Foker E.IV
Foker E.IV (nem. Fokker E.IV Eindecker) je jednokrilni nemački lovački avion. Avion je prvi put poleteo 1916. godine i u Prvom svetskom ratu služio je nameni za koju je projektovan. [1]
Opšte | |
---|---|
Dimenzije | |
Masa | |
Pogon | |
Performanse | |
Početak proizvodnje | 1916. |
Uveden u upotrebu | 1916. |
Status | neaktivan |
Prvi korisnik | Nemačko carstvo |
Broj primeraka | 49 |
Dužina | 7,46 |
Razmah krila | 9,75 |
Visina | 2,70 |
Površina krila | 16,30 |
Prazan | 460 |
Normalna poletna | 610 |
Klipno-elisni motor | 1 х Oberursel U.III |
Snaga | 1 x 117 kW |
Brzina krstarenja | 148 km/h |
Maks. brzina na Hopt | 161 km/h |
Dolet | 240 km |
Plafon leta | 4500 m |
Brzina penjanja | 310 m/min |
Projektovanje i razvoj
urediOvaj avion je projektovao Anthony Fokker (Entoni Foker) poboljšavajući prethodni avion Foker E.III iz porodice jednokrilaca. U cilju povećanja ubojitosti aviona (povećanja vatrene moći i povećanja pouzdanosti paljbe), Foker je povećao naoružanje modela E.IV na 2 ili 3 mitraljeza, a negativan uticaj povećanje težine je pokušao da otkloni jačim motorom. Međutim, žiroskopski momenat težeg motora zajedno sa težinom oružja je učinio avion slabo pokretnim. Ovaj avion sa zastarelim načinom upravljanja (deformisanjem krila) nije mogao da izdrži konkurenciju modernijih dvokrilaca kod kojih se upravljanje avionom vrši pomoću elerona. Toga su bili svesni i u Fokeru tako da su paralelno sa proizvodnjom aviona familije E, projektovali i proizvodili lovačke avione familije D. Izrađeno je svega 49 aviona E.IV, međutim, saveznici su preuzeli primat u vazduhu sa bržim i pokretljivijim lovcima[2]. Izgubljeni primat u lovačkim avionima Foker je povratio tek 1917. pojavom aviona Dr.I i D.VII[3].
Tehnički opis
urediTrup mu je pravougaonog poprečnog preseka. Noseća konstrukcija trupa je napravljena od zavarenih čeličnih cevi visoke čvrstoće. Ramovi konstrukcije su ukrućeni žičanim dijagonalama. Ramovi konstrukcije koji se nalaze između motora i kabine pilota su ukrućeni dijagonalama od čeličnih cevi. U tom prostoru su bili smešteni rezervoari za gorivo i ulje kao i magacini za smeštaj mitraljeske municije. Iza motora se nalazila protivpožarna pregrada. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi. Prednji deo, motor i iza motora do kabine pilota je bio obložen aluminijumskim limom a ostali deo trupa je bio oblepljen impregniranim platnom. Pilot je sedeo u otvorenom kokpitu[4]. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra jer nije imao smetnje ni od gornjeg krila niti od motora (u avion ugrađen zvezdasti vazduhom hlađen motor).
Pogonska grupa: Avion je bio opremljen vazduhom hlađenim rotacionim motorom, Oberursel U.III snage 117kW. To je bio 14-to cilindrični motor sa dve zvezde (2 h 7 cilindara). Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka. Motor je limenom oblogom zaštićen zbog opasnosti koje može izazvati svojom rotacijom.
Krilo: Prednja i zadnja ivica krila su paralelne, krajevi kosi a uglovi zaobljeni. Krilo je bilo drvene konstrukcije sa dve remenjače od smreče, koje su povezivale drvena rebra od topole, tankog aero profila. Prednja remenjača je žičanim zatezačima sa gornje strane bila fiksirana za čeličnu piramidu a sa donje strane aviona za čeličnu konstrukciju trupa aviona. Zadnja ramenjača, koja je manjeg poprečnog preseka od prednje ramenjače i time omogućila veći savitljivost krila je bila čeličnim sajlama vezana za upravljački mehanizam aviona a upravljanje se ostvarivalo savijanjem dela krila aviona. Napadna i izlazna ivica krila su bila od drveta a celo krilo je bilo presvučeno impregniranim platnom[4].
Repne površine kod ovog aviona se sastoje od kormila pravca i dva kormila visine. Uobičajenih Fiksnih verikalnih i horizontalnih stabilizatora ovaj avion nema. Sva kormila su napravljena kao cevasti čelični ram sa šupljim rebrima i platnenom oblogom. Vertikalno kormilo je postavljeno na kraju repa a kormila visine su pričvršćena za gornju ivicu trupa. Sva kormila su čeličnim sajlama direktno vezana za upravljački sistem aviona[4].
Stajni organ je bio klasičan, napravljen kao čelična konstrukcija od zavarenih tankozidih cevi sa fiksnom osovinom. Točkovi su bili dimenzija Ø 690 mm x 83 mm. Amortizacija je bila pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača[4].
