Hose Luis Braun je započeo utakmicu golom za Argentinu u 23. minutu udarcem glavom posle slobodnog udarca sa desne strane i ostalo je 1−0 sve do poluvremena. U 10. minutu drugog poluvremena, Horhe Valdano je udvostručio vođstvo Argentine niskim šutom nakon što je presekao sa leve strane golmana koji je išao ka njemu. Karl Hajnc Rumenige je dao gol u 74. minutu iz neposredne blizine za Zapadnu Nemačku, što je bio njegov prvi gol na turniru. Zapadna Nemačka je potom izjednačila u 83. minutu, a Rudi Feler je postigao pogodak glavom iz neposredne blizine i naizgled produžio utakmicu. Iako je Dijega Maradonu tokom cele utakmice čuvao Lotar Mateus, njegov sjajan pas ka Buručagi je u 86. minutu dozvolio Argentini da povrati vođstvo od 3–2 kada je s desne strane provukao loptu pored golmana.[3][4]
Na ovom meču je pokazano šest žutih kartona, što je bio rekordan broj do finalaSvetskog prvenstva 2010. godine. Dva su izdata zbog trošenja vremena argentinskih igrača. Kako je vreme isteklo, Argentina je slavila drugu pobedu na Svetskom prvenstvu nakon što je osvojila Svetsko prvenstvo 1978. na domaćem terenu.
Drugo Svetsko prvenstvo koje je osvojila Argentina mnogi smatraju najvažnijom pobedom argentinske ekipe.[5] Četiri godine kasnije, isti timovi su se sastali u finaluSvetskog prvenstva 1990, gde je pobedila Zapadna Nemačka. Ovo je bio prvi put da su se dva finalista Svetskog prvenstva sastala dva puta.
Porazom 1986. nemački selektor Franc Bekenbauer stekao je neslavnu titulu nekoga ko je izgubio finale Svetskog prvenstva kao igrač (1966) i kao trener. Četiri godine kasnije odveo je Zapadnu Nemačku do pobede, postavši pobednik Svetskog prvenstva kao igrač (1974) i kao trener.
„
Utakmice dobijaju igrači na terenu, ali iza toga mora da stoji mašinerija koja radi. Tu uključujem igrače, stručni štab i vođe. Ako svi vučete u istom pravcu, možete da mislite na titule. To se desilo u Meksiku '86.[6]