Habzburška Španija

Habzburškom Španijom naziva se period istorije Španije u 16. i 17. veku tokom koga je državom vladao glavni ogranak dinastije Habzburg. Na vrhuncu svoje ekspanzije, država je obuhvatala teritorije u Americi, istočnoj Indiji, delovima današnje Francuske i Nemačke, Portugalu (od 1580. do 1640.), Africi i razne druge teritorije. Ovaj period španske istorije poznat je i pod nazivom "Doba ekspanzije".


Habzburška Španija
Zastava
Zastava
Grb Habzburške Španije
Grb

Španski posedi u Evropi nakon bitke kod Milberga 1547. godine
Geografija
Kontinent Evropa
Azija
Severna Amerika
Južna Amerika
Afrika
Prestonica Madrid (1561-1601; 1606-1700)
Valjadolid (1601-1606)
Društvo
Službeni jezik Španski
Religija Katolicizam
Istorija
Istorijsko doba Novi vek
 — Osnivanje 1516
 — Ukidanje 1700
Zemlje prethodnice i naslednice
Habzburške Španije
Prethodnice: Naslednice:
Aragon Burbonska Španija

Počeci carstva uredi

 
Ferdinand Aragonski

Izabela Kastiljska umrla je 1504. godine. Njen muž Ferdinand pokušao je održati svoju vlast u Kastilji. Kastiljski Kortes je krunisao Izabelinu ćerku Huanu za kraljicu Kastilje. Njen suprug, Filip I, pripadao je dinastiji Habzburg kao sin Maksimilijana I i Marije Burgundijske. Godine 1506. Filip je proglašen kraljem umesto Huane koja je bila mentalno bolesna. Umro je iste godine pod nepoznatim okolnostima, najverovatnije od trovanja koje je naredio Ferdinand. Filipov sin Karlo imao je samo šest godina te je Kortes, iako nerado, morao dodeliti regentsku vlast Ferdinandu. Španija je sada bila ujedinjena kao personalna unija pod Ferdinandom Aragonskim. Ferdinand je vodio agresivnu politiku. Započeo je špansko osvajanje Navare. Umešao se i u Italijanske ratove pokušavajući da proširi španski uticaj na Apeninskom poluostrvu. U Ratu kambrejske lige priključio se svetoj ligi formiranoj za borbu protiv francuske ekspanzije. Francuska je 1516. godine potpisala primirje i povukla se iz Milana. Španska kontrola priznata je i u severnoj Navari. Ferdinand je umro iste godine. Na španski presto popeo se sin Filipa i Huane, Karlo I od Španije. Njegovo nasledstvo obuhvatalo je sve španske posede u novom svetu i oko Mediterana. Sem toga, nasledio je i Holandiju i Franš-Konte, ali i Habzburške teritorije u Nemačkoj (1519). Huana, Karlova majka, ostala je počasna kraljica Kastilje sve do smrti 1555. godine. Karlo je sada bio najmoćniji hrišćanski vladar. Fransoa I Francuski našao se okružen habzburškim teritorijama. Godine 1521. napao je španske posede u Italiji i Navari pokrenuvši tako nov rat. Francuska je doživela poraze u bitkama kod Bikoke, Pavije i Landrijana te je Fransoa morao prihvatiti poraz.

Vladavina Karla V uredi

Pobeda Karla u prethodnom ratu uplašila je Italijane. Papa, Mleci, Firenca i Milano, zajedno sa Francuskom obrazovali su 22. maja 1526. godine Svetu ligu. I ovaj rat se završio povoljno po Karla. Mir je zaključen 3. avgusta 1529. godine. Francuska se odrekla Italije i prava sizerenstva u Flandriji i Artoau, ali je dobila Burgundiju. S papom se Karlo izmirio u Barseloni 29. juna, a sa Milanom i Venecijom zaključio mir u Bolonji 23. decembra. Fransoa se nije pomirio sa porazom te je 1543. godine zaključio savez sa turskim sultanom Sulejmanom Veličanstvenim protiv Španije. Bio je to događaj bez presedana. Engleski kralj Henri VIII stao je na stranu Španaca. Španska vojska poražena je u bici kod Čerezole, ali je Henri imao više uspeha u Savoji te je Francuska primorana da prihvati mirovne uslove. Austrijanci predvođeni Karlovim bratom Ferdinandom nastavili su da se bore sa Osmanlijama na istoku. Sada se Karlo mogao posvetiti borbi protiv Šmalkaldskog saveza. Šmalkaldski savez osnovan je 1531. godine radi odbrane protestantizma i ostvarenja samouprave. Savezu su pripadali protestantski gradovi, tako da je postao ozbiljna smetnja politici cara Karla. Karlo je pokušao da pregovara sa protestantima 1545. godine preko sabora u Trentu, ali je protestantsko rukovodstvo, na čelu sa Morisom Saksonskim, Karlu objavilo rat. U bici kod Milberga (1547) Karlo odnosi veliku pobedu. Mir je zaključen 1555. godine. Augzburškim mirom utvrđen je princip "Cuius regio, illius religio" (čija je zemlja, njegova je i religija). Španija je postala zaštitnik katolicizma u Svetom rimskom carstvu. Godine 1526. Karlo se oženio Izabelom Aviz, sestrom Jovana III od Portugala. Godine 1556. abdicirao je i španski presto poverio svom sinu Filipu II, a svetorimski bratu Ferdinandu. Umro je 1558. godine u manastiru.

Rat sa Francuskom, Turskom, Holandijom i Engleskom uredi

 
Lepantska bitka 1571. godine

Španija nije dugo ostala u miru jer je agresivni kralj Anri II došao na francuski presto 1547. godine. Sukob sa Španijom obnovljen je 1551. godine. U bitkama kod Svetog Kventina i Gravelina Španci odnose pobedu. Sporazumom u Kato-Kambreziju okončani su Italijanski ratovi. Španska vlast u Italiji trajno je priznata. Francuska je izbačena iz borbe za Apeninsko poluostrvo i u narednih trideset godina potresaće je verski ratovi. U periodu od 1559. do 1643. godine Španija je bila na vrhuncu moći i teritorijalnog proširenja.

Špansko carstvo znatno je uvećano od perioda Ferdinanda i Izabele. Astečko i carstvo Inka osvojeni su tokom Karlove vladavine (1519-1521. i 1540-1558). Španska naselja osnivana su u Novom svetu: Meksiko Siti (1524), Florida (kolonizovana 1560), Buenos Ajres (1536), Nova Granada (današnja Kolumbija; 1530-tih godina). I pored velikih nalazišta plemenitih metala u novom svetu, Španija je bila u velikoj finansijskoj krizi. Osmansko carstvo pretilo je habzburškim posedima u Austriji i severozapadnoj Africi. Godine 1560. Osmanlije su porazile špansku flotu kod Tunisa, a 1565. godine osvojena je strateški značajna Malta. Vitezovi Svetog Jovana poraženi su tom prilikom. Smrt Sulejmana Veličanstvenog 1566. godine ohrabrila je Filipa da pokrene rat protiv Osmanskog carstva. Osmanska flota poražena je 1571. godine od strane flote Svete lige predvođene Huanom od Austrije u čuvenoj bici kod Lepanta. Bitka kod Lepanta predstavlja najveću pomorsku bitku u evropskim vodama još od rimske bitke kod Akcijuma koja je 31. godine p. n. e. vođena između Oktavijana Avgusta i Marka Antonija. Poraz kod Lepanta označio je kraj osmanske dominacije na moru. Osmansko carstvo već je sledeće godine izgradilo novu flotu kojima je štitilo svoju dominaciju nad afričkom obalom i istočnim Mediteranom. Primirje je potpisano 1580. godine.

Period mira nije dugo trajao. Godine 1566. izbio je ustanak u Holandiji poznat kao Nizozemska revolucija ili Osamdesetogodišnji rat. Teror vojskovođe Fernanda Alvareza de Toleda pojačao je nemire Kalvinista. Alvarez je 1573. godine opozvan iz Holandije. Habzburška vojska isterana je 1581. godine iz severne Holandije od strane Utrehtske unije obrazovane 1579. godine. Araškim sporazumom Španci su se obavezali da napuste ovu oblast. U međuvremenu je Filip pokušao da ujedini celo Iberijsko poluostrvo pod svojom vlašću. Prilika je stvorena 1578. godine kada je portugalski kralj Sebastijan pokrenuo krstaški rat protiv Maroka. Rat je završen katastrofalnim porazom Portugala u bici tri kralja. Portugalski kralj je poginuo. Godine 1580. Filip je uzeo titulu portugalskog kralja čime je nastala Iberijska unija.

 
Nepobediva Španska armada

Španija 1585. godine ulazi u rat sa Engleskom. Rat je vođen do 1604. godine i predstavlja prvi od sukoba Španije i Engleske. Uzrok rata leži u želji obe države da kontrolišu promet između Sredozemlja i Amerike. Bezobzirno uništavajući stare kulture indijanskih država Inka i Maja španski konkistadori su ugrabili ogroman plen, tako da su u maticu brodovi donosili ogromen količine srebra i zlata. Španija je veoma brzo stekla skoro neporocenljivo bogatstvo i postala je najmoćnija drćava u Evropi. Pored toga, imala je najveću mornaricu na svetu i bila je prva svetska pomorska sila u istoriji. Izraženo nastojanje Engleske da učestvuje u eksploataciji bogatstava prekomorskih zemalja i da se afirmiše na svetskim morima, dovelo je do sukoba sa Španijom i Portugalom koji su tamo energično suzbijali svaku pojavu drugih evropskih sila, težeći da sačuvaju monopol u trgovini. Iz tih sukoba razvilo se gusarenje i piraterija, koji su na pomorskim komunikacijama trajali sve do pred sam kraj XVIII veka, povremeno prerastajući u prave ratove. Engleska kraljica Elizabeta angažuje sir Frensis Drejka za napade na španske trgovačke bordove. Engleska mornaraica je u to doba bila još mala, ali je imala odlično osoblje sa velikim pomorskim i ratnim iskutvom. Brodovi su bili manji od španskih ali su bili bolje građeni sa mnogo boljim pomorskim i manevarskim svojstvima. Artiljerijsko naoružanje bilo im je takođe mnogo bolje, a upravo se izvežbanost engleskih posada isticala prilikom dobrog artiljerisjkog gađanja. Vrhunac ovog rata predstavlja bitka iz 1588. godine u kanalu Lamanš u kojoj je engleska flota Frensisa Drejka nanela veliki poraz "nepobedivoj" španskoj armadi. Mnogi španski brodovi uništeni su u povratku u oluji. Rat je završen tek 1604. godine mirom u Londonu.