Naoružanje
urediAvion je bio naoružan sa dva (tri) sinhronizovana mitraljeza koji su se nalazila(i) ispred pilota na gornjoj strani trupa i pucala su kroz obrtno polje elise. Mitraljezi su se nalazili u haptičkom polju pilota tako da je mogao da interveniše u slučaju zastoja u paljbi, što u to vreme nije bio redak slučaj.
Naoružanje aviona: Foker E.IV | |||
Vatreno (streljačko) naoružanje | |||
Top | |||
Mitraljez | |||
Broj i oznaka mitraljeza | 2-3 x LMG 08/15 Spandau | ||
Broj metaka | 500 po mitraljezu | ||
Kalibar | 7,92 mm | ||
Bombardersko naoružanje (bombe) | |||
Raketno naoružanje (rakete) |
Tabela tehničkih podataka za avione Foker E.I - E.IV
urediTip aviona Foker | E.I | E.II | E.III | E.IV |
---|---|---|---|---|
Namena | lovac | lovac | lovac | lovac |
Godina | 1915. | 1915. | 1915. | 1915.-1916. |
Posada | 1 | 1 | 1 | 1 |
Broj proizvedenih[5] | 56 | 23 | 258 | 49 |
Dužina | 6,75 m | 7,20 m | 7,20 m | 9,75 m |
Razmah | 8,95 m | 9,52 m | 9,52 m | 7,46 m |
Visina | 2,40 m | 2,40 m | 2,40 m | 2,70m |
Površina krila | 14,40 m² | 15,40 m² | 15,40 m² | 16,30 m² |
Masa praznog | 350 kg | 370kg | 400 kg | 460 kg |
Masa poletna | 560 kg | 580 kg | 610 kg | 610 kg |
Broj motora | 1 | 1 | 1 | 1 |
Motor | Oberursel U.0 | Oberursel U.I | Oberursel U.I | Oberursel U.III |
Snaga | 80 KS (59 kW) | 100 KS (73 kW) | 100 KS (73 kW) | 160 KS (117 kW) |
Max. brzina | 132 km/h | 141 km/h | 141 km/h | 161 km/h |
Plafon | 3.048 m | 4.115 m | 4.115 m | 4.500 m |
Dolet | 200 km | 200 km | 220 km | 240 km |
Brzina penjanja | 142 m/min | 246 m/min | 200 m/min | 310 m/min |
Naoružanje mitralj. | 1 h 7,92mm | 1 h 7,92mm; | 1/2 x 7,92mm | 2/3 x 7,92mm |
Verzije
urediOvaj model aviona je nastao kao posledica usavršavanja prethodnog Foker E.III, te nije bilo potrebe za nekim dodatnim varijacijama ovog modela, posebno zbog toga, što bila finalna varijanta familije E, čije se gašenje planiralo zbog zastarelosti.
Operativno korišćenje
urediProizvedeno je 49 aviona ovog modela od ukupno 386 aviona Foker E. Još u postupku ispitivana predseriskih aviona, uočeno je da avion sa tri mitraljeza nije dobro rešenje, tako da je serijski model isporučivan sa dva mitraljeza. Korišćen je samo na Zapadnom frontu. Najveći broj aviona E.IV je ušlo u službu u junu 1916. godine, a poslednji su isporučeni u decembru 1916[6]. Procenjuje se da su svi avioni iz serije Foker E oborili oko 1.000 savezničkih aviona[7]. Koliki je doprinos ovog modela aviona u tome, teško je odrediti.
Zemlje koje su koristile avion
urediVidi još
urediReference
uredi- ^ „Fokker E.IV Eindecker” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010.
- ^ Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. str. 41. ISBN 978-86-83395-36-1.
- ^ Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9.
- ^ a b v g D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
- ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4.
- ^ http://www.aircraftinvestigation.info/airplanes/Fokker_E.IV.html
- ^ https://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.php?aircraft_id=393
Literatura
uredi- Jarrett, Philip (2000). Flugzeuge. München: Covengarden. ISBN 978-3-8310-9066-2.
- Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9.
- Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4.
- Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. str. 41. ISBN 978-86-83395-36-1.
- D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
Spoljašnje veze
uredi- http://www.airwar.ru/enc/fww1/foke4.html
- https://www.fokker-history.com/fokker-e-serie
- https://www.fokker-history.com/e-iv
- http://froggyrs.blogspot.com/2011/11/ekskurzija-u-amsterdam-i-poseta.html
- https://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.php?aircraft_id=393
- http://www.aircraftinvestigation.info/airplanes/Fokker_E.IV.html
- https://en-academic.com/dic.nsf/enwiki/595610
- https://www.combatairmuseum.org/aircraft/fokkereiv.html
- http://www.theaerodrome.com/aircraft/germany/fokker_e.php
- http://www.biplane.link/fokker-e-iv.htm
- http://www.dutch-aviation.nl/index5/Military/index5-1%20Fokker%20Military%20Aircrafts.html