Википедија

Tunguska eksplozija

Tunguska eksplozija se desila 30. juna (17. juna po jul. kal.) 1908. godine u jutarnjim satima iznad šumskog područja u udaljenom delu istočnog Sibira, u blizini reke Podkamena Tunguska i izazvala je potpunu pustoš u okolini eksplozije. Iako se desila u veoma slabo naseljenom području, nekoliko očevidaca je opisalo pojavu velike vatrene kugle na nebu sjajne kao Sunce. Sama eksplozija se čula do 1.000 km od epicentra, a seizmički talasi su dvaput opisali Zemljinu kuglu i bili su registrovani seizmografima širom planete. Šumski pokrivač je goreo dva dana. Šuma je u centralnih 1000 km² ispod eksplozije prosto spaljena, a čak i do 50 km od epicentra drveće je bilo oboreno udarnim talasom. Prašina nastala ovim događajem je prekrila okolinu i bila atmosferskim strujanjima razneta oko celog sveta i izazivala je upečatljive zalaske Sunca širom planete.[1]

Lokacija Tunguske eksplozije na mapi.
Oborena stabla snimljena tokom Kulikove ekspedicije 1927.

Trebalo je da prođe 20 godina da prva naučna ekspedicija dođe u predeo eksplozije. Ekspediciju je vodio Leonid Kulik. Nije bio pronađen nikakav udarni krater, niti delovi meteorita; potonje ekspedicije su ipak uspele da izvuku sitne čestice iz ostataka oborenih stabala i nalazi su pokazali da sastav odgovara sastavu kamenih meteorita. Najverovatnije je eksploziju izazvao kameni meteorit prečnika oko 50 m, koji se raspao i sagoreo na visini od oko 8 km iznad površine.[1]

Energija eksplozije se procenjuje da je bila 10-15 megatona TNT[2], što je oko hiljadu puta više od eksplozije bombe bačene na Hirošimu.[3] Eksplozija takve razmere može da uništi čak i megalopolis.[4] Ovakve mogućnosti pokreću temu o Svemirskoj straži i drugim načinima odbrane od ovakvih događaja.

Tok događaja uredi

Većina očevidaca svedoči o jednoj eksploziji, ali neki i o više njih, koja se dogodila 30. juna 1908. u Sibiru. Prigodom eksplozije stabla su u krugu od 30 kilometara uništena i spaljena, te svinuta, a prozori i vrata u 65 km udaljenom mestu Vanavara su popucali. Procenjuje se da je događaj obuhvatio područje površine od 2.000 km2 i uništio 60 miliona stabala. Čak su i putnici Transsibirske pruge, udaljene oko 600 km, svedočili o potresima i svetlima na nebu. Jedan lovac je preminuo od snažnog pritiska od eksplozije, a moguće je da je poginulo i više ljudi.


Tek se 19 godina kasnije, 1927, jedna ekspedicija uputila na to područje kako bi istražila što se dogodilo. Profesor Leonid Aleksejvič Kulik je vodio ekspediciju te je 1938. napravio i slike regije. Još je 1921. nagovorio Sovjetsku vladu da mu finansira istraživanja. Nije začudo našao krater, nego samo uništeno i spaljeno drveće. Ekspedicija Genadija Plekanova nije detektovala nikakvo zračenje.

Oko 7:17 ujutro po mesnom vremenu, domorodačko stanovništvo i ruski doseljenici u brdima severozapadno od Bajkalskog jezera promatrali su snop jakog svetla, gotovo jakog poput Sunca, kako se kreće po nebu. Desetak minuta kasnije, dogodio se bljesak i čuo zvuk sličan topničkoj paljbi. Očevici bliže eksploziji izneli su iskaz da se zvuk kretao od istoka prema severu. Zvuk su pratili talasi šoka koji su odgurnuli ljude na pod i razbili stakla prozora. Neki očevici su samo prijavili zvukove eksplozije, a ne i da su videli samu eksploziju. Neki iskazi očevidaca se razlikuju.

 
Tunguska 2006. godine.

Eksploziju su registrovale seizmološke stanice širom Evroazije. U nekim mestima podrhtavanje tla je bilo jednako snažno kao potres jačine 5.0 na Rihterovoj lestvici[5]. Takođe se kao nuspojava pojavila fluktuacija u atmosferskom pritisku koja je bila dovoljno jaka da se uočila u Velikoj Britaniji. Tokom sledećih dana, noćno nebo u Aziji i Evropi je bilo tako osvetljeno da su ljudi u Londonu mogli čitati novine po tom svetlu[6]; po nekim teorijama, to je zbog svetla koje je prošlo kroz čestice leda na visokoj nadmorskoj visini te stvorilo iznimno hladne temperature, slično kao kod ulaska svemirskog broda u Zemljinu atmosferu[7][8]. U SAD, Smitsonovska astrofizička opservatorija i Maunt Vilson opservatorija su uočili smanjenje u atmosferskoj transparentnosti koja je trajalo nekoliko meseci zbog prašine.

Teorije uredi

 
Slika uništenog drveća 1927.

Uzrok eksplozije do danas nije razjašnjen. Pretpostavlja se da je meteor eksplodirao 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije prouzrokovao krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora. Zbog burnog razdoblja za Rusiju u to vreme, kao što je Prvi svetski rat i Ruski građanski rat, prvu ekspediciju sproveo je Leonid Kulik tek u 1920.-ima. Ekspedicije u 1950-ima i 1960-ima su otkrile jaku prisutnost elemenata nikla i iridijuma na tom području, koji su inače prisutni u meteorima, ali moguće je da su i vulkanskog porekla. Verovatnoća da se radi o meteoru je poprilično velika.

Godine 1930, britanski je astronom F. Dž. V. Vipl izneo teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bila mala kometa. Da je sadržala samo led i prah, potpuno bi izgorio prilikom ulaska u atmosferu te ne bi ostavila nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje. To još pojačava i svetleće nebo koje se videlo danima nakon eksplozije iznad Evrope. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću komete Enke. Međutim, Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritikovao tu teoriju, jer bi se takva vrsta komete dezintegrisala, pa da je verovatnije da se radi o meteoru.

Postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov je iznio teoriju po kojoj se metan izlazio iz tla i eksplodirao, što se dogodilo i u Kandu u Španjiji. Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o antimateriji koja je pala iz svemira, deuterijumu iz kometa koji je u dodiru sa atmosferom prouzrokovao prirodnu hidrogensku eksploziju, malu crnu rupu pa čak i do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti veliku štetu.[9].

Zbog svega toga je događaj postao vrlo popularan, te je bio spominjan u raznim serijama i filmovima.

Događaj u popularnoj kulturi uredi

  • U seriji Zvezdane staze: Originalna serija, u epizodi „That Which Survives”, Sulu spominje Tunguska eksploziju kao moguć uzrok potresa kojeg je doživela njegova ekipa nakog sletanja.
  • U seriji Dosije iks, u epizodama „Tunguska” i „Terma”, spominje se da je Tunguska eksplozija bio pad meteora. Foks Molder putuje sa Aleksom Krajcekom do lokacije udara, gde otkrivaju tajnu vojnu instalaciju.
  • U filmu Isterivači duhova, dr Rej Stanc (Den Akrojd) spomene pri kraju događaj: „Učestvovali ste u najvećem međudimenzionalnom rascepu od Tunguske eksplozije 1909!” - što je krivo za godinu dana.
  • U filmu Prvi svemirski brod do Venere iz 1960. godine, zasnovanom na romanu kojeg je napisao Stanislav Lem, ekspedicija otkriva magnetsku mašinu kod Tunguske, čije je poreklo s Venere.
  • Naučno-popularna emisija Na rubu nauke u epizodi „Velika Sibirska eksplozija” pokrila je ovaj događaj.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b „Tunguska event“. U Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics, Nature Publishing Group, 2001
  2. ^ Shoemaker, Eugene (1983), „Asteroid and Comet Bombardment of the Earth”, Annual Review of Earth and Planetary Sciences, US Geological Survey, Flagstaff, Arizona, 11: 461—494, doi:10.1146/annurev.ea.11.050183.002333 
  3. ^ http://www.warbirdforum.com/hiroshim.htm - What was the yield of the Hiroshima bomb?, Приступљено 10. 6. 2009.
  4. ^ Longo, Giuseppe (2007), „Chapter 18” (PDF), Ур.: Bobrowsky, Peter T.; Rickman, Hans, Comet/Asteroid Impacts and Human Society, An Interdisciplinary Approach, The Tunguska event, Berlin Heidelberg New York: Springer-Verlag, стр. 303—330, ISBN 978-3-540-32709-7 
  5. ^ Traynor, Chris, The Tunguska Event, Journal of the British Astronomical Association, 107, 3, 1997.
  6. ^ Watson, Nigel. The Tunguska Event”. History Today 58.1 (srpanj 2008): 7. MAS Ultra-School Edition. EBSCO. 10. veljače 2009. <http:/lsearch.ebscohost.com>
  7. ^ Cornell University (2009., 25. lipnja). Space Shuttle Science Shows How 1908 Tunguska Explosion Was Caused By A Comet. http://www.sciencedaily.com/releases/2009/06/090624152941.htm
  8. ^ Kelley, M. C.; Seyler, C. E.; Larsen, M. F. (2009). „Two-dimensional turbulence, space shuttle plume transport in the thermosphere, and a possible relation to the Great Siberian Impact Event”. Geophysical Research Letters. 36 (14). S2CID 129245795. doi:10.1029/2009GL038362. 
  9. ^ „Scientist Claims UFO Collided with Tunguska Meteorite to Save Earth”. 27. 5. 2009. 

