Florens Bel
Florens Izabel Džejn Bel (engl. Florence Isabel Jane Bell; Toronto, 2. jul 1910 — Fort Majers, 1. jul 1998) bila je kanadska atletičarka, čija je specijalnost bila trka na 100 metara.
Florens Bel Florence Bell | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Florens Izabel Džejn Bel |
Nadimak | „Kalamiti Džejn“[1] |
Datum rođenja | 2. jul 1910. |
Mesto rođenja | Toronto, Kanada |
Datum smrti | 1. jul 1998.87 god.) ( |
Mesto smrti | Fort Majers, SAD |
Državljanstvo | kanadsko |
Visina | 1,65 |
Masa | 54 |
Sportske informacije | |
Sport | Trka na 100 metara |
Klub | AK Parkdale Ladies', Toronto |
Dostignuća i titule | |
Lični rekordi | - otvoreno - 12,6, (1928) |
Nagrade i medalje
|
Biografija
urediFlorens Bel je u atletici bila od rane mladosti. Otac ju je rano nazvao „Kalamiti Džejn“ i ime Džejn je pratilo celog života. Ljubav prema sportu usadio joj je otac koji je u mladosti bio veoma dobar lakros igrač. Sa samo 13 godina takmičila se za Kanadu protiv devojaka iz tima SAD
Bila je član kanadske delegacije na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu, kada su žene prvi put učestvovale u atletskim takmičenjima na olimpijskim igrama. Takmičila se u disciplinama trčanja na 100 m i štafeti 4 h 100 metara. Na 100 metara nije uspela da se plasira u finale. Štafeta u sastavu Fani Rozenfild, Etel Smit, Florens Bel i Mirtl Kuk osvojila je zlatnu medalju, a postignutim rezultatom 48,4 postavili su svetski i olimpijski rekord.
Posle Olimpijskih igara 1928. studirala je na Margaret Eaton School za devojke. Godine 1929. bila je kanadski prvak u trci na 60 metara sa preponama, bacanju koplja i bejzbol bacanju. Diplomirala je 1930. i postala instruktor fizičkog vaspitanja, zaposlila se i završila sportsku karijeru. Posle udaje, preselila se u SAD, i postala američki državljanin.
Kada je umrla 1998, bila je poslednja preživela iz kanadske štafete iz 1928.
Izvori
urediSpoljašnje veze
uredi- Florens Bel na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano)