Trijas
ERA | PERIOD |
Kenozoik | Kvartar |
Neogen | |
Paleogen | |
Mezozoik | Kreda |
Jura | |
Trijas | |
Paleozoik | Perm |
Karbon | |
Devon | |
Silur | |
Ordovicijum | |
Kambrijum |
Trijas je geološka perioda koja obuhvata vreme od oko pre 245 do oko pre 202 miliona godina. Kao prva perioda mezozoika, trijas se javlja nakon perma, a pre jure. I početak i kraj trijasa su obeleženi masovnim izumiranjem. Masovno izumiranje kojim je završen period trijasa je odnedavno jasnije determinisano, ali, slično kao i s mnogim drugim geološkim periodama, naslage stena koje određuju početak i kraj su jasno identifikovane, dok početak i kraj svake periode varira za nekoliko miliona godina.[1][2]
Karakteristične naslage trijasa su crveni peščari i evaporati koji sugerišu postojanje tople i suve klime.[3] Nema nikakvih dokaza o glacijaciji; po onome što se može zaključiti, nije bilo ledenog pokrova nigde na kopnu. Superkontinent Pangea se počeo razdvajati tokom trijasa, ali se još nije raspao; ipak su zabeležene prve pomorske naslage koje svedoče o prvom rasedu, kojim je razdvojen Njudžersi od Maroka, te se datiraju u kasni trijas. Zbog ograničene obale superkontinentalne mase, morske naslage trijasa su relativno retke u svetu, uprkos njihovom prisutstvu u Zapadnoj Evropi, gde se trijas prvi put proučavao. U Severnoj Americi, na primer, morske naslage su ograničene na nekoliko lokacija u zapadnom delu. Tako je stratigrafija trijasa uglavnom temeljena na organizmima koji su živeli u lagunama ili visoko-slanim staništima, kao Estheria rakovi.
Tokom trijasa je i morski i kopneni život pokazao adaptivnu radijaciju koja je počela od naglo osiromašene biosfere koja je bila posledica permsko-trijaskog izumiranja.[4] Korali grupe hexacorallia su se prvi put pojavili. Za prve cvetnjače (Angiosperme) se veruje da su evoluirale za vreme trijasa, isto kao i prvi leteći kičmenjaci, pterosauri.
Naziv uredi
Naziv trijas je prvi put upotrebio 1834. godine Fridrih fon Alberti, kako bi opisao tri različita sloja (trias na latinskom znači tri): crvene naslage, iznad kojih se nalazi kreda, i crni škriljac šejlovi - te naslage, pronađene u Nemačkoj i Severozapadnoj Evropi, su poznate kao 'trijas'.
Podela uredi
Trijas se obično deli na epohe: donji (rani) trijas, srednji trijas i gornji (kasni) trijas. Faunalne faze od najmlađe do najstarije su:
Perioda | Epoha | Vek | Početak (Ma) | Kraj (Ma) |
---|---|---|---|---|
Trijas | ||||
Gornji trijas | Retij | 203,6 ± 1,5 | 199,6 ± 0,6 | |
Norij | 216,5 ± 2,0 | 203,6 ± 1,5 | ||
Karnij | 228,0 ± 2,0 | 216,5 ± 2,0 | ||
Srednji trijas | Ladinij | 237,0 ± 2,0 | 228,0 ± 2,0 | |
Anizij | 245,0 ± 1,5 | 237,0 ± 2,0 | ||
Donji trijas (skitski) | Olenekij | 249,7 ± 0,7 | 245,0 ± 1,5 | |
Indij | 251,0 ± 0,4 | 249,7 ± 0,7 |
Tektonika uredi
Na osnovu geološke interpretacije, veruje se da su u vreme trijasa postojala dva kontinentalna bloka - Laurazija i Gondvana, koji su bili razdvojeni Tihim okeanom i Tetisom. Kroz celu periodu odigravala se regresija, koja je započela u paleozoiku, pa zbog toga, trijaske naslage na ovim kontinentalnim blokovima ili odsustvuju, ili su predstavljeni kontinentalnim, terigenim tvorevinama sa evaporatima i ugljem. U određenim fazama more je zalazilo u ove oblasti i vršilo ingresiju, koja je najčešće obeležavana paketima sedimenata sa tipično morskom faunom.
U trijasu se aktiviraju stari i javljaju novi duboki riftovi duž kojih je dolazilo do rastezanja Zemljine kore. Gondvana se pod uticajem ovih razloma i aktiviranjem naknadnih riftnih procesa razdvaja na Afričko - Brazilijansko i Australo - Indo - Madagaskarsko kopno. Istovremeno, po ovim razlomima javljala se vrlo jaka vulkanska aktivnost sa produktima bazične i kisele magme. U Tetisu, krajem trijasa, odigrala se starokimrijska faza alpske orogeneze, koja je bila praćena utiskivanjem i izlivanjem magmatskih stena.
Klima uredi
Klima u trijasu je bila suva, što je bio trend koji je počeo u kasnom karbonu. Bila su, sasvim jasno, izražena godišnja doba, pogotovo u unutrašnjosti kontinenta. Nizak nivo mora je takođe pogodovao ekstremnim temperaturama. Voda je delovala kao stabilizator, zbog svoje velike specifične toplote, pa je kopno u blizini velikih vodenih masa, pogotovo okeanskih, imalo manje temperaturnih varijacija. S obzirom na to da je veći deo kopna bio udaljen od okeana, temperature su se često drastično menjale, pa se unutrašnjost kontinenata verovatno sastojala od velikih pustinja. Dokazi u obliku crvenih sedimenata i evaporata, podržavaju ovakav zaključak.
Naslage u oblasti Tetisa odlikuju se širokom rasprostranjenošću karbonatnih naslaga sa mnogobrojnim koralima, algama i evaporatima. Prema nekim istraživanjima, paleotemperatura morske vode u rejonu Alpa bila je oko 21,5 °C, dok je u Severnom moru bila znatno manja, i kretala se oko 14 °C.
Razvoj organskog sveta uredi
Izumiranje većine poznatih paleozojskih životinjskih vrsta na kraju paleozoika stvorilo je uslove za razvoj novih. Najbrojniji beskičmenjaci u morima trijasa svakako su bili amoniti. Oni su doživeli procvat (razvijali se sve brže i zadobijali sve složeniju strukturu) tako da je tokom trijasa postojalo dosta novih vrsta, pored preživelih permskih. U trijasu je bilo poznato oko 450 rodova, sa više od 2900 vrsta amonita. Fosili amonita predstavljaju karakteristične fosile za celu mezozojsku eru, jer imaju malo vertikalno, a veliko horizontalno rasprostranjenje (živeli su, u geološkom smislu, relativno kratko, ali su naseljavali velike morske površine). Takođe, mnogo veći značaj nego ranije imaju i druge grupe mekušaca, jer se broj njihovih rodova povećao u odnosu na paleozoik. Školjke u trijasu imaju veoma veliki značaj i doživljavaju pravi procvat, o čemu govori pojava preko 2000 rodova i vrsta.
Od morskih kičmenjaka zastupljeni su plakodonti. Njih karakterišu pločasti zubi raspoređeni po nepčanim kostima. Hranili su se moluskama sa tvrdom ljušturom. Dostizali su veličine i do 2,5 metara. Parni ekstremiteti su im bili preobraženi u vesla. Trijaski plakodonti su bili bez oklopa, sa visokom lobanjom i širokom njuškom.
Među kopnenim kičmenjacima počinju da dominiraju gmizavci. Oni se prilagođavaju različitim načinima života u procesu adaptivne radijacije. Među najuspešnijim gmizavcima ikada, svoj razvoj u trijasu započinju i dinosaurusi, najveće životinje koje su ikada hodale Zemljom. Grupa dinosaurusa je postojala u rasponu 150 Ma, i za to vreme je evoluiralo mnogo vrsta. Definitivno su izumrli krajem krede.
Od velikog značaja je i početak razvoja prvih sisara, koji su se na Zemlji pojavili pre oko 200Ma. Oni su bili mali kao današnji miševi ili pacovi. Ovi prvi sisari hranili su se insektima, različitim larvama, pa i malim gmizavcima. Lovili su noću. Od ranih sinapsida je prvo evoluirala grupa sa građom koja je otprilike na sredini između reptilske i sisarske — terapsidi. Zatim su od terapsida nastali prve monotremate (sisari sa kloakom), pa torbari i sisari.
Flora Trijasa uredi
Velike tresetne likopode, sfenopside i drvolike paprati, koje su se razmnožavale sporama i zbog toga im je trebalo vlažno stanište, nisu najbolje uspevale u suvoj trijaskoj klimi. U vegetaciji je preovlađivalo zimzeleno drveće (četinari i druge golosemenjače). Uprkos tome što je postojala jedna jedinstvena kopnena masa, trijaske kopnene zajednice živog sveta bile su vrlo „provincijalnog” karaktera, verovatno zbog klimatskih a ne geografskih faktora: monsuni i izrazita godišnja doba usled simetričnog položaja Pangee preko ekvatora. Biljno-životinjske zajednice se dele na severnu, laurazijsku, i južnu, gondvansku provinciju, uz nekoliko preklapanja, npr. u Indiji, gde se gondvanska flora javlja sa laurazijskim (kopnenim) četvoronošcima. Ta podela je izraženija u biljnom nego u životinjskom svetu.[5]
Reference uredi
- ^ Ogg, James G.; Ogg, Gabi M.; Gradstein, Felix M. (2016). „Triassic”. A Concise Geologic Time Scale: 2016. Elsevier. str. 133—149. ISBN 978-0-444-63771-0.
