Фортунова пауловнија

Fortunova paulovnija, zmajevo drvo (Paulownia fortunei (Seem.) Hemsl., bazionim Campsis fortunei Seem., sinonimi Paulownia duclouxii Dode P. meridionalis Dode, P. mikado T. Itô) epitet vrste po Robertu Fortunu (Robert Fortune, 1812-1880) škotskom botaničaru i „lovcu na biljke“ poznatom po introdukciji biljaka iz Kine i Indije u Evropu. Kineski 白花泡桐 (bai hua pao tong).

Fortunova paulovnija
Stablo Fortunove paulovnije u rasadniku Ekoplant u Podgorici.
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
P. fortunei
Binomno ime
Paulownia fortunei
(Seem.) Hemsl.
Listovi i cvasti Fortunove paulovnije.
Klijanje semena Fortunove paulovnije.
Regenerisane korenske reznice Paulownia fortunei u rasadniku „Ekoplant“, Podgorica.

Opis vrste uredi

Drvo prve kategorije do 30 m, sa koničnom krunom. Deblo pravo dostože prsni prečnik od 2 m. Kora u mladosti glatka, na starijim stablima braonsiva, slabo ispucala, podseća na koru pajasena sa mnogobrojnim ovalnim, svetlim, malo uzdignutim jako uočljivim lenticelama. Mladi izdanci, cvasti i plodovi žutosmeđi, zvezdasto dlakavi. Grančice debele, svetlobraon. Pupoljci svetlosmeđi, sitni, naspramni, lisni ožiljak vrlo velik, ovalan ili okruglast sa zaravnjenom gornjom ivicom.

Listovi prosti, celog oboda, abaksijalno zvezdasto dlakavi ili žljezdičasti, somotasti kad su zreli, adaksijalno goli, glatki. Na mladim stablima su često plitko režnjeviti. Lisne drške 12 cm, gole; Liske usko ovalnosrcaste, do 20 cm duge.

Cvasti prijatnog mirisa, uske i izdužene, cilindrične oko 25 cm duge. Složeni grozdovi sa po 3-8 cvetova grupisanih na istoj dršci koja je iste dužine kao i drške cveta. Čašica petorežnjevita, dlakava, levkasta 2-2,5 cm sa režnjevima dugim 1/4-1/3 od dužine, jajastim ili trouglastojajastim, uskotrouglastim na plodu. Krunica bledo ljubičasta ili bela cevasto zvonasta, 8-12 cm duga, petorežnjevita; režnjevi povijeni unazad. Cev krunice ventralno sa neupadljivim rebrima, spolja zvezdasto dlakava, unutra sa upadljivim tamnijim mrljama. Prašnici 3-3,5 cm žljezdasto dlakavi. Plodnik žljezdast ili zvezdasto dlakav. Fortunova paulovnija počinje da cveta 3-4-te godine i cveta 6 nedelja tokom marta-aprila.

Plodovi, tokom jula-avgusta, su elipsoidne čaure izduženije nego kod carske paulovnije, 6-10 cm duge, perikarp odrveneo 3-6 mm debeo. U čauri preko 1000 semena. Seme 6-10 mm uključujići i krila[1].

Areal uredi

Vrsta je rasprostranjena u delovima Azije sa umerenom klimom: Kina, Tajvan; i u tropskoj Aziji: Indokina (Laos, Vijetnam), na planinskim padinama, šumama, planinskom dolinama ispod 2000 m n.v.[1]

Bioekološke karakteristike uredi

Uspešno se gaji na toplijim staništima. Osetljiva je na mraz, izdržava i do -20°C. Mlada stabla stradaju od mraza, ponekad izmrznu do zemlje, ali u proleće isteraju nove izdanke. Podnosi polusenku i punu svetlost. Dobro raste na aluvijalnim i drugim svežim i plodnim zemljištima. Izbegava slabo razvijena zemljišta sušnih staništa; laka i srednje glinovita zemljišta su najpovoljnija za Fortunovu paulovniju. Karakteriše se vrlo brzim porastom, naročito do 15-20 godine života. Prirast zatim opada.