Okončavši rat sa Engleskom, Španija je svoje snage usmerila na gušenje ustanka u Holandiji. Vojskovođa Ambrozije Spinola imao je uspeha u ratu sa Morisom Oranskim. Godine 1609. potpisano je primirje.

Tridesetogodišnji rat uredi

 
Bitka kod Rokroa 1643. godine

Praška defenestracija 1618. odine označila je početak Tridesetogodišnjeg rata. Španija je prišla snagama Svetog rimskog carstva u borbi protiv Češke i Protestantske unije. Ambrozio Spinola nalazio se na čelu vojske koja je intervenisala u Flandriji. Filip III je umro 1621. godine. Nasledio ga je Filip IV. Filip je na čelo francuske armije postavio Gaspara de Guzmana. Guzman je smatrao da je centar svih problema Holandija te je Osamdesetogodišnji rat obnovljen. Česi su poraženi u bici na Beloj gori 1621. godine. Spinola 1625. godine zauzima tvrđavu Breda. U rat je na strani Čeha ušao i danski kralj Kristijan IV. Španski vojskovođa Albreht Valenštajn nanosi mu poraz u bici na Desauskom mostu i ponovo u bici kod Lutera. Opasnost od Danske otklonjena je 1626. godine. U rat se 1630. godine uključio švedski vladar Gustaf II Adolf na strani nemačkih luterana. Gustav odnosi značajne pobede kod Brajtenfelda 1631. godine i Licena 1632. godine, ali Španija 1634. godine odnosi pobedu u bici kod Nordlingena. Izmoren ratom, car je ponudio mir na koga su 1635. godine pristali Brandenburg i Saksonija. Ubrzo je Francuska (kardinal Rišelje) objavila rat Svetom rimskom carstvu i Španiji. Španija je reagovala munjevito i napala Francusku iz više pravaca. Pošto je sam Pariz bio ugrožen, Rišelje i Luj XIII pristaju na primirje. Španija je doživela poraz 1639. godine u bici kod Daunsa od strane holandske flote predvođene Martenom Trompom. Francuska obnavlja rat. Luj II Burbon od Kondea nanosi španskoj flandrijskoj armiji poraz kod Rokroa 1643. godine.

Podržani od Francuza, Katalonci, Napuljci i Portugalci podužu ustanak protiv Španije 1640. godine. Portugalija je proglasila nezavisnost čime je okončana Iberijska unija. Španija sklapa mir sa Holandijom i priznaje im nezavisnost. Ona je potvrđena Vestfalskim mirom iz 1648. godine. Francuska je nameravala da podrži ustanike u Kataloniji u čemu ih je sprečilo izbijanje Fronde. Španija je uspela da 1647. godine uguši ustanak u Napulju pod vođstvom Mazanjela. Francuskoj se pridružila i Engleska 1654. godine koja je svojom jakom flotom doprinela da se sruši premoć Španije (Anglo-španski rat). Pirinejskim mirom iz 1659. godine Španija je izgubila položaj velike sile u Evropi. Rat sa Portugalom završen je 1668. godine Lisabonskim mirom kojim Španija Portugalu priznaje nezavisnost.

Nakon Tridesetogodišnjeg rata uredi

 
Karlos, poslednji habzburški vladar Španije

Pirinejskim mirom Španija gubi položaj velike sile. Njeno mesto zauzela je Francuska koja, pod Lujom XIV, doživljava procvat. Između Francuske i Španije je u narednom periodu vođeno tri rata. Devolucioni rat (1667-1668) vođen je oko Španske Nizozemske i završen je Ahenskim mirom. Luj je primoran na mir zbog uključenja Engleske i Švedske u rat. Sledeći rat vođen je u sklopu Francusko-holandskog rata (1672-1678)i završen je Najmegenskim mirom. Poslednji rat vođen je između 1688. i 1697. godine i poznat je pod nazivom Rat Velike alijanse. Završen je neodlučnim ishodom. Iako je Španija u ova tri rata imala relativno male teritorijalne gubitke, ona je pokazala svoju ranjivost što su nastojali iskoristiti evropski vladari. Karlos II od Španije nije imao dece te se postavljalo pitanje naslednika. On je umro 1700. godine. Njegova smrt označila je kraj vladavine Habzburga u Španiji. Državu će u narednom periodu potresati Rat za špansko nasleđe.

Vidi još uredi

Izvori uredi