Literatura uredi

  • Baxter, John; Atkins, Thomas. The Fire Came By: The Riddle of the Great Siberian Explosion, (London) Macdonald and Jane's. 1975. ISBN 978-0-446-89396-1.
  • Baxter, John; Atkins, Thomas; introduction by Asimov, Isaac. The Fire Came By: The Riddle of the Great Siberian Explosion, (Garden City, New York (state)) Doubleday. 1976. ISBN 978-0-385-11396-0.
  • Baxter, John; Atkins, Thomas; introduction by Asimov, Isaac. The Fire Came By: The Riddle of the Great Siberian Explosion, (New York) Warner Books. 1977. ISBN 978-0-446-89396-1.
  • Bronshten, V. A. The Tunguska Meteorite: History of Investigations, (Moscow) A. D. . Selyanov: in Russian. 2000. ISBN 978-5-901273-04-3. 
  • Brown, John C.; Hughes, David. W. "Tunguska's comet and the non-thermal carbon-14 production in the atmosphere", Nature, Vol 268 (May) 1977 pp. 512–514.
  • Chaikin, Andrew. "Target: Tunguska", Sky & Telescope, January 1984 pp. 18–21. The Kresak/Sekanina debate, in a very widely available journal. Cited in Verma.
  • Christie, William H. "The great Siberian meteorite of 1908", The Griffith Observer, (Los Angeles) The Griffith Observatory, Vol 6 (April) 1942 pp. 38–47. This review is widely cited.
  • Crowther, J. G. "More about the Great Siberian Meteorite", Scientific American, May 1931 pp. 314–317. Cited in Verma.
  • Furneaux, Rupert. The Tungus Event: The Great Siberian Catastrophe of 1908, (New York) Nordon Publications. 1977. ISBN 978-0-8439-0619-6.
  • Furneaux, Rupert. The Tungus Event: The Great Siberian Catastrophe of 1908, (St. Albans) Panther. 1977. ISBN 978-0-586-04423-0.
  • Gallant, Roy A. The Day the Sky Split Apart: Investigating a Cosmic Mystery, (New York) Atheneum Books for Children. 1995. ISBN 978-0-689-80323-9.
  • Gallant, Roy A. "Journey to Tunguska", Sky & Telescope, June 1994 pp. 38–43. Cover article, with full-page map. Cited in Verma.
  • Gasperini, Luca, Bonatti, Enrico and Longo, Giuseppe. The Tunguska Mystery 100 Years Later, Scientific American, June 2008.
  • Krinov, E. L. Giant Meteorites, trans. J. S. Romankiewicz (Part III: The Tunguska Meteorite), (Oxford and New York) Pergamon Press, 1966.
  • Lerman, J. C.; Mook, W. G.; Vogel, J. C. (1967). „Effect of the Tunguska Meteor and Sunspots on Radiocarbon in Tree Rings”. Nature. 216 (5119): 990—991. Bibcode:1967Natur.216..990L. S2CID 4147211. doi:10.1038/216990a0. 
  • Morgan, J. Phipps; Ranero, C. R.; Reston, T.J. (2004). „Contemporaneous mass extinctions, continental flood basalts, and 'impact signals': are mantle plume-induced lithospheric gas explosions the causal link?” (PDF). Earth and Planetary Science Letters. 217 (3–4): 263—284. Bibcode:2004E&PSL.217..263P. doi:10.1016/s0012-821x(03)00602-2. 
  • Oliver, Charles P (1928). „The Great Siberian Meteorite”. Scientific American. 139 (1): 42—44. Bibcode:1928SciAm.139...42O. doi:10.1038/scientificamerican0728-42.  Cited in Baxter and Atkins, also in Verma.
  • Ol'khovatov, A. Yu. "Geophysical Circumstances of the 1908 Tunguska Event in Siberia, Russia", Earth, Moon, and Planets, Vol 93 November 2003, pp. 163–173
  • Perkins, Sid. "A Century Later, Scientists Still Study Tunguska", Science News, 21 June 2008 pp. 5–6. Includes 11 color photographs.
  • Rubtsov, Vladimir. The Tunguska Mystery, (Dordrecht and New York) Springer, 2009. ISBN 978-0-387-76573-0. 2012. ISBN 978-1-4614-2925-8.
  • Steel, Duncan (2008). „Tunguska at 100”. Nature. 453 (7199): 1157—1159. Bibcode:2008MNSSA..67...75.. PMID 18580919. doi:10.1038/4531157a  .  This is one of several articles in a special issue, cover title: "Cosmic Cataclysms".
  • Stoneley, Jack; with Lawton, A. T. Cauldron of Hell: Tunguska, (New York) Simon & Schuster. 1977. ISBN 978-0-671-22943-6.
  • Stoneley, Jack; with Lawton, A. T. Tunguska, Cauldron of Hell, (London) W. H. Allen. 1977. ISBN 978-0-352-39619-8.
  • Verma, Surendra. The Tunguska Fireball: Solving One of the Great Mysteries of the 20th century, (Cambridge) Icon Books Ltd. 2005. ISBN 978-1-84046-620-1.
  • Verma, Surendra. The Mystery of the Tunguska Fireball, (Cambridge) Icon Books Ltd., 2006. ISBN 978-1-84046-728-4, also (Crows Nest, NSW, Australia) Allen & Unwin Pty Ltd., 2006, with same ISBN. Index has "Lake Cheko" as "Ceko, Lake", without "h".

Spoljašnje veze uredi

 
Tunguska eksplozija na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Тунгуска_експлозија&oldid=27741218”