Убити птицу ругалицу

Ubiti pticu rugalicu (engl. To Kill a Mockingbird) je roman američke književnice Harper Li, koji je objavljen 1960. Na području Srbije poznat je i pod prevodom Kao da ubiješ drozda. Knjiga je nakon izlaska naišla na izvrstan prijem kod čitalaca, ali i kod književnih kritičara, o čemu svedoči Pulicerova nagrada 1961. Roman pripoveda o devojčici Džin-Luiz Finč, poznatoj kao Skaut, njenom bratu Džemu, i njihovom drugu Dilu, koji živeći u gradiću na jugu SAD-a, sa velikim interesovanjem prate sudski proces u kojem njihov otac kao advokat brani crnca optuženog za navodno silovanje belkinje. Radnja se delimično temelji na autobiografskom predstavljanju autorkinog detinjstva, kao i na događaju koji se odigrao u blizini njenog grada 1936, kada je imala 10 godina.[1]

Ubiti pticu rugalicu
Korice američkog izdanja
Nastanak
Orig. naslovTo Kill a Mockingbird
AutorHarper Li
ZemljaSAD
Jezikengleski jezik
Sadržaj
Temerasne i klasne segregacije, rodne uloge, empatija, pravda
LokalizacijaMonrovilu
Izdavanje
Datum1960
Tip medijatvrde i meke

Roman je zapažen po svojoj toplini i blagom humoru, iako su u njegovom fokusu ozbiljne teme poput silovanja, rasne i klasne segregacije, ravnopravnosti polova i uticaja moralnih normi na slobodu pojedinca. Lik Atikusa generacijama advokata i drugih čitalaca služi kao uzor čoveka od integriteta i savesnog zastupnika pravde. Književni kritičar Džozef Krespino objašnjava uticaj romana ovim rečima: U 20. veku, „Ubiti pticu rugalicu“ je verovatno najčitanija knjiga koja govori o rasi u Americi, a njen protagonist Atikus Finč je najtrajnija prozna predstava junaštva usmerenog protiv rasizma.[2] Edgar H. Šuster ističe da dostignuće Harper Li ne leži u tome što je napisala još jedan roman o rasizmu, već u tome što je rasne predrasude prikazala kroz perspektivu koja nam omogućava da ih sagledamo na širem planu; kao nešto što se usled straha i neznanja uzdiže iz imaginarnog kontakta; i konačno kao nešto što iščezava sa znanjem i obrazovanjem, koje pojedinac stiče kroz upoznavanje ljudi.[3]

Žanrovski se roman određuje kao južnjačka gotika i kao obrazovni roman. Knjiga je deo školske lektire u SAD sa obrazovnim i vaspitnim ciljem razvijanja tolerancije i umanjenja predrasuda. Uprkos temi koju obrađuje, javljale su se i određene skupine zahtevajući izbacivanje romana iz školskog programa, jer su u tekstu prisutni izrazi za crnce koji se danas smatraju uvredljivim i politički nekorektnim.[4]

S obzirom na velik broj prodanih primeraka i na njegovu prisutnost u obrazovnom sistemu, roman je relativno retko bio predmet književnih analiza. Autorka Meri Makdona Marfi, koja je prikupila utiske nekoliko autora i javnih ličnosti o romanu, nazvala ga je "zadivljujućim fenomenom".[5] Godine 2006. britanski bibliotekari rangirali su Ubiti pticu rugalicu iznad Biblije kao jednu od "onih knjiga koju svaki odrastao čovek mora pročitati pre smrti".[6] Knjiga je adaptirana u istoimeni film 1962, koji je režirao Robert Maligan, scenario napisao Horton Fut, dok je ulogu Atikusa tumačio Gregori Pek. Od 1990. predstava temeljena na romanu izvodi se svake godine u Liinom rodnom gradu, Monrovilu. Duže od pedeset godina to je bio jedini objavljeni roman ove autorke, da bi 2015. izašla knjiga Idi i postavi Stražara, u kojoj se radnja odigrava deset godina nakon događaja opisanih u Rugalici.[7]

Izdavanje knjige uredi

Nakon što joj je urednik izdavačke kuće Dž. B. Lipinkot 1957. savetovao da da otkaz u avionskoj kompaniji i usredsredi se na književnost, Haper Li se vredno posvetila pisanju svog prvenca.[8] Prvo je napisala roman Idi i postavi stražara koji govori o dvadesetogodišnjoj devojci Skaut, koja se vraća u svoj rodni grad da poseti oca Atikusa. Uredniku se roman nije dopao, te joj je savetovao da ga preradi na taj način što će izdvojiti iz fabule sećanja glavne junakinje na detinjstvo, a zatim da te odlomke proširi u samostalni roman. Iz ove prerade nastala je knjiga Ubiti pticu rugalicu. Prva verzija, Idi i postavi stražara, ipak je na kraju objavljena 2015, pedeset pet godina nakon objavljivanja Rugalice, kao njen svojevrsni nastavak.[9][10]

Roman Ubiti pticu rugalicu je objavljen 11. jula 1960, nakon što ga je Li pisala i prepravljala dve i po godine.[8] Prvobitni naslov je bio Atikus, ali ga je preimenovala neposredno pre objavljivanja. Izdavačka kuća nije očekivala veći uspeh i zaradu od prodaje, očekujući u najboljem slučaju da će prodati nekoliko hiljada primeraka. Velika očekivanja nije imala ni autorka. Nikada nisam očekivala neki uspeh sa „Rugalicom“, izjavila je Harper Li 1964 dok se prisećala ovog perioda, očekivala sam brzu i bezbolnu smrt od strane književnih kritičara, ali sam se istovremeno nadala da će se nekome dopasti toliko da me bar ohrabri. Javno ohrabri. Nadala sam se malom, a dobila sam mnogo, i na neki način to je bilo podjednako zastrašujuće kao i brza, bezbolna smrt koju sam očekivala.[11] Od trenutka kada je izdana, ova knjiga nikada nije bila povučena sa polica knjižara. [12]

Motiv ptica pevačica u romanu uredi

Motiv ptica pevačica se pojavljuje na više mesta u romanu (prezime glavnih junaka Finč je takođe anglosaksonski naziv za zebe). Ptica rugalica (eng. Mockingbird) je severnoamerička ptica pevačica koja se hrani semenjem, poznata po veštom i glasnom imitiranju pesama drugih ptica i uopšte zvukova iz okoline. Motiv ptice rugalice se u romanu pojavljuje po prvi put u sceni u kojoj Atikus poklanja svojoj deci za Božić igračke vazdušne puške i upozorava ih da, iako se niko neće naljutiti ako budu ustrelili po koju kreštavu plavu šojku, moraju dobro da zapamte da ptice rugalice ne smeju da se diraju. Zbunjenoj deci njihova komšinica, gospođica Maudi, objašnjava da je „veliki greh ubijati rugalice jer one u svojim malenim životima nikada ne povrede ni jedno drugo živo biće, već nas sve zajedno usrećuju pevajući od srca po celi dan“. Smisao ovog literarnog simbola leži u paraleli sa nepotrebnim i neopravdanim nasiljem koje pravosudni sistem vrši nad branjenikom Atikusa, crncem Timom Robinsonom, uništavajući sve što je u njemu nevino i dobronamerno. Harper na više mesta u romanu koristi motiv ptica pevačica, onda kada želi da naglasi neku moralnu pouku.

Kapote kao inspiracija za Dila uredi

Prema sopstvenim rečima, Harper je lik Dila, Žan-Luizinog vršnjaka iz komšiluka, bazirala na Trumanu Kapoteu, autoru romana Drugi glasovi, druge sobe, Doručak kod Tifanija i Hladnokrvno ubistvo. Komentarišući njihovo prijateljstvo, Truman je izjavio: „Gospodin i gospođa Li živeli su jako blizu, a Harper Li mi je bila najbolji prijatelj. Da li ste čitali njen roman Ubiti pticu rugalicu? Ja sam jedan od likova u toj knjizi čija se radnja odvija u istom gradiću u Albami gde smo oboje odrasli. Njen otac je bio advokat, te smo ona i ja stalno odlazili na suđenja kada smo bili deca. Išli smo na suđenja umesto u bioskop“. Harper i Truman su ostali bliski prijatelji do njegove smrti 1984.

Reference uredi

  1. ^ Meyer, Michael J. (14. 10. 2010). Harper Lee's To Kill a Mockingbird: New Essays. Scarecrow Press. str. 143. ISBN 978-0-8108-7723-8. 
  2. ^ Watson 2008, str. 175.
  3. ^ Hacht 2009, str. 954.
  4. ^ Foerstel 2002, str. 233
  5. ^ Zipp, Yvonne (7. jul, 2010). Scout, Atticus & Boo, The Christian Science Monitor. Posećeno: 16. 7. 2015.
  6. ^ Pauli, Michelle (March 2, 2006). Harper Lee tops librarians' must-read list, Guardian Unlimited. Posećeno: 16. 7. 2015.
  7. ^ Nakon više od pola veka, Harper Li objavila drugi roman (B92, 14. jul 2015)
  8. ^ a b Parini 2004, str. 418.
  9. ^ Neary, Lynn (4. 02. 2015). „Harper Lee's Friend Says Author Is Hard Of Hearing, Sound Of Mind”. NPR. Pristupljeno 5. 2. 2015. 
  10. ^ „Harper Lee: 'Trade frenzy' and 'concern' over new book”. BBC News. 4. 02. 2015. Pristupljeno 5. 2. 2015. 
  11. ^ Vanderbilt 1999, str. 158.
  12. ^ Haggerty 2009, str. 8.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi