Halahična država

Halahična država (hebr. מדינת הלכה, Medinat Lakha) je jevrejska država kojom upravlja halaha, jevrejski verski zakon.[1]

Javno mnjenje uredi

Anketa javnog mnjenja koju je u martu 2016. objavio Istraživački centar Pev, pronašla je veliku podršku halahičnoj državi među religioznim izraelskim Jevrejima. Anketa je pokazala da 86% izraelskih haredi jevreja i 69% neharedi verskih Jevreja podržava donošenje halaha izraelskog zakonskog zakona, dok se 57% tradicionalnih Jevreja i 90% sekularnih Jevreja protivi takvom potezu.[2]

Podrška jevrejskih verskih vođa uredi

Lubavičer Rebe je zagovarao transformaciju Izraela u halahičnu državu i pre nego što je Mesija došao,[3] a to je isto činio i Avrohom Ješaja Karelic.[4]

Podrška članova Kneseta i izraelskih sudija uredi

2009. godine, ministar pravde Jakov Neman izjavio je da će "korak po korak zakon Tore postati obavezujući zakon u državi Izrael. Moramo da vratimo tradiciju naših predaka, učenje rabina vekova, jer oni nude rešenje svih pitanja kojima se danas bavimo". Kasnije je povukao svoju izjavu.[1] Prema dobitniku Izraelske nagrade 2002. Nahumu Rakoveru, koji je dobio nagradu Jakih Jerušalajim za istraživanje upotrebe jevrejskog zakona u pravnom sistemu,[5] Nemanovo mišljenje nije bilo ništa novo. Rekao je da je ideja podržana Zakonom o osnovama zakona, donesenim 1980. godine, koji podstiče sudije da koriste jevrejski zakon u svojim odlukama. Jicak Kahan, bivši predsednik izraelskog Vrhovnog suda, preporučio je da se jevrejski zakon primenjuje čak i u slučajevima postojećeg presedana, iako njegovo mišljenje nije prihvaćeno, a bivši ministri pravde Šmuel Tamir i Moše Nisim zagovarali su podučavanje sudija i pravnika jevrejskom zakonu da im se obezbedi sa potrebnim znanjem za sprovođenje zakona.[1]

U junu 2019. lider političke stranke Tkuma, Bezalel Smotrič, vodio je kampanju za Ministarstvo pravde, rekavši da je tražio portfelj da bi "obnovio pravosudni sistem Tore".[6] Premijer Benjamin Netanjahu ogradio se od komentara i na to mesto postavio otvoreno homoseksualnog Amir Ohanu.[7]

Pokušaj 2004. oživljavanja Sinedriona kao gornjeg doma u Izraelu takođe je ocenjen kao pokušaj da se izraelska vlada prebaci u halahično stanje upravljanja i jurisprudencije.

Zakon za nacionalni identitet uredi

Izraelski kabinet je 2014. izneo zakon kojim bi se Izrael definisao kao "nacionalna država jevrejskog naroda", a takođe je rekao da će jevrejski zakon biti "izvor inspiracije" za Kneset. Ovo su nepravoslavni Jevreji videli kao korak ka sprovođenju pravoslavne halahe kao zakona zemlje.[8] Međutim, konačna verzija zakona nije sadržala ovu predloženu klauzulu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Wagner, Matthew (10. 12. 2009). „Religious Affairs: Who's afraid of a halachic state?”. The Jerusalem Post. Pristupljeno 3. 3. 2019. 
  2. ^ Eichner, Itamar (3. 9. 2016). „Major poll: About half of Israeli Jews want to expel Arabs”. Ynetnews. Pristupljeno 3. 3. 2019. 
  3. ^ „Ariel Sharon and The Rebbe”. JewishMedia. 12. 1. 2014. Pristupljeno 15. 4. 2021. 
  4. ^ „חזון איש - אורח חיים”. hebrewbooks.org (na jeziku: hebrejski). 
  5. ^ Selig, Abe (13. 5. 2010). „Twelve given 'Worthy of Jerusalem' award”. The Jerusalem Post. Pristupljeno 3. 3. 2019. 
  6. ^ „Smotrich says he wants to be justice minister so Israel can follow Torah law”. The Times of Israel. Pristupljeno 5. 6. 2019. 
  7. ^ „Netanyahu appoints Amir Ohana justice minister, first openly gay cabinet member”. The Times of Israel. Pristupljeno 5. 6. 2019. 
  8. ^ Ettinger, Yair (25. 11. 2014). „Ultra-Orthodox and Reform Jews Share Distaste for Nation-state Bill”. Haaretz. Pristupljeno 3. 3. 2019.