Feniks C.I (nem. Phönix C.I) jednomotorni su dvokrilni avioni koje je u toku Prvog svetskog rata proizvodila austrijska firma Phönix Flugzugwerke AG iz Beča pa su prema skraćenom nazivu Phönix ovi avioni dobili ime. Avioni ove serije su bili izviđači a služili su i kao laki bombarderi jer su mogli da ponesu 50 kg bombi[1].

Feniks C.I
Feniks C.I
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1918.
Uveden u upotrebu1918.
Povučen iz upotrebe1935.
Statusneaktivan
Prvi korisnikAustrougarsko vazduhoplovstvo (k.u.k. Luftfahrtruppen)
Broj primeraka116
Dužina7,53
Razmah krila11,00/8,60
Visina2,95
Površina krila29,00
Prazan820
Normalna poletna1.240
Klipno-elisni motor1 h Hiero H IV
Snaga1 x 170 kW
Brzina krstarenja155 km/h
Maks. brzina na H=0175 km/h
Dolet400 km
Plafon leta6.500 m
Brzina penjanja6.500 m/min

Projektovanje i razvoj uredi

 
Crtež aviona Feniks C.I u tri projekcije
 
Pad avion Feniks C.I sa oznakama Mađarske Socijalističke Republike 1919.
 
Avion Feniks C.I iz sastava VVKSHS (Jugoslavije)

Za vreme dok je radio za firmu Hanza Brandenburg, inž. Ernst Hajnkel je projektovao i razvio na bazi već uspešnog jednoseda Hanza Brandenburg KD (1916) dvosedi borbeni avion (Hanza Brandenburg C.II) za koga nemačko vojno vazduhoplovstvo nije bilo zainteresovano. Avion je bio naoružani dvokrilac, namenjen prvenstveno izviđačkim zadacima i kurirskim poslovima, dok je pored ovih bio namenjen i za bombarderske zadatke (kao laki bombarder).

Pošto je vlasnik nemačke firme Hanza Brandenburg i austrougarskih firmi UFAG i Feniks bio isti koncern Kamilo Kastiljoni a Nemačka i Austrougarska bile saveznice u Velikom ratu, ovaj projekt aviona je ponuđen austrougarskom vazduhoplovstvu (LFT) koje ga je prihvatilo a firme Feniks i Ufag su kupile licencu i tako je počela proizvodnja. Tako se desilo da se ovaj avion nije proizvodio u matičnoj firmi Hanza Brandenburg a glavna proizvodnja se obavljala u austro ugarskim firmama UFAG i Feniks (jedna serija je proizvedena u budipeštanskom Lojdu) i to za potrebe austrougarskog vazduhoplovstva LFT.

Tehnički opis uredi

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, drvene rešetkaste konstrukcije. Prednji deo, u kome je bio smešten motor je bio obložen aluminijumskim limom, na kome su se nalazili otvori za izlazak toplog vazduha iz motorskog prostora, a ostali deo trupa je bio oblepljen drvenom lepenkom. Pilot je sedeo u otvorenom kokpitu. Preglednost iz pilotske kabine nije bila dobra jer su pogled pilotu ometali cilindri motora, izduvna cev i cevi sistema za vodeno hlađenje i hladnjak motora. Izviđač je sedeo na drugoj poziciji.

Pogonska grupa se sastojala od jednog tečnošću hlađenog linijskog motora, Hiro (Hiero H IV) snage 230 KS. Hladnjak za vodu se nalazio iznad gornjeg krila. Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka. Nosač motora je bio od drveta pojačan čeličnim cevima i čeličnom konstrukcijom.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Krila su između sebe bila povezana sa svake strane sa po dva para upornica, koje su međusobno formirale V raspored. Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Krila su bila različitih dimenzija i imala su isti pravougaoni oblik sa polukružnim krajem a donje krilo je bilo i kraće i uže od gornjeg. Prednja ivica krila je bila pod pravim uglom u odnosu na osu aviona. Gornje krilo je bilo pomereno u odnosu na donje prema kljunu aviona

Stajni trap je bio klasičan fiksan sa krutom osovinom, a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača.

