Foker F.VIII/ Fokker F.VIII je holandski dvomotorni, višesedi, visokokrilac avion, mešovite klasične konstrukcije koji se koristio kao putnički, transportni avion između dva rata.

Foker F.VIII

Avion Foker F.VIII
Avion Foker F.VIII

Opšti podaci
Namena putnčki transportni
Posada 2
Broj putnika 15
Poreklo  Holandija
Proizvođač Fokker
Probni let 12.03.1927.
Uveden u upotrebu 1927.
Status neaktivan
Prvi operater  Holandija KLM
Broj primeraka 11
Dimenzije
Dužina 16,80 m
Visina 4,20 m
Raspon krila 23,00 m
Površina krila 82,00 m²
Masa
Prazan 3.350 kg
Normalna poletna 5.800 kg
Pogon
Motori Bristol
Broj motora 2
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 2 h Bristol Jupiter IV 9-cil
Snaga KEM-a 2 x 360 kW
Snaga KEM-a u ks 2 x 480 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 210 km/h
Ekonomska brzina 180 km/h
Dolet 700 km
Plafon leta 5.500 m
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Crtež aviona Foker F.VIII u 3 projekcije
 
Avion Foker F.VIII u letu
 
Avion Foker F.VIII sa motorima ugrađenim u krilo
 
Dva aviona Foker F.VIII u letu iznad Ševeningena

Zbog povećanja broja putnika uglavnom na evropskim linijama u drugoj polovini 1920-ih, KLM je zatražio od Fokera da razvije veće avione za evropske rute. Glavni konstruktor Fokera, Rajnhold Plac je na bazi aviona F.VII projektovao avion sa širim trupom u odnosu na F.VII, tako da je u kabinu moglo da stane 15 putnika.

Na prvim crtežima se vidi da je avion planiran kao tromotorac, međutim, motori su se u to vreme pokazali snažnijim i pouzdanijim, pa je odlučeno da se srednji motor izostavi. Zbog toga je bilo moguće da se u nosu otvore vrata za utovar tereta. Avion Foker F.VIII je 12. marta 1927. napravio svoj prvi let.

Tehnički opis uredi

Trup aviona Foker F.VIII je bio pravougaonog poprečnog preseka. Noseća struktura trupa aviona je bila napravljena kao rešetkasta zavarena konstrukcija napravljena od tankozidih čeličnih cevi visoke čvrstoće a obloga trupa je bila delimično od duraluminijumskog lima i impregniranog platna (kljun aviona je bio obložen limom a putnička kabina i rep su bili obloženi impregniranim platnom). Ulaz u avion sa stepeništem se nalazio na levoj bočnoj strani trupa aviona. Kokpit pilota je bio smešten u zatvorenoj kabini, koja se nalazila u kljunu trupa aviona, do koga se stizalo prolazima kroz putničku kabinu /teretni prostor. Pilotska kabina je imala velike prednje i bočne prozore tako da su imali izvanrednu preglednost. Bočni prozori su se mogli otvarati. Sedišta u putničkoj kabini su bila u rasporedu 2+1 u redu sa prolazom između sedišta. Avion je imao 5 redova sedišta. Na kraju putničke kabine (u repu) nalazio se toalet i prostor za prtljag. Kabina je bila opremljena stalažom za odlaganje ručnog prtljaga i lepim velikim prozorima koji su omogućavali putnicima da uživaju u letu kad su to vremenske prilike dozvoljavale.

Pogonska grupa se sastojala od dva radijalna vazduhom hlađena motora smeštenih u kondole okačene ispod krila i u najvećem broju dvokrakih aluminijumskih vučnih elisa. Avioni pravljeni u Mađarskoj imali su četvorokrake drvene elise. Na ovaj avion su se ugrađivali sledeći motori: Gnome-Rhone Jupiter VI snage 500 KS, Pratt & Whitney Wasp snage 525KS ili Wright Cyclone R-1820 snage 640KS, dok su na prototip bili ugađeni motori Gnome-Rhône Jupiter IV snage 440 KS. Jedan avion Foker F.VIII koji je pravljen za potrebe holansdke vlade a koristio se za fotogrametrijska snimana imao je ugrađene motore u krilo aviona kako motori nebi ometali snimanje tla. Posle obavljenog posla Vlada je avion prepustila holandskoj vojsci[1].

Krilo je bilo jednodelno, samonoseće, debelog profila. Konstrukcija krila je bila od drveta sa dve rešetkaste drvene ramenjače, a obloge delom od drvene lepenke (šper ploče) a delom od impregniranog platna. Za čvrste ramenjače su vezivani ostali elementi avionske konstrukcije kao što su stajni trap i krilni motori. Pokretni delovi krila su takođe imali konstrukciju od drveta dok im je obloga bila od impregniranog platna. Geometrijski posmatrano, polovina krila je imala oblik jednakokrakog trapeza, sa zaobljenim krajem. Osna linija krila je bila upravna na osu trupa aviona. S obzirom na debljinu profila krilo je imalo prostrane krilne šupljine, tako da su u njega bez problema mogli da stanu rezervoari za gorivo. Glavni rezervoari za gorivo su se nalazili u delu krila iznad trupa aviona. Kroz krilo su prolazili svi potrebni uređaji i instalacije. Na krajevima krila su se nalazila navigaciona svetla.

Repne površine: su klasične i sastoje se od vertikalnog i dva horizontalna stabilizatora, kormila pravca i visine. Svi elementi su imali konstrukciju od čeličnih cevi a oblogu od impregnitanog platna. Horizontalni stabilizatori su upornicama sa donje strane bili oslonjeni na trup aviona a sa gornje strane su bili zatezačima pričvršćeni za vertikalni stabilizator i na taj način dodatno ukrućeni.

Stajni trap je bio klasičan fiksan sa velikim prednjim točkovima. Sastojao se od trouglaste viljuške pričvršćene za trup aviona i vertikalni nosač u kome je bio ugrađen uljani amortizer a oslanjao se na prednju ramenjaču krila. Razmak između točkova je bio dosta veliki a i koncentracija masa se nalazila unutar razmaka pa je stabilnost pri sletanju i poletanju ovog aviona bila zadovoljavajuća. Na kraju repa aviona nalazila se elastična drljača kao treća oslona tačka aviona.

Verzije uredi

Različite verzije ovog aviona su posledica ugradnje različitih motora. Kod fokera je to bila uobičajena stvar da su na zahtev naručioca ugrađivali motore koje je korisnik zahtevao. U prototip su ugrađeni motori Gnome-Rhône Jupiter IV snage 440 KS, a u serijske avione ugrađivani su sledeći motori: Gnome-Rhone Jupiter VI snage 500 KS, Pratt & Whitney Wasp snage 525KS ili Wright Cyclone R-1820 snage 640KS.

Zemlje koje su koristile avion Foker F.VIII uredi

Operativno korišćenje uredi

Ukupno je proizvedeno 10 aviona Foker F.VIII. KLM je kupio 7 komada a mađarski Malert je kupio jedan avion. U mađarskoj je još na osnovu licence napravljeno još dva ova aviona. Svi avion su korišćeni za prevoz putnika. KLM je sa ovim avionom imala dve avio nesreće jedan avion je pao u Kentu 22. avgusta 1927 a drugi 11. aprila 1928. je morao prinudno da sleti zbog kvara na motoru i pritom je potpuno uništen.

KLM je 1936. godine prodao dva aviona Britiš ervejzu, treći je otišao u Venecuelu 1937. godine, četvrti švedskoj ABA 1934. i švedskom vazduhoplovstvu kao Tp 10 1939. godine . Mašina koju je KLM prodao Britiš ervejzu 1937. godine prvo je služila švedskoj kompaniji GA Fligrender od 1939. godine, a potom i finskom vazduhoplovstvu. Izgubljen je prilikom naglog sletanja u septembru 1941. Još jedna KLM mašina bila je u vlasništvu holandskih oružanih snaga od 1937. godine[2].

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • de Leeuv, Fokker Commercial Aircraft, (1994). Fokker. The Hague, Haagste Drukkerij
  • A.J.Jackson, British Civil Aircraft 1919-1972 (1973). . London: Putnam Press. ISBN 0-85177-813-5. 
  • Timo Heinonen: Thulinista Hornetiin - Keski-Suomen ilmailumuseon julkaisuja 3. 1992. ISBN 951-95688-2-4.
  • Matti Hämäläinen: Pommituslentolaivue 46, Koala-Kustannus. 2005. ISBN 952-5186-61-X.
  • René de Leeuw, Fokker verkeersvliegtuigen, van de F1 uit 1918 tot en met de Fokker 100 van nu, Fokker Publications. 1989. ISBN 90-269-4074-2.

Spoljašnje veze uredi