Avion Fizir FN (Fizir nastavni) je jugoslovenski školski dvosedi avion namenjen osnovnoj (početnoj) obuci pilota.[1]

Fizir FN
Fizir FN
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1931.
Dužina8,80
Razmah krila11,20
Visina3,10
Površina krila32,50
Prazan820
Maks. masa pri uzletanju1.426 kg
Klipno-elisni motor1 motor Valter NZ-120
Snaga88 kW
Maks. brzina na Hopt120 km/h
Maks. brzina na H=0140 km/h
Dolet540 km
Plafon leta6.500 m

Projektovanje i razvoj uredi

 
Fizir FN sa oznakama Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva.
 
Motor Mercedes ugrađen na avion Fizir FN - Mercedes
 
Avion Fizir Mercedes 1932.
 
Hidro avion Fizira FN-H

Prvi prototip aviona Fizir FN (Fizir nastavni) projektovan je i izrađen 1929. godine u „majstorskoj radionici“ inž. Rudolfa Fizira u Petrovaradinu. Na tom projektu su zajednički radili inženjeri Rudolf Fizir, Dušan Stankov i Ivan Rukavina.

"Majstorska radionica“ inž. Fizira nije imala kapaciteta za industrijsku proizvodnju aviona, njihova oblast rada je bilo projektovanje i izrada prototipova. I ako mala, ova radionica je odigrala značajnu ulogu u razvoju jugoslovenskog vazduhoplovstva jer su u njoj stasali i obučili se inženjeri koji su kasnije postali značajna imena našeg vazduhoplovnog inženjerstva. Mnogi prototipovi uspešnih aviona iz ove radionice su se kasnije proizvodili u fabrikama avio industrije Jugoslavije.

Tehnički opis uredi

Fizir FN je bio školski, jednomotorni dvosed, dvokrilac sa po jednim parom upornica sa svake strane. Konstrukcija aviona je bila mešovita. Noseća konstrukcija je bila pretežno napravljena od drveta a kompletna obloga, krila i trupa je bila od platna.

Trup aviona je bio pravougaonog poprečnog preseka. Na početku trupa se nalazila dvokraka drvena elisa sa fiksnim korakom a iza nje motor. Nosač motora je bio od čeličnih zavarenih cevi i zavisio je od motora koji se ugrađivao. Slično je bilo i sa kapotažom motora, vodom hlađeni motori su imali kapotažu napravljenu od aluminijumskog lima dok motori sa vazdušnim hlađenjem (radijalni motori) nisu imali kapotažu. U toku proizvodnje i eksploatacije u ovaj avion su se ugrađivali veoma različiti motori, već u zavisnosti od toga koji su se motori mogli naći na tržištu. Ovo je naročito bilo izraženo u periodu kad su motori nabavljani iz ratnih viškova. U trupu su bile dve prostorne kabine smeštene jedna iza druge (tandem raspored).

Krila su bila pravougaonog oblika sa dve ramenjače i zaobljenim krajevima. Zakrilca su se nalazila i na donjim i na gornjim krilima međusobno povezana krutim vezama. Repne površine su bile iste konstrukcije kao i krilo: drvena noseća konstrukcija a obloga od platna.

Stajni trap je bio klasičan, fiksan, napred sa velikim gumenim točkovima i zglobnom osovinom koji su omogućavali korišćenje loše pripremljenih poletno sletnih staza. Amortizacija je bila ili pomoću opruga i gumenih koturova (stariji tipovi) ili pomoću prstenova od sandova (noviji tipovi). Ispod repa aviona se nalazila drljača koja je bila treća oslona tačka aviona.

Pošto su se ovi avioni proizvodili u tri različite firme (Zmaj, Rogožarski i Albartos) oni su se međusobno razlikovali kako u tehnologiji proizvodnje tako i u fizičkim i aerodinamičkim osobinama.

Varijante aviona uredi

  1. Fizir FN - Mercedes - sa tečnošću hlađenim motorom Mercedes 88kW,
  2. Fizir FN - Valter - sa vazduhom hlađenim motorom Valter 88kW i
  3. Fizir FN - Mars - sa vazduhom hlađenim motorom Valter-Mars 106kW, (hidroavion u Pomorskom vazduhoplovstvu popularno zvani „Mali Fizir").

Operativno korišćenje uredi

Prva tri aviona Fizir FN proizvela je fabrika aviona Zmaj za potrebe Aerokluba. Zbog odličnih letnih karakteristika Komanda vazduhoplovstva je odlučila da njime zameni sve školske avione koji su se do tada nalazili u upotrebi za osnovnu obuku. Tada su se u pilotskim školama za osnovnu obuku koristili sledeći avioni: Ikarus-ov ŠB 1 (Mali Brandenburg) sa motorom Mercedes 73kW (100 KS) proizveden 1924. godine i Zmaj-ev aviona Arno HD-320 sa motorima Salmson od 90 kW (120 KS) proizveden 1928. godine.

