučem (busso, piko) i strišo. Ova dva znaka smije pokazati (reći) samo onaj igrač koji prvi baca kartu tu ruku. Komunikacija se tijekom igre odvija tako da igrači prate što protivnici i njihov partner bacaju, posebno u "škarat" (kada nemaju za odgovarati u istoj boji pa su prisiljeni bacati karte drugih boja). Na temelju bačenih karata i odvijanja igre procjenjuju u kojoj je boji jak njihov partner, odnosno protivnik.
Tučem znači "ubij najjačom kartom (tog zoga, očito) i vrati u isti zog". Koristi se kada prvi igrač ima dva od tri aduta (as, duja, trica) te on s tim "pita" suigrača je li u njega treći. Igrač tuče i kada ima samo jednu jaku kartu u nekoj boji, ali može razviti igru ako mu padnu druge jake karte. Tuče se i pri kraju partije, kada igrač zna u kojoj je boji jak njegov partner, ali ne može mu doći u tu boju pa ga traži da baci punte kako ne bi propali.
Strišo ima više značenja. U laičkoj varijanti znači "koji zog hoćeš da ti vratim? tj. u kojem zogu si jak?", no niti jedan iole ozbiljan igrač strišo ne upotrebljava u ovu svrhu jer time gubi jednu "franjku" (sigurnu) kartu. Strišo u ozbiljnoj igri može značiti "doć ću ti", odnosno igrač koji baca time govori partneru da zna gdje je jak i da će mu kada izigra svoje karte doći u njegovu boju. Takođe, strišo govori igrač kada ne želi da partner uzme njegovu kartu. U tom slučaju partner treba baciti što manju kartu kao znak da ima najjaču kartu u toj boji i da želi da se ta boja opet odigra.
Brojanje punata uredi
Tri bele čine 1 punat. As se broji kao 1 punat (bod), trica i dvica vrijedi 1 belu, a karte 4-7 zovu se "lišine" ili "škart" i ne donose punte. Kralj, konj i fanat vrijedi 1 belu. U kartama ima 10 i ⅔ punata i jedan nevidljivi punat ultima što znači da u igri ima ukupno 11 punata, pri čemu zadnji punat ultimu dobije igrač koji nosi zadnju ruku.
Igra se na do 31 punat (bez akužavanja) ili do 41 punat (s akužanjem).
Rezultati koji se mogu dobiti prebrojavanjem punata su:
0 - 11 зависно ко добије може бити и 11 - 0 (ова побједа се често у неким крајевима назива и капот) 1 - 10 = 10 - 1 2 - 9 = 9 - 2 3 - 8 = 8 - 3 4 - 7 = 7 - 4 5 - 6 = 6 - 5
