FK Novara
FK Novara (ital. Novara Calcio) je fudbalski klub iz Novare, Italija. Osnovan 1908, u sezoni 2011/12. je po trinaesti put igrao u Seriji A, ligu u koju se vratio nakon 55 godina, ali je sezonu završio ispadanjem u Seriju B.
FK Novara | ||||
---|---|---|---|---|
Puno ime | Novara Calcio S.p.A. | |||
Nadimak | Biancoazzurri (plavo-beli) | |||
Osnovan | 1908. | |||
Stadion | Stadion Silvio Piola, Novara | |||
Kapacitet | 17.875 | |||
Predsednik | Masimo De Salvo | |||
Trener | Atilio Tezer | |||
Liga | Serija B | |||
2011/12. | Serija A, 19. (ispao) | |||
|
Istorija uredi
Osnivanje i prva prvenstva uredi
U decembru 1908. formiran je F.A.S. (Fudbalski savez studenata) od strane osam učenika srednje škole Karlo Alberto, uzrasta 15-16 godina; među njima jedan inženjer, Đani Kanestrini, i advokat, Pjero Omodeji Zorini. U Novari u to vreme, bilo je drugih malih klubova kao što su Voluntas, Pro Scalon, Ginnastica e Scherma, Forza & Speranza, Collegio Gallarini i mnogo drugih studentskih tela. Između 1909. i 1911. izabrani su najbolji igrači iz tih klubova koji su igrali fudbal i formiran je fudbalski klub Novara (Foot Ball Club Novara): debitovao je u nacionalnom šampionatu 3. novembra 1912. na domaćem terenu protiv Torina i poražen sa 2:1, Mario Menegeti je postigao prvi gol u istoriji Novare.[1] Klub se 1920. spojio sa Unione Sportiva Novarese, koji je osnovan 1917, zadržao je plave klupske boje i promenio ime u Fudbalski savez Novara (Foot Ball Association Novara).[2]
Četvorougao i Serija B uredi
Nakon Prvog svetskog rata Novara je počela da beleži prve značajnije rezultate: 1919/20. stiže do polufinala nacionalnog prvenstva, isti rezultat ponavlja sledeće sezone, a dobri rezultati tih godina i u narednim turnirima doneli su veliku popularnost ovom klubu i zajedno sa Pro Verčelijem, Alesandrijom i Kazalom je činio takozvani quadrilatero piemontese (četvorougao Pijemonta).[1]
U sezoni 1925/26. ispada iz Prve lige, ali se već nakon jedne sezone vraća, gde ostaje sve do sezone 1928/29. Nakon ispadanja u niži rang, klub je učestvovao u prvoj sezoni Serije B (1929/30), gde je proveo sedam uzastopnih sezona. 1931. je klubu bilo naređeno da italinizuje ime, pa je promenjeno u Associazione Calcio Novara; iste godine je otvorio teren u ulici Alkaroti, stadion Litorio (od 1946. gradski). Novara je igrala na ovom terenu sve do januara 1976. kada je prešla na opštinski stadion (današnji Silvio Piola) u Kenedi aveniji.
Prva sezona u Seriji A uredi
Na kraju sezone 1935/36., Novara završava na prvom mestu u Seriji B zajedno sa Lukezom (po 33 boda) i oba kluba prolaze u Seriju A. Međutim tim se već nakon jedne sezone vraća u Seriju B, a u sezoni 1937/38. je bio autor velikog povratka kada u poslednjem kolu prvenstva pobeđuje glavnog konkurenta Alesandriju, isto je ponovio u plej-ofu igranom u Torinu, kada Alesandriju pobeđuje sa 3:2 i prolazi u elitni rang. U Seriji A se ovaj put zadržao duže, tri sezone, a u sezoni 1940/41. samo zbog slabije gol-razlike u odnosu na Lacio ispada u Seriju B. 1939. Novara je stigla do finala Kupa Italije, pre toga je redom pobeđivala Pro Verčeli, SIME Popoli, Modenu i u polufinalu Milan; u finalu igranom 18. maja 1939. Novara je poražena sa 2:1 od Ambrosijana. 1944. italijanski fudbal je stopiran zbog Drugog svetskog rata.
