Ugovor iz Santa Fea

Ugovor iz Santa Fea između Kristifora Kolumba i Katoličkih kraljeva potpisan je u Santa Feu (Granada) 17. aprila 1492. Njime su Kolumbu dodeljene titule admirala svetskog okeana, vicekralja, generalnog guvernera i dona, kao i desetina bogatstva koje stekne na planiranom putovanju.[1] Dokument je sačinjen u standardnom obliku za Kastilju 15. veka: pojedine stavke ugovora uređene su u poglavlja.[2] Iako ovo nije formalni ugovor, on je ipak rezultat ranijih pregovaranja.

Ugovor iz Santa Fea

Kad je Kolumbov predlog u početku odbijen, Izabela I od Kastilje sazvala je drugu skupštinu, sastavljenu, između ostalih, od mornara, filozofa i astrologa, kako bi se projekt preispitao. Stručnjaci su smatrali apsurdnom udaljenost između Španije i Indijâ koju je Kolumbo izračunao. Monarsi su takođe počeli da sumnjaju, ali grupa uticajnih dvorjana uverila ih je da će u slučaju neuspeha projekta gubitak biti mali, a dobit jako velika ako on uspe. Među ovim savetnicima bili su toledski nadbiskup Ernando de Talavera, beležnik Luis de Santanhel i viši dvorski službenik Huan Kabrero.[1] Kraljevskom sekretaru Huanu de Kolomi naređeno je da formuliše poglavlja. Trebalo je 3 meseca da se ugovor pripremi jer su monarsi bili zauzeti drugim stvarima.[3] Zapečaćen je u privremenom logoru u Santa Feu, na periferiji opkoljene Granade.

Originalna verzija nije sačuvana. Najstarija sačuvana kopija nalazi se u potvrdama koje je Kruna izdala u Barseloni 1493. Izostavljanje reči "Azija" navelo je neke istoričare da predlože kako Kolumbo nikad nije nameravao da ide tamo, već samo da otkriva nove zemlje. 2009. godine ugovor je uvršten u UNESKO-v registar "Pamćenje sveta“.[4]

Reference uredi

  1. ^ a b Francis 2006, str. 176.
  2. ^ Phillips 1993, str. 133.
  3. ^ Eckhart 1992, str. 9.
  4. ^ „Santa Fe Capitulations”. UNESCO Memory of the World Programme. 31. 7. 2009. Arhivirano iz originala 05. 08. 2009. g. Pristupljeno 14. 12. 2009. 

Literatura uredi