Fransis Žan Marsel Pulank (franc. Francis Jean Marcel Poulenc; Pariz, 7. januar 1899Pariz, 30. januar 1963) je bio francuski kompozitor i pijanista. Pripadao je francuskoj grupi kompozitora poznatoj kao Šestorica. Komponovao je raznovrsna dela poput solo pesama, klavirskih, oratorijumskih, orkestralnih i baletskih kompozicija i crkvenu muziku.

Fransis Pulank
Lični podaci
Datum rođenja(1899-01-07)7. januar 1899.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti30. januar 1963.(1963-01-30) (64 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Članovi Šestorke su bili, uz Pulanka, mladi kompozitori iz Francuske i Švajcarske: Darjus Mijo, Žorž Orik, Luj Dire, Artur Honeger i Žermen Tajfer. U poređenju sa drugim članovima Šestorice, Pulank nije eksperimentisao sa ekstremnim rešenjima, već je inovativno osvežavao i obogaćivao nasleđene okvire izgrađujući svoj stil.

"Šestorka" iz 1921: slikar Žak-Emil Blanš. U sredini: pijanista Marcel Mejer. Sa lijeve strane, odozdo nagore: francuska pijanistkinja i kompozitor Žermen Tajfer, francuski kompozitor klasične muzike Darjus Mijo, švajcarski kompozitor Artur Honeger, francuski kompozitor Luj Dire. Sa desne strane stoje: francuski kompozitor klasične muzike Žorž Orik, Fransis Pulank i Žan Kokto.

Pulankova umetnost se kreće oko dva pola: religioznih dela (mise, moteti, Stabat mater) i svetovnih, koje izlaže parodiranju i satiri.

Dela uredi

  • Muzika za balet Les Biches (1922/23)
  • Koncert za klavir i orkestar (1949)
  • Koncert za čembalo i orkestar, (1927-1928)
  • Koncert za dva klavira i orkestar u d-molu (1932)
  • Koncert za orgulje, gudače i timpane u ge-molu (1938)
  • Kantata " Ljudska firgura " za dva glasa - a kapela (1943)
  • Opera Les mamelles de Tirésias (1947)
  • Opera Razgovori karmelićanki (1957)
  • Opera „Ljudski glas“ (1959)
  • Glorija (1959)
  • Stabat mater (1950)
    • Sonata za dva klarineta, op. 7 (1918/1945)
    • Sonata za violinu i klavir, op. 12 (1918)
    • Klavirska svita (1920)
    • Sonata za klavir i fagot, op. 32 (1922/1945)
    • Sonata za rog, trubu i trombon, op. 33 (1922/1945)
    • Trio za obou, fagot i klavir, op. 43 (1926)
    • Francuska svita op. 80 (1935)
    • Sonata za violinu i klavir, op. 119 (1942-3/1949)
    • Sonata za violončelo i klavir, op. 143 (1940-48)
    • Sonata za flautu, op. 164 (1956-7)
    • Elegija za rog i klavir, op. 168 (1957)
    • Sonata za klarinet, op. 184 (1962)
    • Sonata za obou, op. 185 (1962)

Bibliografija uredi

Spoljašnje veze uredi