Franc Šetinc
Franc Šetinc (Mihalovec, kod Brežica, 13. jul 1929 — Mihalovec, kod Brežica, 17. februar 2016), bio je novinar, publicista, pisac i društveno-politički radnik SFRJ i SR Slovenije.
franc šetinc | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. jul 1929. |
Mesto rođenja | Mihalovec, kod Brežica, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 17. februar 2016.86 god.) ( |
Mesto smrti | Mihalovec, kod Brežica, Slovenija |
Profesija | društveno-politički radnik, književnik |
Biografija uredi
Rođen je 13. jula 1929. godine u mestu Mihalovec, kod Brežica. Godine 1941. njegova je porodica izgnana u Šleziju, i on ratne godine provodi u zarobljeništvu, u logorima Strigau i Hermsdorf. Nakon oslobođenja Jugoslavije, okončao je školovanje. Diplomirao je 1964. godine na Visokoj školi političkih nauka i novinarstva u Ljubljani.
Od 17. juna 1961. do 24. aprila 1962. godine bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Delo. Od 1968. do 1972. bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Komunist, organa Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).[1] Dobitnik je četiri Tomšičeve nagrade za novinarski rad.
Član Centralnog komiteta Saveza komunista Slovenije (CK SKS) je postao 1968. godine, a od 1972. do 1982. godine je obavljao dužnost sekretara Predsedništva CK SKS. Od ovnivanja je bio član Marksističkog centra pri CK SKS, kao i predsednik Komisije Predsedništva CK SKS za agitaciju i propagandu (Agitprop).
U periodu između 1982. i 1986. godine, Šetinc se nalazio na funkciji predsednika Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Slovenije (SSRNS). Na Trinaestom kongresu SKJ je izabran u Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), te postao član Predsedništva CK SKJ. U oktobru 1988. je podneo ostavku u znak protesta zbog stanja u jugoslovenskoj politici, a 1990. godine se povukao iz aktivne politike.[2]
Preminuo je 17. februara 2016. godine u rodnom Mihalovecu. Njegova dva sina, Zlatko (* 1950) i Mile (* 1956), poznati su novinari.[3]
Literarni rad uredi
Pored društveno-političkog rada, Šetinc se bavio novinarstvom i publicistikom. Objavio je veliki broj članaka, a objavljivao je i kratku prozu, dokumentarnu literaturu i druge publikacije.
Napisao je i sledeća dela:
- „Šta mi želimo?: pitanja i odgovori iz prakse”, Ljubljana, 1975;
- „Izgnanci — sećanja na Šleziju”, Ljubljana, 1976;
- „Otadžbina je ostala u nama”, Beograd, 1977;
- „Jesmo li potrošačko društvo”, Beograd, 1979;
- „Rastojanja su sve manja”, Maribor, 1979;
- „Misao i delo Edvarda Kardelja”, Zagreb, 1980;
- „Na Titovom putu”, Zagreb, 1980;
- „Daljine se skraćuju”, Vranje, 1981;
- „Ukradena mladost”, Zagreb, 1983;
- „Na krilima snova”, Zagreb, 1986;
- „Adam Gabrijel”, Ljubljana, 1986;
- „Po celom svetu za sebe”, Ljubljana, 1987;
- „Šta je i za šta se bori Savez komunista?”, Zagreb, 1988;
- „Mančine lovačke avanture”, Ljubljana, 1989; (sa ilustracijama Ive Šubica)
- „Uspon i silazak”, Zagreb, 1990;
- „Zbogom Jugoslavija”, Ljubljana, 1993.
Reference uredi
- ^ Umrl nekdanji politik Franc Šetinc, pristupljeno 12. septembra 2022.
- ^ Umrl nekdanji politik Franc Šetinc, pristupljeno 12. septembra 2022.
- ^ In memoriam: Franc Šetinc (1929—2016), pristupljeno 12. septembra 2022.