Fidži

острвска држава у јужном Пацифику

Fidži (engl. Fiji, fidž. hind. फ़िजी, fidž. Viti), zvanično Republika Fidži je ostrvska država u Okeaniji.[1] Zvanični naziv je Republika Fidži. Glavni grad je Suva. Nalazi se u južnom delu Tihog okeana, u pojasu Melanezije[2], istočno od Vanuatua, zapadno od Tonge i južno od Tuvalua. Fidži je arhipelag koji čini 322 ostrva i 522 ostrvaca.[3] Udaljen je oko 1.100 nautičkih milja od Novog Zelanda.[4]

Republika Fidži
Republic of Fiji  (engleski)
Matanitu ko Viti  (fidžijski)
फ़िजी गणराज्य (fidžijski hindi)
Krilatica: Rerevaka na Kalou ka Doka na Tui
Fear God and honour the Queen
(Plaši se Boga i poštuj Kraljicu)
Himna: God Bless Fiji
Meda Dau Doka
Bože blagoslovi Fidži

Lokacija Fidžija u Tihom okeanu

Glavni gradSuva
Službeni jezikengleski, fidžijski, fidžijski hindi
Vladavina
PredsednikVilijam Katonivere
Predsednik VladeSitiveni Rabuka
Istorija
Nezavisnost10. oktobar 1970 (od UK)
Geografija
Površina
 — ukupno18.274 km2(155)
 — voda (%)zanemarljivo
Stanovništvo
 — 2012.[traži se izvor]858.038(162)
 — 2006.905.949
 — gustina46,95 st./km2
Ekonomija
ValutaFidžijski dolar
 — stoti deo valute‍100 цента‍
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC 
Internet domen.fj
Pozivni broj+679

¹Pre 2011. pun naziv države bio je Republika Fidži Ostrva.

Geografija uredi

 
Mapa Fidžija

Položaj uredi

Fidži je izolovana ostrvska grupa u jugozapadnom Pacifiku. Centralno je mesto na jugozapadnom Pacifiku, na pola puta između država Vanuatu i Tonga. Nalazi se oko 2.100 km severno od Oklanda na Novom Zelandu. Dužina obala iznosi 1.129 km. Arhipelag se sastoji od 332 ostrva ukupne površine 18.333 km². Nalazi se između 176° 53′ istočno i 178° 12′ zapadno. Ukupna površina teritorije je oko 194.000 km² (od čega je 10% kopno). Od 332, naseljeno je oko 110 ostrva. Većina stanovništva je naseljeno na obalama ostrva Viti Levu,[5] najviše u gradu Suva ili manjim mestima kao što je Nadi, gde je turizam glavna industrija ili Lautoka gde se odvija veći deo proizvodnje šećerne trske.[6] Značajniji gradovi su i Nausori, Valeika, Ba, Tavua, Kororvou, Nasinu.

180. meridijan prolazi kroz Taveuni, ali je međunarodna datumska granica oblikovana tako da ceo arhipelag ima ujednačeno vreme (UTC+12).[7]

Reljef uredi

Glavna ostrva su Viti Levu (10.429 km²) i Vanua Levu (5.556 km²), koja čine skoro 90% površine zemlje. Većina fidžijskih ostrva su vulkanskog porekla, dok su ona manja koralna. Formirana su pre oko 150 miliona godina, i prekricena gustim tropskim šumama. Još uvek postoje određene geotermičke aktivnosti na ostrvima Vanua Levu i Taveuni. Na oba najveća ostrva postoje planinski lanci (većina planina na Fidžiju su ugašeni vulkani). Druga veća ostrva su Taveuni (470 km²), Kedavu (411 km²), Gau i Koro (svako po 140 km²). Najviši vrh je Tomanaivi (stari naziv Maunt Viktorija) sa 1.324 metra na ostrvu Viti Levu, sa najnižom tačkom od 0 m - Pacifik.

Klima uredi

Na Fidžiju vlada tropska vruća i vlažna klima obično sa temperaturama između 24 i 28 °C.[8] U kišnoj sezoni (novembar do aprila) ovde vladaju tropski cikloni južnog Pacifika. Statistički, u 10 godina, 2-3 snažna uragana nanesu veliku štetu Fidžiju. U zimskim mesecima (maj do oktobra) jugozapadni vetrovi donose hladnije vreme. U ovo doba godine ima puno padavina na jugoistočnoj obali ostrva Viti Levu. Preko dve trećine površine Fidžija je pod šumom.

Fidži je 20. februara 2016. pogođen uraganom Vinston, kategorije 5. Uragan je razorio desetine hiljada kuća, 44 ljudi je izgubilo život, a ukupna šteta je procenjena na milijardu američkih dolara.[9]

Stanovništvo uredi

Stanovništvo Fidžija (905.949) sastoji se iz 57% domorodačkog Fidžijskog stanovništva i oko 37% potomaka došljaka iz Indije. Od 1987. mnogi Indusi su napustili Fidži. Godine 1996. 58% stanovnika se opredeljivalo kao hrišćani, 34% kao hindusi i 7% kao muslimani.

Na dva najveća ostrva živi oko 87% stanovništva. Po podacima iz septembra 2007. najveći gradovi Fidžija su: Nasinu (75.719), Suva (75.225), Lautoka (44.143) i Labasa (33.397).[10]

Zvanični jezici su engleski, fidžijska varijanta hindustanskog jezika i fidžijski - jedan iz grupe austronežanskih jezika. Okruglo 32% stanovništva je mlađe od 14 godina. Stopa priraštaja stanovništva je 1,4% godišnje. Zbog prekalorične ishrane karakteristične su bolesti poput dijabetesa i srčanih oboljenja.

Najomiljeniji sport na Fidžiju je ragbi.[11]

Istorija uredi

Arheološki pronalasci ukazuju na činjenicu da su ostrva naseljena od 1500. p. n. e. Migracije sa priobalja južne Kine su počele oko 3.000. godine p. n. e., i preko Tajvana, Filipina i Nove Gvineje stigle su i do Fidžija. Ostrva je Evropljanima otkrio pomorac Abel Tasman 1643. a Kuk je do njih doplovio 1774. Stanovništvo je bilo mešano, sa Melanežanima koji su okupirali istočna područja i Polinežanima u unutrašnjosti ostrva. Prvi američki brodovi stigli su u 19. veku, dovodeći avanturiste, trgovce i hrišćanske misionare. Komercijalni interes za ostrva se javlja u 19. veku otkrićem sandalovine. Kasnije su Evropljani osnivali plantaže pamuka, ali su se sukobljavali sa lokalnim stanovništvom oko zemlje, političkog upravljanja i uvoza radne snage.

Sve veća dostupnost oružja dovela je do eskalacije međuplemenskih sukoba, što je zaustavljeno 1874. godine, kada Fidži postaje britanska kolonija. Od 1879. doseljavaju se radnici iz Indije koji su donedavno činili najbrojniju etničku grupu. 1881. arhipelag se proširuje za još jedno ostrvo, Rotuma, naseljeno Polinežanima.

Prvi guverner, Artur Gordon, sarađivao je sa lokalnim poglavarima radi očuvanja tradicionalnih načina života. Kupovinu zemljišta dozvolio je samo lokalnom stanovništvu, naplaćivao je poreze u naturi i zadržao postojeće političke strukture. Podstakao je rast šećerne industrije. Zbog potreba industrije, kasnije se dovode Indijci kao radna snaga, koji po isteku ugovora ostaju na ostrvima, te zbog čega danas njihovi potomci predstavljaju značajan udeo u stanovništvu.

Fidži dobija autonomiju 1966, a nezavisnost 1970. Noviju istoriju Fidžija su obeležili vojni državni udari (dva puta 1987, 2000, 2006).

Dana 10. aprila 2009. predsednik Jozefa Iloilo je, umesto raspisivanja izbora, suspendovao ustav, raspustio ustavni sud i proglasio se šefom države.

Administrativna podela uredi

 
Administrativna podela Fidžija

Fidži je podeljen na 4 odeljka i 1 zavisnu teritoriju (Rotuma), odeljci su dalje podeljeni na 14 pokrajina.

Zavisna teritorija Rotuma ima određeni stepen samouprave.

Odeljak Pokrajina Površina,
km²
Stanovništvo,[12]
(2007)
Gustina naseljenosti,
stan./km²
Administrativni centar
Istočni odeljak 1 Kandavu 478 10.167 21,27 Vunisea
2 Lau 487 10.683 21,94 Tubou
3 Lomaiviti 411 16.461 40,05 Levuka
Zapadni odeljak 4 Mba 2.634 231.760 87,99 Mba
5 Nandronga-Navosa 2.385 58.387 24,48 Singatoka
6 Ra 1.341 29.464 21,97 Vaileka
Severni odeljak 7 Matuata 2.004 72.441 36,15 Lambasa
8 Mbua 1.379 14.176 10,28 ?
9 Takaundrove 2.816 49.344 17,52 Savusavu
Centralni odeljak 10 Naitasiri 1.666 160.760 96,49 Nasinu
11 Namosi 570 6.898 12,10 Navua
12 Reva 272 100.787 370,54 Suva
13 Serua 830 18.249 21,99 Serua
14 Tailevu 755 55.692 73,76 Nausori
Zavisna teritorija Rotuma 15 Rotuma 46 2.002 43,52 Ahau
Svega 18.074 837.271 45,82

Ribarstvo uredi

Prilično veliki prihodi se ostvaruju prodajom dozvola stranim ribarima za lov u teritorijalnim vodama Fidžija. Razvija se i komercijalni uzgoj ribe.[13]

Šumarstvo uredi

Fidži ima 815 000 hektara šuma, ali su dostupnije šume u potpunosti posečene.[14] Iako je 1987. zabranjen izvoz debala, intenzivno se seče u dosad nedirnutim šumama u unutrašnjosti.

