Fobing je društveni fenomen koji karakteriše zloupotreba gadžeta u procesu komunikacije sa drugim ljudima, i novi fenomen u društvenoj stvarnosti, koji se širi zbog tehnološkog napretka i jagme za pametnim telefonima.[1][2]

Koliko je jak fobing kao društveni fenomen prikazuje skulptura Pola Deja iz 2007. Mesto sastanka, na kojoj se vidi žena koja gleda u svoj mobilni telefon dok je u zagrljaju.

Značenje uredi

Izraz fobing eng.rhubbing pojavio se kao kombinacija engleskih reči phone (slika telefona) i " prezirnog stava" snubbing. Reč je uključen je u rečnik Macquarie Dictionary  2013.[3] Istraživači posvećuju posebnu pažnju ovom fenomenu koji postaje sve popularniji.[4]

Istraživanja uredi

Dr Džejms Roberts i dr Meredit David sa Univerziteta Bailoru  u Teksasu sproveli studiju u kojoj su učestvovala 453 Amerikanaca.

Prva faza studije sastojala se u sastavljanju tipova pojedinaca koji pokazuju zavisnost od gadžeta u procesu komunikacije sa svojim partnerom.

  • Prvi tip su ljudi koji tokom ličnih sastanaka stavljaju telefon tako da u svakom trenutku mogu njime da upravljaju.
  • Drugi tip su ljudi koji telefon stalno drže u ruci.
  • Ljudi trećeg tipa imaju običaj da gledaju pametni telefon dok razgovaraju sa svojim partnerom. Predstavnici četvrtog tipa proveravaju telefon kada dođe do pauze tokom razgovora.

U sledećoj fazi studije ova kvalifikacija je ponuđena kao test za 145 odraslih ispitanika koji su izabrali tip koji je najpogodniji za identifikaciju njihovog partnera. Rezultati su pokazali da:

  • više od polovine ispitanika (46,3%) smatra da je njihov partner zavistan od lažiranja.
  • oko četvrtine (22,6%) navodi lupanje kao jedan od glavnih uzroka sukoba u njihovoj vezi.
  • više od trećine (36,6%) ispitanika je primetilo da povremeno doživljavaju osećaj depresije, posebno zbog činjenice da partner više voli komunikaciju sa njima putem gadžeta nego živu komunikaciju sa njima.

Fobing je takođe povezan sa vrstom problematične upotrebe društvenih medija, kao i patološkom upotrebom interneta.[5] Ovo istraživanje sugeriše da fobing može biti mehanizam suočavanja koji pomaže ljudima da se izbore sa svojim negativnim emocionalnim stanjima,[6][7] pa stoga fobing izaziva zavisnost po prirodi i šteti na osnovu višekratne i kontinuirane upotrebe.[8]

Fobing je takođe bio prisutan i proučavan u odnosu na osobine ličnosti. Utvrđeno je da savesnost i neuroticizam igraju značajnu ulogu u predviđanju ponašanja kod obinga. Manje je verovatno da će oni sa savesnim osobinama pokazivati fobing ponašanje, dok je veća verovatnoća da će to činiti pojedinci sa neurotičnim osobinama. Istraživanje sugeriše vezu između osobina ličnosti i fobinga.[9]

Stav psihologa uredi

Psiholozi toplo preporučuju da se rešite ove zavisnosti kako biste izbegli depresiju i konfliktne situacije u svom ličnom životu. To se može učiniti samo putem mehanizama samokontrole koji će osigurati pravilnu koncentraciju, a to je komunikaciju uživo.[10]

Izvori uredi

  1. ^ The first use of the word Phubbing. (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2021-10-16 
  2. ^ Savci, Mustafa (2017). „Technological Addictions and Social Connectedness: Predictor Effect of Internet Addiction, Social Media Addiction, Digital Game Addiction and Smartphone Addiction on Social Connectedness”. Dusunen Adam: The Journal of Psychiatry and Neurological Sciences. ISSN 1018-8681. doi:10.5350/dajpn2017300304. 
  3. ^ „What is phubbing? | Definition from TechTarget”. WhatIs (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-27. 
  4. ^ „What is Phubbing: Impact on Relationships & Solutions | Thriveworks” (na jeziku: engleski). 2023-06-20. Pristupljeno 2024-01-27. 
  5. ^ Kardefelt-Winther D (februar 2014). „A conceptual and methodological critique of internet addiction research: Towards a model of compensatory internet use.”. Computers in Human Behavior. 31: 351—354. doi:10.1016/j.chb.2013.10.059 . 
  6. ^ Schivinski B, Brzozowska-Woś M, Stansbury E, Satel J, Montag C, Pontes HM (2020). „Exploring the Role of Social Media Use Motives, Psychological Well-Being, Self-Esteem, and Affect in Problematic Social Media Use”. Frontiers in Psychology. 11: 617140. doi:10.3389/fpsyg.2020.617140 . 
  7. ^ Davis RA (mart 2001). „A cognitive-behavioral model of pathological Internet use.”. Computers in Human Behavior. 17 (2): 187—195. doi:10.1016/S0747-5632(00)00041-8. 
  8. ^ Brailovskaia J, Margraf J, Köllner V (mart 2019). „Addicted to Facebook? Relationship between Facebook Addiction Disorder, duration of Facebook use and narcissism in an inpatient sample”. Psychiatry Research. 273: 52—57. PMID 30639564. S2CID 58618101. doi:10.1016/j.psychres.2019.01.016. 
  9. ^ Erzen, Evren; Odaci, Hatice; Yeniçeri, İlknur (2021). „Phubbing: Which Personality Traits Are Prone to Phubbing?”. Social Science Computer Review (na jeziku: engleski). 39 (1): 56—69. ISSN 0894-4393. doi:10.1177/0894439319847415. 
  10. ^ „Stop Phubbing”. web.archive.org. 2013-10-11. Arhivirano iz originala 11. 10. 2013. g. Pristupljeno 2021-10-16.