Posleratni period, Silvio Piola i ispadanje u Seriju C uredi
1947. klub je angažovao napadača Silvija Piolu: njegov doprinos je bio presudan u osvajanju prvog mesta u sezoni 1947/48. Serije B i promociju u Seriju A, gde se posle zadržao nekoliko sezona. Ime stadiona Novare je 23. oktobra 1997, nakon njegove smrti 1996, promenjeno u stadion Silvio Piola.
Na kraju sezone 1955/56. Novara zauzima pretposlednje 17. mesto i ispada u Seriju B, nakon osam uzastopnih sezona u Seriji A.[1] Povratak u niži rang nije bio lak za tim, pa je u sezoni 1960/61. izbegao ispadanje u Seriju C pobedivši u baražu za opstanak Trstinu. Već naredne sezone, zbog lažne prijave krivičnog dela od strane igrača Sambenedetezea Novara je izbačena u niži rang i po prvi put je igrala u trećoj ligi. Klub se vratio u Seriju B 1965, iz koje su ispali tri godine kasnije, završivši kao pretposlednji u sezoni 1967/68.
Pad i preporod kluba uredi
1970. klub se vraća u Seriju B, tada stvorena dva mlada igrača Novara kasnije će napraviti velike karijere, Feliće Pulići u Laciju i Renato Zakareli u Torinu. Na kraju sezone 1976/77. klub ispada u Seriju C, koja je od sezone 1978/79. nosila naziv Serija C1. Iste sezone klub je bio blizu povratka u Seriju B, ali zbog nezakonite afere, pretrpeo je kazne i diskvalifikaciju igrača. Zatim je u sezoni 1980/81. po prvi put ispao u Seriju C2 (četvrti rang).[1]
Novara je imala velike poteškoće u Seriji C2 što je kulminiralo 1990. kada je poražena u baražu za opstanak od Pontedera, međutim, spašena je od strane istorijskog rivala, Pro Verčelija, koji nije uspeo preko baraža da uđe u viši rang. Sledile su godine oporavka, što je dovelo na kraju do promocije u Seriju C1, ostvareno u sezoni 1995/96., ali zbog unutrašnjih neslaganja tadašnji predsednik Armani se povukao 1997, a Novara u prvoj sezoni u Seriji C1 zauzima pretposlednje mesto i vraća se u Seriju C2.[1] Usledilo je pet mučnih godina, karakterističnim po stalnim promenama menadžmenta, a u tri sezone (1999-2001) klub je bio veoma blizu ispadanja i to je značilo sigurni propast sistema, ali u sezoni 2002/03. klub je dobio neočekivanu promociju u Seriju C1 i situacija se nakon toga dosta stabilizovala.[1]
Preporod Novare od 2006. do danas uredi
Sezona 2006/07. je završena sa određenim spasenjem, a u međuvremenu se desio prelazak imovine kluba iz porodice Resta u De Salvo, vlasnika nekoliko klinika željnih da se probiju u svet fudbala.[3]
Naredne dve sezone završava u gornjem delu tabele, 2007/08. kao deveti, a 2008/09. kao osmi u tada Lega Pro Prvoj diviziji (Serija C1 preimenovana te sezone).
U sezoni 2009/10. došlo je do velikih promena u organizaciji kluba, za novog sportskog direktora je postavljen Paskvale Sensitive, a za trenera Atile Tezer. Klub osvaja prvenstvo sa 67 bodova, i nakon 30 godina od poslednjeg nastupa se vraća u Seriju B, a bio je neporažen sve do 31. kola kada ga je pobedio Benevento.[4] Iste sezone rezultati u Kupu Italije su bili još iznenađujući, kada klub stiže do četvrtfinala gde je poražen u gostima od Milana sa 2:1, ali je prethodno izbacio klubove Serije A kao što su Parma i Sijena.[5] U finalu sezone 23. maja 2010. Novara je osvojila Superkup lige Prve divizije, pobedivši Portogruaro u dvomeču sa 5:4 (Portogruaro-Novara 1:3; Novara-Portogruaro 2:3).[6]
Sezonu 2010/11. klub je završio na trećem mestu u Seriji B, nakon što je držao vodeću poziciju nekoliko meseci i obezbedio prolazak u Seriju A nakon što je u plej ofu pobedio Padovu (0:0, 2:0). Novara se vratila u Seriju A nakon 55 godina od poslednjeg učešća u sezoni 1955/56.[7] Ipak Novara je već u prvoj sezoni 2011/12. završila na pretposlednjem 19-om mestu i tako se brzo vratila u Seriju B.
Uspesi uredi
- Kup Italije
- Finalista (1): 1938/39.
- Serija B
- Prvak (3): 1926/27, 1937/38, 1947/48.
- Liga Pro Prva divizija (3. rang)
- Prvak (1): 2009/10.
- Serija C
- Prvak (3): 1964/65, 1969/70.
Stadion uredi
Dom Novare je stadion Silvio Piola, otvoren 18. januara 1976. nakon napuštanja bivšeg opštinskog stadiona u ulici Alkaroti. U početku se generalno zvao stadion Avenija Kenedi (Viale Kennedy; po ulici u kojoj se nalazio), a oko 22 godine kasnije, 23. oktobra 1997. stadion je nazvan po Silviju Pioliju, koji je godinu ranije preminuo.[8]
Stadion je do 2010. imao kapacitet od samo 7.500, kao i probleme sa održivosti nekih sektora stadiona i neispunjavanja bezbednosnih standarda.
Renovacija i proširenje u leto 2010. (nakon ulaska Novare u Seriju B) je dovela do zamene travnate podloge, tada u lošem stanju zbog vlažne klime, sa veštačkom travom (prvi među terenima Serija A i B).[9] Tada su sve tribine obnovljene, proširen prostor za štampu, pa je kapacitet stadiona nakon te rekonstrukcije povećan na oko 10.000.
U junu 2011, nakon ulaska Novare u Seriju A, počeli su radovi na sređivanju i proširenju stadiona izgradnjom dve tribine, a stadion će nakon toga imati kapacitet od 17.875. mesta.[10]
Statistika uredi
Rang | Liga | Učešća | Debitovao | Poslednja sezona u ovom takmičenju |
---|---|---|---|---|
1. | Prva kategorija | 5 | 1912/13. | 1920/21. |
Prva divizija | 5 | 1921/22. | 1925/26. | |
Nacionalna divizija | 2 | 1927/28. | 1928/29. | |
Serija A | 13 | 1936/37. | 2011/12. | |
2. | Prva divizija | 1 | 1926/27. | |
Serija B | 30 | 1929/30. | 2012/13. | |
Serija B-C | 1 | 1945/46. | ||
3. | Serija C | 6 | 1962/63. | 1977/78. |
Serija C1 | 9 | 1978/79. | 2007/08. | |
Liga Pro Prva divizija | 1 | 2008/09. | ||
4. | Serija C2 | 21 | 1981/82. | 2002/03. |
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d đ „FK Novara - istorija”. www.novaracalcio.com. Arhivirano iz originala 02. 09. 2015. g. Pristupljeno 10. 9. 2011.
- ^ „Istorija Novare”. www.zoonovara.com. Arhivirano iz originala 09. 12. 2011. g. Pristupljeno 10. 9. 2011.
- ^ Il Novara Calcio cambia proprietà, www.forzanovara.net, 31. oktobar 2006.
- ^ Novara, record a livello europeo[mrtva veza], www.sportsbook24.net, 8. mart 2010.
- ^ Coppa Italia, Inzaghi e Flamini spengono sogno Novara Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. mart 2010), www.tuttosport.com, 13. januar 2010.
- ^ Supercoppa Lega Pro: Novara, ko indolore, www.datasport.it, 23. maj 2010.
- ^ Novara in A dopo 55 anni Il Padova si arrende: 2-0, www.gazzetta.it, 12. jun 2011.
- ^ Stadion Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. avgust 2011), www.novaracalcio.com, 11. septembar 2011.
- ^ Stadion Silvio Piola, zvaničan sajt Novara, 11. septembar 2011.
- ^ Plan - stadion Silvio Piola Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. januar 2012), www.novaracalcio.com, 11. septembar 2011.
Spoljašnje veze uredi
- Zvaničan sajt kluba (jezik: italijanski)