- ^ Sahney, S.; Benton, M.J. (2008). „Recovery from the most profound mass extinction of all time”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 275 (1636): 759—765. PMC 2596898 . PMID 18198148. doi:10.1098/rspb.2007.1370.
- ^ „'Lethally Hot' Earth Was Devoid of Life – Could It Happen Again?”. nationalgeographic.com. 19. 10. 2012.
- ^ Brusatte, S. L.; Benton, M. J.; Ruta, M.; Lloyd, G. T. (2008-09-12). „Superiority, Competition, and Opportunism in the Evolutionary Radiation of Dinosaurs” (PDF). Science. 321 (5895): 1485—1488. Bibcode:2008Sci...321.1485B. PMID 18787166. S2CID 13393888. doi:10.1126/science.1161833. hdl:20.500.11820/00556baf-6575-44d9-af39-bdd0b072ad2b . Arhivirano iz originala (PDF) 2014-06-24. g. Pristupljeno 2012-01-14.
- ^ Kopnene biljke iz Trijasa
Literatura uredi
- Emiliani, Cesare, 1992, Planet Earth : Cosmology, Geology and the Evolution of Life and Environment
- van Andel, Tjeerd, (1985) 1994, New Views on an Old Planet : A History of Global Change, Cambridge University Press
- Ogg, Jim; June, 2004, Overview of Global Boundary Stratotype Sections and Points (GSSP's) Stratigraphy.org, Accessed April 30, 2006
- Stanley, Steven M. Earth System History. New York: W.H. Freeman and Company, (1999) ISBN 0-7167-2882-6
- Sues, Hans-Dieter & Fraser, Nicholas C. Triassic Life on Land: The Great Transition New York: Columbia University Press, 2010. Series: Critical Moments and Perspectives in Earth History and Paleobiology. ISBN 978-0-231-13522-1
- Aubry, Marie-Pierre; Van Couvering, John A.; Christie-Blick, Nicholas; Landing, Ed; Pratt, Brian R.; Owen, Donald E.; Ferrusquia-Villafranca, Ismael (2009). „Terminology of geological time: Establishment of a community standard”. Stratigraphy. 6 (2): 100—105. Pristupljeno 30. 11. 2018.
- Gradstein, F. M.; Ogg, J. G. (2004). A Geologic Time scale 2004 – Why, How and Where Next! (PDF). doi:10.1080/00241160410006483. Arhivirano iz originala (PDF) 17. 4. 2018. g. Pristupljeno 30. 11. 2018.
- Gradstein, Felix M.; Ogg, James G.; Smith, Alan G. (2004). A Geologic Time Scale 2004. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-78142-8. Pristupljeno 18. 11. 2011.
- Gradstein, Felix M.; Ogg, James G.; Smith, Alan G.; Bleeker, Wouter; Laurens, Lucas, J. (jun 2004). „A new Geologic Time Scale, with special reference to Precambrian and Neogene” (PDF). Episodes. 27 (2): 83—100. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 04. 2012. g. Pristupljeno 18. 11. 2011.
- Ialenti, Vincent. „Embracing 'Deep Time' Thinking.”. NPR Cosmos & Culture.
- Ialenti, Vincent. „Pondering 'Deep Time' Could Inspire New Ways To View Climate Change.”. NPR Cosmos & Culture.
- Knoll, Andrew H.; Walter, Malcolm R.; Narbonne, Guy M.; Christie-Blick, Nicholas (30. 7. 2004). „A New Period for the Geologic Time Scale” (PDF). Science. 305 (5684): 621—622. PMID 15286353. doi:10.1126/science.1098803. Pristupljeno 18. 11. 2011.
- Levin, Harold L. (2010). „Time and Geology”. The Earth Through Time. Hoboken, New Jersey: John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-38774-0. Pristupljeno 18. 11. 2011.
- Montenari, Michael (2016). Stratigraphy and Timescales (1st izd.). Amsterdam: Academic Press (Elsevier). ISBN 978-0-12-811549-7.
Spoljašnje veze uredi
- Best overall introduction.
- 'The Triassic world'.
- Douglas Henderson's illustrations of Triassic animals.
- Paleofiles page on the Triassic extinctions.
- Examples of Triassic Fossils
- Triassic (chronostratigraphy scale)
Era: | |||
---|---|---|---|
Periode: |