Naoružanje: Avion je bio naoružan:

  • 2 x mitraljeza Spandau LMG 08/15 kalibra 7,92 mm (1 mitraljeza napred fiksni kojim gađa pilot kroz obrtno polje elise a drugi na obrtnoj tureli kod izviđača/strelca)
  • 6 h 12,5 kg slobodno padajućih bombi, podvešanih ispod krila.

Operativno korišćenje uredi

Namena aviona Feniks C.I je bila da u Austrougarskom vazduhoplovstvu (k.u.k. Luftfahrtruppen) zameni prevaziđeni izviđački avion Hanza Brandenburg C.I. U fabrici Phonix Flugzugwerke AG je u toku 1918. godine proizvedeno 109 ovih aviona koji su nosili serijsku oznaku Ba.121. Pored ovoga u fabrici Ungarische Lloyd Flugzeugefabrik iz Budimpešte proizvedeno je po licenci 7 ovih aviona koji su nosili serijski broj Ba.49. Ovi avioni su u toku rata uglavnom korišćeni za foto izviđanja[2].

Korišćen je na italijanskom i Balkanskom ratištu. Zbog svoje pouzdanosti, lake upravljivosti bio je cenjen kod posade. U naoružanje je uveden početkom 1918. godine i kao izviđači korišćen je do kraja rata. Zbog svoje pokretljivosti, dobrog naoružanja i respektne brzine, ovaj avion su često nazivali "izviđački lovac".

Čuveni italijanski vazdušni as major Frančesko Baraka (Fancesco Baracca) sa 34 vazdušne pobede, oboren je 21. juna 1918. godine, baš ovim avionom Feniks C.I[3].

Posle propasti Austrougarske monarhije avion Feniks C.I je korišćen u vazduhoplovstvu Austrije, Mađarske, Rumunije, Kraljevine SHS/Jugoslavije . U Kraljevini SHS/Jugoslaviji bio je samo 1 ovakav avion[4]. Posle rata Švedska je kupila licencu i proizvela 30 ovih aviona[5].

Korišćenje aviona Feniks C.I u Kraljevini SHS/Jugoslaviji uredi

Od ratnog varduhoplovstva Austrougarske monarhije (LFT), Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS je došlo u posed jednog aviona tipa Feniks C.I. Ovaj avion je korišćen za prevoz pošte i održavanje komunikacije između Novog Sada gde je bila smeštena Komanda vojnog vazduhoplovstva i aerodroma i jedinica smeštenih u Zagrebu i Ljubljani. Avion Feniks C.I (serijski broj 121.68) je u našem vazduhoplovstvu bio poznat pod nazivom Feniks-Hiero 230 ili jednostavno Feniks-dvosed. Ovaj avion je uništen u avio nesreći 1920. godine na novosadskom aerodromu.[6]

Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Vazduhoplovne tradicije Srbije”. Arhivirano iz originala 11. 09. 2014. g. Pristupljeno 09. 09. 2014. 
  2. ^ https://www.armedconflicts.com/Phoenix-C-I-t36081#134587
  3. ^ http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=742
  4. ^ Dimitrijević, Bojan; Miladinović P., Micevski M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  5. ^ https://www.avrosys.nu/aircraft/Flygkomp/019_dront/19Dront.htm
  6. ^ O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930), Let 2/2000. Beograd, 2000.

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Dimitrijević, Bojan; Miladinović P., Micevski M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Paunović, Marinko (1981). Svetska avijacija 1783-1930 god. Beograd: Sportska knjiga. 
  • Mikić, Sava (1933) (na ((sr))). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić.
  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi (1976) , Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. . Wiesbaden: Falken-Verlag E. Sicker. pp. 319. ISBN 3-8068-0391-9. .
  • Keimel, Reinhard (1981). Österreichs Luftfahrzeuge-Geschichte der Luftfahrt von den Anfängen bis Ende 1918. . AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 3-900310-03-3. 
  • Keimel Reinhard, Luftfahrzeugbau in Österreich / Enzyklopädie: Von den Anfängen bis zur Gegenwart. AVIATIC VERLAG GmbH, Oberhaching. ISBN 3-925505-78-4.
  • Hauke, Ervin; Walter Schreder, Bernhard Tötschinger (1988) (na ((de))). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918. . AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 3-900310-46-7. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113 — 126. ISSN 2334-7082. 

Spoljašnje veze uredi