Ferenc II Rakoci (mađ. II. Rákóczi Ferenc; rođen 1676, Borša — umro 1735, Rodosto) je bio mađarski feudalac, transilvanijski vojvoda od 1704. godine i sin Ferenca I Rakocija i Jelene Zrinski Rakoci, ćerke Petra Zrinskog.

Ferenc II Rakoci
Datum rođenja1676.
Mesto rođenjaBorša
Datum smrti1735.
Mesto smrtiRodosto

Godine 1701, kad Habzburgovci ulaze u rat za špansku baštinu, Rakoci stupa na čelo zavere protiv njihove vlasti, računajući na pomoć Luja XIV. Zavera, je, međutim, otkrivena i Rakoci beži u Poljsku. Kad je 1703. godine izbila nova buna u Ugarskoj, vraća se u zemlju i manifestom poziva sve ugarske i hrvatske feudalce na ustanak. Hrvatski feudalci se nisu odazvali, ne želeći da pomažu protestantsku stvar. U sporazumu sa Lujem XIV, koji Rakociju obećava pomoć, sabor u Onodu lišava Habsburgovce prestola (1707), a ugarski staleži poveravaju Rakociju upravu zemljom. Kad je u odlučnom času francuska pomoć izostala, Rakoci doživljava poraz kod Trenčina (1708), a njegovi ga kuruci postepeno napuštaju. Na kraju ugarski feudalci sklapaju 1711. godine u Satmaru mir s Habsburgovcima, koji Rakoci ne priznaje. Posle toga, on godinama obilazi Poljsku, Francusku, Englesku i Tursku tražeći pomoć, a umire kao izbeglica u Turskoj.

Napisao je „Uspomene o ugarskom ratu“ i meditacije jansenističke inspiracije „Ispovesti“.

Vidi još

uredi
 
Rakocijeva ulica na razglednici Pančeva

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi