Uzengija ili stremen (lat. stapes) je treća slušna koščica u lancu od tri slušne koščice u srednjem uvu, koja služi za prenos zvučnih vibracija sa nakovnja na ovalni prozor srednjeg uva, a preko njega i do unutrašnjeg uva. Druga slušna koščica teška je 2,5 mg, a dugačka 4 mm.

Uzengija
Delovi uzengije
Detalji
ArtikulacijeIncudomalleolar and incudostapedial joint
Identifikatori
Latinskistapes
MeSHD013199
TAA15.3.02.033
FMA52751
Anatomska terminologija

Embriologija uredi

Slušne koščice nastaju iz mezenhima prvog i drugog škržnog luka. Glava i vrat čekića, telo i kratki krak nakovnja nastaju iz prvog škržnog luka. Drška čekića i dugi krak nakovnja nastaju iz drugog škržnog luka, a bazalna ploča uzengije ima dvostruko poreklo. Manji deo nastaje od drugog luka, a veći deo od kapsule lavirinta (lat. lamina stapedialis).

Slušne koščice se prvo zapažaju u petoj nedelji intrauterinog života, a u petom mesecu imaju veličinu kao kod odraslih, kada i počinje njihovo okoštavanje (osifikacija). Osifikacija nakovnja i čekića se odvija paralelno, a u dvadesetpetoj nedelji nakovanj i čekić su osifikovani sa izuzetkom distalnog okrajka drške čekića. Ovaj kasni razvoj drške čekića može biti uzrokovan hipoplazijom ili aplazijom.[1]

Funkcija uzengije u sistemu slušnih koščica uredi

Zvuk se kroz sistem slušnih koščica prenosi u obliku njihovih vibracija. Unutrašnje uvo ispunjeno je tečnošću. Kada srednje uvo ne bi postojalo i kada bi zvuk iz spoljnje sredine direktno delovao na membranu iza koje je tečnost unutrašnjeg uva, razlika u impedansama vazduha i tečnosti učinila bi prenos zvučne energije iz spoljašnje sredine do senzora veome neefikasnim.

Zato se smatra da sistem koščica srednjeg uva ima važnu funkciju transformatora akustičke impedanse prilagođavajući u izvesnoj meri impedansu vazdušne sredine na impedansu tečnosti. Osnova funkcije slušnih koščica zanova je na na tome kako su one međusobno povezane (uzglobljene), što omogućava da deluju kao sistem poluge. Prva koščica u lancu je čekić. On je spojena sa sredinom bubne opne i zajedno sa njom pokreće se oko ose na obodu bubne opne. Kretanje čekića se prenosi na nakovanj, koji je drugim krajem vezan na stremen. Prenosni odnos tog polužnog sistema je promenljiv, i kreće se između 1,3:1 i 3:1, ali se konačno prilagođenje (veliki zvučni pritisak u tečnosti unutrašnjeg uha) postiže zahvaljući odnosu površina ovalnog prozorčića i površine bubne opne koji iznosi od 3:80 mm2. Time se mehanička sila povećava između 35 i 80 puta. Tako možemo reći da relativno veliko pomeranje (oscilacija) bubne opne, na koščice deluje malom silom koja se transformiše u veću silu koja malim hodom koščica deluje na ovalni prozor ili ulazni deo unutrašnjeg uva.

Život na zemlji evoluirao je u relativnoj tišini koja je vladala u prirodi, sve do industrijske revolucije. Tada su se u čovekovom okruženju pojavile okolnosti u kojima je čulo sluha izloženo jakim zvučnim pobudama. Vremenski period koji je protekao od tada suviše je kratak da bi doneo bitne promene u evoluciji čovečijeg organizma. Zbog toga uvo tokom evolucije nije dobilo neku prirodnu zaštitu protiv prekomernog zvučnog nadražaja, kao što to na primer ima čulo vida (očni kapci).

Jedini zaštitni mehanizam koji čovečiji organizam poseduje za borbu protiv prekomernih zvukova nalazi se u prenosnom sistemu srednjeg uva. Postoje dve efekta koja deluju u tom smislu:

  • Inercija slušnih koščica
  • Razdešavanje njihovog prenosnog sistema

Mada su slušne koščice veoma lagane (čekić i nakovanj oko 20 mg, uzengija 2-4 mg) njihova inercija predstavlja određenu zaštitu od naglog dejstva zvučnih vibracija (npr pucnja).

Razdešavanje prenosnog sistema koščica nastaje pod dejstvom povratne sprege iz moždanih centara i naziva se akustički refleks. Ralizuje se odgovarajućim reakcijama mišića koji kontroliše pomeranje koščica. Akustički refleks ima konačnu brzinu reagovanja koja zavisi od nivoa zvučne pobude. Vreme tog reagovanja je u intervalu 0,1 -0,3 s. Ovaj mehanizam deluje pri zvučnim pobudama koje su svojim nivoom iznad 65-70 dB i njegov efekat približno linearno raste sa porastom pobude. Maksimalno slabljenje zvuka delovanjem akustičkog refleksa je oko 20 dB.

Anatomija uredi

Anatomski gledano glavni delovi uzengije su:

  • Glave stremena (lat. caput stapdius),
  • Prednji krak uzengije (lat. crus anterius)
  • Zadnji krak uzengije (lat. crus posterius)
  • Baza uzengije (lat. basis stapdius).

Glavica je uzglobljena sa nakovnjem, a bazom uzengije zatvoren je ovalni prozorčić prema unutrašnjem uvu.

Izvori uredi

  1. ^ Đerić, D. i Jašović, A. (1996). Otološka morfologija i radiološka dijagnostika oboljenja srednjeg uva. Medicinski fakultet. Beograd.

Literatura uredi

  • Guyton, Arthur. Medicinska fiziologija. Beograd - Zagreb: Medicinska knjiga, 1981.

Spoljašnje veze uredi