Primena uredi

Fortunova paulovnija se uglavnom gaji plantažno za potrebe šumarstva. U agrošumarstvu se koristi kao mađuredni zasad sa poljoprivrednim kulturama. Značajna je i primena u rekultivaciji i zaštiti zemljišta od erozije. Najveću proizvodnju ovog drveta ima NR Kina. U plantažnom uzgoju u prvoj godini može da dostigne visinu od 4-6 m, a prsni prečnik 5-7 cm. Posle 15-20 godina dostiže sečivu zrelost, visinu 15-20 m i zapreminu debla od 1 m³. U gustoj sadnji se posle treće godine „žanje“ i sva drvna masa se prerađuje u sirovinu za dobijanje celuloze. Ima cenjeno drvo koje se brzo prirodno suši bez vitoperenja i pucanja. Vrlo se lako obrađuje, boji i lakira. Ima široku primenu za izradu nameštaja, stolarije, furnira, lamperije, ramova, ukrasnih rezbarenih predmeta, muzičkih instrumenata, avio i drugih modela itd.

Zbog brzog rasta i raskošnih cvasti gaji se i kao parkovsko i hortikulturno drvo.

Iz semena kore i lista dobijaju se supstance, koje se u medicini koriste za spravljanje lekova protiv astme, kašlja, oteklina, visokog krvnog pritiska.

Kod nas je izuzetno retka jer se veruje da joj ne odgovaraju jake zime, međutim, kultura podignuta u PK „Južni Banat“ u Beloj Crkvi, i analiza svojstava drveta ove vrste, kao i vrste Paulownia elongata S. Y. Hu pokazuju da posle pet vegetacija vrste opstaju, imaju intenzivan prirast, i u poređenju sa smrčom, topolom i balzom slične tehničke osobine drveta .[2][3] U Crnoj Gori se mnogo više koriste i proizvode masovno u rasadniku „Ekoplant“ u Podgorici.

Razmnožavanje uredi

Razmnožavanje paulovnija u praksi uglavnom se izvodi semenom. Jedno srednjodobno stablo može da produkuje oko 20 miliona semena u jednom urodu. Seme ne pokazuje znake dormantnosti, ali je fotoblastično i mikrobiotičko. Čuva se u mraku na 4 °C do tri godine. Hladna stratifikacija 8 meseci potpuno uklanja fotosenzitivnost semena tako da ono može da klija i u mraku.

Od vegetativnih metoda razmnožavanja u literaturi nema podataka o razmnožavanju paulovnija reznicama stabla, bilo kog tipa. Pri razmnožavanju korenskim reznicama javlja se promenljiv uspeh od godine do godine bez objašnjivih uzroka. Regeneracija se obavlja u stakleniku što produžava sezonu razmnožavanja, a dužina reznice se smanjuje, što daje veći broj propagula. Korenske reznice mogu se regenerisati i u hladnim lejama. One se uzimaju sa mlađih biljaka, ali i sa starijih. Delovi dužine 15 cm i prečnika 1 do 4 cm pobadaju se vertikalno u posude, ili u rasadnik na otvorenom tokom sezone mirovanja.[4]


Reference uredi

  1. ^ a b http://www.efloras.org/florataxon.aspx?flora_id=2&taxon_id=200020797%7C Flora Kine
  2. ^ Šoškić, B., Vukovojac, B., &Lovrić, A. (2003): Istraživanja nekih fizičkih svojstava drveta Paulownia elongata i Paulownia fortuneii. Glasnik Šumarskog fakulteta 87. Univerzitet u Beogradu - Šumarski fakultet, Beograd (211-221), . doi:10.2298/GSF0387211S.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  3. ^ Glasnik Šumarskog Fakulteta - Univerzitet u Beogradu
  4. ^ Guo, X. Y. (1990): Final technical report of Paulownia project (phase II). The Chinese Academy Of Forestry, Beijing, China

Spoljašnje veze uredi