Počev od 1931. godine kada je Zmaj proizveo i isporučio prvu seriju od 20 Fizira FN sa zvezdastim motorom Valter i 10 sa rednim motorom Mercedes od 120KS, pa do 1939. godine Zmaj je proizveo 137 primeraka, Rogožarski 40 komada, a 1940. godine fabrika Albatros u Sremskoj Mitrovici izradila je još 20 aviona ovog tipa. Pre rata je za Pomorsko vazduhoplovstvo urađeno četiri hidro Fizira FN-H sa plovcima i pojačanim motorima Valter Mars od 106kW. Poslednjih 10 aviona Fizir FN rađeno je od 1943. godine u Zmaju za potrebe vazduhoplovstva NDH, ali su završeni tek po oslobođenju pa su predati na upotrebu Vazduhoplovnom savezu Jugoslavije.

Zarobljeni avioni VVKJ (Vojno Vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije) su u toku Drugog svetskog rata korišćeni u italijanskoj avijaciji u Albaniji i u NDH. Avioni Fizir FN su bili pouzdani, laki za letenje i održavanje tako da su se zadržali u upotrebi dugi niz godina (skoro do 1950. godine) za osnovnu obuku pilota kako vojnih tako i civilnih tj. sportskih.

Zemlje koje su koristile Avion Fizir FN uredi

 
Motor Valter ZN 120 ugrađen na avion Fizir FN
 
Motor Valter Mars ugrađen na hidroavion Fizir FN ("Mali Fizir")

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Fizir FN[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2019. g. Pristupljeno 24. 03. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Literatura uredi

  • Začetnici avijacije, IRO „Vuk Karadžić“ i „Službeni list SFRJ“, Beograd, 1988.
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  • O. Petrović., Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941.), Let 3/2004. Beograd, 2004.
  • 3. Ž. Veljović., Pet decenija Zmaja, IPM Zmaj Zemun, 1972.
  • V. Ilić., Škole vojnog vazduhoplovstva Kraljevine SHS/Jugoslavije, Let 3/2004. Beograd, 2004.
  • Vojna enciklopedija, Beograd, 1971.
  • S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Št. D. Gregorić, Beograd,1933.
  • Š. Oštrić i M. Micevski.; Leteći Čunovi: Čamci koji lete - letilice koje plove, Izložba fotografija, Galerija '73, Beograd, 14-27. septembra 2007. god.
  • V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941 - 1945, VIIVJ, Beograd, 2000.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  • Isaić, Vladimir; Frka, Danijel (2010). Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana 1918-1941. (prvi dio) (na jeziku: (jezik: hrvatski)). Zagreb: Tko zna zna d.o.o. ISBN 978-953-97564-6-6. 
  • Grey, C.G. (1972). Jane's All the World's Aircraft 1938. London: David & Charles. str. 47d—48d. ISBN 978-0-7153-5734-7. 
  • Gunston, Bill (1989). World Encyclopaedia of Aero Engines (2 izd.). Wellingborough: Patrick Stephens Ltd. ISBN 978-1-85260-163-8. 
  • Đokić, Nebojša; Nadoveza, Branko (2017). Vazduhoplovna industrija Kraljevine SHS. Beograd: Metafizika. ISBN 978-86-7884-210-8. 
  • „Aeroplan Fizir za početnu pilotažu sa motorom Valter 120KS ili Mercedes 100KS”. Vazduhoplovni glasnik (na jeziku: (jezik: srpski)). Novi Sad: VVKJ. 7: strana 88—92. juli 1930. 
  • „Vazduhoplovne utakmice za pehar Nj.V. kralja Aleksandra I”. Vazduhoplovni glasnik (na jeziku: (jezik: srpski)). Novi Sad: VVKJ. 9: strana 142. septembar 1932. 
  • Kolo, Aleksandar (1991). „Dejstva Pomorskog vazduhoplovstva Jugoslovenske mornarice”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 24 — 29. ISSN 1450-6068. 
  • Oštrić, Šime (1991). „Armijsko vazduhoplovstvo”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 30 — 32. ISSN 1450-6068. 
  • Micevski, Milan (1991). „Pod tuđim zastavama”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 36 — 40. ISSN 1450-6068. 
  • Oštrić, Šime (2000). „Krila domaćih ruku i pameti”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 21: 32 — 34. ISSN 1450-6068. 
  • Bosnić, Petar (2003). „Domaći školski i prelazni avioni 1924-1941. godine”. Naša krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Jugoslovenski Aeroklub "Naša krila". 36: 7—9. ISSN 0354-5121. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113 — 126. ISSN 2334-7082. 

Spoljašnje veze uredi