Foker E.IV (nem. Fokker E.IV Eindecker) je jednokrilni nemački lovački avion. Avion je prvi put poleteo 1916. godine i u Prvom svetskom ratu služio je nameni za koju je projektovan. [1]

Foker E.IV
Foker E.IV
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1916.
Statusneaktivan
Prvi korisnik Nemačko carstvo
Broj primeraka49
Dužina7,46
Razmah krila9,75
Visina2,70
Površina krila16,30
Prazan460
Normalna poletna610
Klipno-elisni motor1 х Oberursel U.III
Snaga1 x 117 kW
Brzina krstarenja148 km/h
Maks. brzina na Hopt161 km/h
Dolet240 km
Plafon leta4500 m
Brzina penjanja310 m/min

Projektovanje i razvoj

uredi
 
Anthony Fokker konstruktor aviona Foker E.IV
 
Motor Oberursel U.III, aviona Foker E.IV
 
Tri mitraljeza aviona Foker E.IV
 
Avion Foker E.IV poleće

Ovaj avion je projektovao Anthony Fokker (Entoni Foker) poboljšavajući prethodni avion Foker E.III iz porodice jednokrilaca. U cilju povećanja ubojitosti aviona (povećanja vatrene moći i povećanja pouzdanosti paljbe), Foker je povećao naoružanje modela E.IV na 2 ili 3 mitraljeza, a negativan uticaj povećanje težine je pokušao da otkloni jačim motorom. Međutim, žiroskopski momenat težeg motora zajedno sa težinom oružja je učinio avion slabo pokretnim. Ovaj avion sa zastarelim načinom upravljanja (deformisanjem krila) nije mogao da izdrži konkurenciju modernijih dvokrilaca kod kojih se upravljanje avionom vrši pomoću elerona. Toga su bili svesni i u Fokeru tako da su paralelno sa proizvodnjom aviona familije E, projektovali i proizvodili lovačke avione familije D. Izrađeno je svega 49 aviona E.IV, međutim, saveznici su preuzeli primat u vazduhu sa bržim i pokretljivijim lovcima[2]. Izgubljeni primat u lovačkim avionima Foker je povratio tek 1917. pojavom aviona Dr.I i D.VII[3].

Tehnički opis

uredi

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka. Noseća konstrukcija trupa je napravljena od zavarenih čeličnih cevi visoke čvrstoće. Ramovi konstrukcije su ukrućeni žičanim dijagonalama. Ramovi konstrukcije koji se nalaze između motora i kabine pilota su ukrućeni dijagonalama od čeličnih cevi. U tom prostoru su bili smešteni rezervoari za gorivo i ulje kao i magacini za smeštaj mitraljeske municije. Iza motora se nalazila protivpožarna pregrada. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi. Prednji deo, motor i iza motora do kabine pilota je bio obložen aluminijumskim limom a ostali deo trupa je bio oblepljen impregniranim platnom. Pilot je sedeo u otvorenom kokpitu[4]. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra jer nije imao smetnje ni od gornjeg krila niti od motora (u avion ugrađen zvezdasti vazduhom hlađen motor).

Pogonska grupa: Avion je bio opremljen vazduhom hlađenim rotacionim motorom, Oberursel U.III snage 117kW. To je bio 14-to cilindrični motor sa dve zvezde (2 h 7 cilindara). Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka. Motor je limenom oblogom zaštićen zbog opasnosti koje može izazvati svojom rotacijom.

Krilo: Prednja i zadnja ivica krila su paralelne, krajevi kosi a uglovi zaobljeni. Krilo je bilo drvene konstrukcije sa dve remenjače od smreče, koje su povezivale drvena rebra od topole, tankog aero profila. Prednja remenjača je žičanim zatezačima sa gornje strane bila fiksirana za čeličnu piramidu a sa donje strane aviona za čeličnu konstrukciju trupa aviona. Zadnja ramenjača, koja je manjeg poprečnog preseka od prednje ramenjače i time omogućila veći savitljivost krila je bila čeličnim sajlama vezana za upravljački mehanizam aviona a upravljanje se ostvarivalo savijanjem dela krila aviona. Napadna i izlazna ivica krila su bila od drveta a celo krilo je bilo presvučeno impregniranim platnom[4].

Repne površine kod ovog aviona se sastoje od kormila pravca i dva kormila visine. Uobičajenih Fiksnih verikalnih i horizontalnih stabilizatora ovaj avion nema. Sva kormila su napravljena kao cevasti čelični ram sa šupljim rebrima i platnenom oblogom. Vertikalno kormilo je postavljeno na kraju repa a kormila visine su pričvršćena za gornju ivicu trupa. Sva kormila su čeličnim sajlama direktno vezana za upravljački sistem aviona[4].

Stajni organ je bio klasičan, napravljen kao čelična konstrukcija od zavarenih tankozidih cevi sa fiksnom osovinom. Točkovi su bili dimenzija Ø 690 mm x 83 mm. Amortizacija je bila pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača[4].

Naoružanje

uredi

Avion je bio naoružan sa dva (tri) sinhronizovana mitraljeza koji su se nalazila(i) ispred pilota na gornjoj strani trupa i pucala su kroz obrtno polje elise. Mitraljezi su se nalazili u haptičkom polju pilota tako da je mogao da interveniše u slučaju zastoja u paljbi, što u to vreme nije bio redak slučaj.

Naoružanje aviona: Foker E.IV
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 2-3 x LMG 08/15 Spandau
Broj metaka 500 po mitraljezu
Kalibar 7,92 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Tabela tehničkih podataka za avione Foker E.I - E.IV

uredi
 
Montaža aviona Foker E.IV
 
Maketa aviona Foker E.IV
Tip aviona Foker E.I E.II E.III E.IV
Namena lovac lovac lovac lovac
Godina 1915. 1915. 1915. 1915.-1916.
Posada 1 1 1 1
Broj proizvedenih[5] 56 23 258 49
Dužina 6,75 m 7,20 m 7,20 m 9,75 m
Razmah 8,95 m 9,52 m 9,52 m 7,46 m
Visina 2,40 m 2,40 m 2,40 m 2,70m
Površina krila 14,40 m² 15,40 m² 15,40 m² 16,30 m²
Masa praznog 350 kg 370kg 400 kg 460 kg
Masa poletna 560 kg 580 kg 610 kg 610 kg
Broj motora 1 1 1 1
Motor Oberursel U.0 Oberursel U.I Oberursel U.I Oberursel U.III
Snaga 80 KS (59 kW) 100 KS (73 kW) 100 KS (73 kW) 160 KS (117 kW)
Max. brzina 132 km/h 141 km/h 141 km/h 161 km/h
Plafon 3.048 m 4.115 m 4.115 m 4.500 m
Dolet 200 km 200 km 220 km 240 km
Brzina penjanja 142 m/min 246 m/min 200 m/min 310 m/min
Naoružanje mitralj. 1 h 7,92mm 1 h 7,92mm; 1/2 x 7,92mm 2/3 x 7,92mm
 
Kokpit aviona Foker E.IV

Verzije

uredi

Ovaj model aviona je nastao kao posledica usavršavanja prethodnog Foker E.III, te nije bilo potrebe za nekim dodatnim varijacijama ovog modela, posebno zbog toga, što bila finalna varijanta familije E, čije se gašenje planiralo zbog zastarelosti.

Operativno korišćenje

uredi

Proizvedeno je 49 aviona ovog modela od ukupno 386 aviona Foker E. Još u postupku ispitivana predseriskih aviona, uočeno je da avion sa tri mitraljeza nije dobro rešenje, tako da je serijski model isporučivan sa dva mitraljeza. Korišćen je samo na Zapadnom frontu. Najveći broj aviona E.IV je ušlo u službu u junu 1916. godine, a poslednji su isporučeni u decembru 1916[6]. Procenjuje se da su svi avioni iz serije Foker E oborili oko 1.000 savezničkih aviona[7]. Koliki je doprinos ovog modela aviona u tome, teško je odrediti.

Zemlje koje su koristile avion

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Fokker E.IV Eindecker” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  2. ^ Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. str. 41. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  3. ^ Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  4. ^ a b v g D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  5. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  6. ^ http://www.aircraftinvestigation.info/airplanes/Fokker_E.IV.html
  7. ^ https://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.php?aircraft_id=393

Literatura

uredi
  • Jarrett, Philip (2000). Flugzeuge. München: Covengarden. ISBN 978-3-8310-9066-2. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. str. 41. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,

Spoljašnje veze

uredi