Rudarstvo i energetika uredi

Dobija se samo zlato u rudniku Vatukoula na Viti Levuu.[15] Planovi o eksploataciji bakra kod Namosija su prekinuti iz ekoloških razloga.

Turizam uredi

Turizam je veoma značajan izvor deviza, iako je veliki deo turističkih kapaciteta u vlasništvu stranih kompanija. Najvažniji turistički centri nalaze se na tzv. Koralnoj obali na Viti Levuu i na ostrvima Mamanuka ispred Lautoke.[16]

Industrija uredi

Tradicionalno su najvažnije šećerne i prerada ribe. Od preostalih industrijskih grana postoji malo drvne i hemijske industrije i industrije građevinskog materijala za domaće tržište. Posle 1987. na ostrva je pomoću velikih poreskih olakšica privučen značajan strani kapital i otvoren je niz fabrika tekstila i odeće, ali ta delatnost je poslednjih godina zapala u teškoće zbog jake konkurencije Kine i drugih azijskih država.[17]

Privreda uredi

Fidži ima jednu od bolje razvijenih ekonomija u Pacifiku, najviše zbog velikih količina šume, ribe i minerala. Danas se najviše prihoda ostvaruje turizmom i izvozom šećera. Glavni grad Suva, na ostrvu Viti Levu je ujedno i glavna luka. Fidži je poznat po kristalno čistim vodama, koralnim grebenima i peščanim plažama zbog čega privlači hiljade turista godišnje.[18]

Prirodne i kulturne znamenitosti uredi

  • Kadavu, 50 km dugačko i do 13 km široko ostrvo oko 100 km južno od Suve. Brdovito i šumovito ostrvo vulkanskog porekla sa tradicionalnim fidžijskim selima, plantažama i vodopadima.
  • Lautoka, grad na severozapadnoj strani ostrva Viti Levua sa većinskim indijskim stanovništvom. Džamija Jame Moske, svetište sika, hram Šri Krišna Kalija i botanička bašta
  • Taveuni, 42 km dugačko i do 15 km široko ostrvo ispred jugoistočne obale ostrva Vanua Levua. Brdovito vulkansko ostrvo obraslo bujnom tropskom kišnom šumom. Teško dostupna jugoistočna obala sa visokim klifovima i mnogobrojnim vodopadima. U istočnom delu se nalazi šumski rezervat Tavoro.
  • Mbau, ostrvce ispred jugoistočne obale Viti Leuva, u 19. veku glavno prebivalište poglavice Kakobaua. Ostaci nekadašnje luke, Kakobauov grad i grobovi poglavica, najstarija crkva na Fidžiju.

Reference uredi

Literatura uredi

  • Wright, Ronald (1986). On Fiji Islands. Original from the University of Michigan, Digitized 5 December 2006. ISBN 978-0-670-80634-8.  Traces the colonisation of the Fiji Islands, explains how the Fijians have managed to keep their language and culture intact, and describes modern Fiji society.
  • Derrick, Ronald Albert (1951). The Fiji Islands: A Geographical Handbook. Govt. Print. Dept Fiji, 334 pages, Original from the University of Michigan, Digitized 11 July 2006.  Details on Fiji its history and Geography.
  • Lal, Brij V. (1992). Broken Waves: A History of the Fiji Islands in the Twentieth Century. University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-1418-2.  Details of Fiji's History, Geography, Economy.
  • Mückler, Hermann (2002). „Back to the Chessboard: The Coup and the Re-Emergence of Pre-colonial Rivalries in Fiji”. Ur.: Kolig, Erich; Mückler, Hermann. Politics of Indigeneity in the South Pacific. Hamburg: LIT Verlag. str. 143—158. ISBN 978-3-8258-5915-2. 
  • Miller, Korina; Jones, Robyn; Pinheiro, Leonardo (2003). Fiji. Lonely Planet. ISBN 978-1-74059-134-8. 
  • Derrick, Ronald Albert (1957). A History of Fiji. Suva, Fiji: Government Printer. 
  • David Routledge: Matanitu – The Struggle for Power in Early Fiji, University of the South Pacific, Suva 1985
  • Scarr, Deryck (1984). Fiji: A Short History. Sydney, Australia: Allen & Unwin. ISBN 978-0-86861-319-2. 
  • Waterhouse, Joseph (1998). The King and People of Fiji. University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-1920-0. 

Spoljašnje veze uredi