Hames Haim Pinto

југословенско-амерички-мексички сликар

Hames Haim Pinto[1] jevrejin[2][a] (rođen: Haim Pinto) (Bijeljina, 24. 4. 1907 – San Miguel, Meksiko, 7. 8. 1987), bio je jugoslovensko-američki-meksički slikar svetsku slavu stekao je stotinama slika, grafika i skulptura, izlaganih od Meksika do Tokija.

Hames Haim Pinto
Ime po rođenjuHaim Pinto
Datum rođenja(1907-04-24)24. april 1907.
Mesto rođenjaBijeljina,, Austrougarska, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti7. avgust 1987.(1987-08-07) (80 god.)
Mesto smrtiSan MigelMeksiko
PrebivališteSan Migel, Meksiko
DržavljanstvoJugosloven
Amerikanac
Meksikanac
UniverzitetChouinard Art Institute Los Angeles, SAD
SupružnikRuška Pinto
Potpis

Haim Pinto rođen je u Bijeljini, a odrastao je u Tuzli. Nakon studija umetnosti u Zagrebu 1939. pridružio se sestri u Holivudu u Kaliforniji, gde je započeo rad u Diznijevom studiju. Kratko vreme je studirao u Činedu u Los Anđelesu a zatim je sa suprugom Ruškom krenuo u Meksiko da bi studirao zidno slikarstvo.

Krajem četrdesetih godina prošlog veka Pinto je studirao u Školi likovnih umetnosti u San Migelu. Kada je izbio spor oko škole Pinto i brojni drugi studenti deportovani su iz San Migela u Sjedinjene Države ali zahvaljujući prijateljima uspeli su da se vrate.

Nakon njihovog povratka, Pinto je osnovao umetničku školu Institut Aljende u kojoj je nastavio je sa slikanjem slika i fresaka. Najveći deo njegovih slika je u vlasništvu Univerziteta u Guanavatou osim dela koja se nalaze u privatnim kolekcijama.

Peminuo je 07.08.1987. godine u San Migelu u Meksiku.

Biografija uredi

Život u Jugolaviji uredi

Hames Haim Pinto rođen je 24. aprila 1907. u Bijeljini,[3] a odrastao je u Tuzli. Porodica Pinto se ubrzo nakon Haimovog rođenja iz Bijeljine doselila u Tuzlu. Haim je u ranom detinjstvu pokazao verliku sklonost ka slikanju. Njegov izvanredni talenat prepoznao je profesor crtanja Mihail Timčišin koji je ohrabrio nadarenog srednjoškolca i uveravao da će jednog dana postati sjajan slikar. Sa bliskim prijateljem Ismetom Mujezinovićem, Haim se gotovo svakodnevno nadmetao u osnovnoj veštini zanatskog slikanja i crtanja. Mujezinović se često govorio o domu Pintovih s mnogo topline, pa nije slučajno što su njegovi savremenici njihovu kuću nazivali "Tuzlanski Montmartre". Nakon završetka srednje škole, Pinto je nastavio sa slikanjem. Na poziv sestre Erne, koja je živela u Holivudu, on se 1939. preselio u Los Anđeles.[2]

Život u Sjedinjenim Državama uredi

Po dolasku u Sjedinjene Države, počeo je da radi u studiju Volta Diznija. Nakon dobijanja američkog državljanstva, Haim je u svom imenu dodao i ime Džejms. Posle napada na Pearl Harbor, Haim se prijavio u američku vojsku i učestvovao je u borbana na frontu Tihog okeana kao pripadnik vojske Sjedinjenih Država. Za vreme Drugog svetskog rata tokom okupacije Kraljevine Jugoslavije u strahotama Holokausta stradala je cela Haimova porodica.[2]

Po završetku rata, 1945, Pinto se vratio slikanju. Upisao se na Akademiju umetnosti „Chouinard Art Institute Los Angeles, SAD“ u Los Anđelesu i studije je završio kada je imaao 41 godinu. Od tada samostalno izlaže i učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama. Nakon nekoliko kraćih boravka u Meksiku, očaran čudesnim spojem mita i stvarnosti koji su ga fascinirali i snažno inspirisali, Pinto je odlučio napustiti Los Anđeles i preseliti se u Meksiko.

Život u Meksiku uredi

Od 1950. bio je stanovnik Meksika, gde je prihvatio nastavničko mesto na Institutu Aljende u San Miguelu. Predavao je slikarstvo i zidno slikarstvo. U ovom periodu intenzivno se bavio i zidnim slikarstvom.

Ova dela učinila su da Pinto postane jedan od najpoznatijih američko-meksičkih muralista. 1961. postavljen je za šefa katedre za slikarstvo na „Institutu Aljende“. Iste godine postaje dekan. Na toj funkciji ostao je devet godina i penzionisan je kao dekan emeritus. James Haim Pinto preminuo je u San Miguel de Allende 7. avgusta 1987.[2]

Hajmovi radovi, slike i skulpture, freske, nalaze se u muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama širom sveta. Doživeo je značajan pozitivan kritički prijem i valorizaciju u američkoj i meksičkoj štampi i stručnoj literaturi. Dobio je brojne značajne nagrade. Slike Džejmsa Haima Pintoa prošle su složen proces transformacije, od impresionizma u ranoj fazi, do izražajnog društvenog protestantskog konstruktivizma a kasnije do visokog umetničkog dosega koji karakteriše njegova dela iz njegovog relativno dugog boravka u San Miguelu.[2]

Nagrade uredi

Godina Nagrada Naziv izložbe Mesto
1948. Prva nagrada "Prva izložba veterana " Santa Monica Art Ass. Santa Monika, Kalifornija
1949. Prva nagrada "Izložba Nacionalnog univerziteta u Meksiku i Ambasada SAD.". Meksiko
1951. Ist nagrada "Prva državna godišnja izložba", Liga umetnosti Frezno, Frezno, Kalifornija
1957. Prva nagrada "Prva izložba unitarnih crkava", Los Anđeles, Kalifornija
- Nagrada za kupovinu "Druga izložba Američke umetnosti " Fargo, Severna Dakota
1961. Nagrada institucije Aljende „Tercerova godišnja izložba San Migel de Aljende“
Meksičko-severnoamerički institut za kulturne odnose
San Migel de Aljende, Meksiko
1962. Nagrada Lari Bruks "Četvrta izložba San Migel de Aljende". San Migel de Aljende, Meksiko
1976. Prva nagrada: "Prva izložba američkih slikara viskija". Univerzitet Akron, Akron, Ohajo

Legat Džejmes Haim Pinto uredi

Uprkos tome što je većinu svog života proveo u Sjedinjenim Državama i Meksiku, Pinto je održavao je neprekinuti odnos sa Jugoslavijom. Svojim umetničkim delima i doprinosima postao je jedan od osnivača "Međunarodne galerije portreta Tuzla", gde je ujedno bila i prva samostalna izložba u domovini 1979. i gde je deset godina kasnije uspostavljena "Legat Haima Pintoa". Zasluga za stvaranje ove ostavštine nesumnjivo pripada Pintovoj supruzi Rški Pinto, njegovim sestrama Erni Englander i Nadi Mailand, koje su poklonile Galeriji šezdeset radova ovog istaknutog jugoslovenskog umetnika i tadašnjeg direktora galerije Mevludin Ekmečić. Legat je formalno osnovan 1989. godine sa punim imenom Džejmes Haim Pinto Legat. Pravilo Legata predviđa redovno dodeljivanje nagrade Džejmes Haim Pinto, kao i stalne izložbe.[2]

Napomene uredi

  1. ^ Jevreji su se počeli doseljavati u Bijeljinu 1851. godine, a dolazili su iz Soluna, Skoplja i Sarajeva. Bijeljina je bila, za ono doba, prilično veliki grad, a nalazila se na granici Turske carevine i Evrope, pa je bila značajan trgovinski centar. To su bili uglavnom španski Jevreji – Sefardi, a među prvima su stigle porodice Papo, Salom, Danon, Altarac i Alkalaj. Prema turskom popisu stanovništva iz 1865. godine, na prostoru Zvorničkog sandžaka Jevreja je bilo samo u Bijeljini, i to 93 muške glave. Već 1867. godine oni su imali svoj hram i versku školu, tzv. meldar, sa 11 učenika (školu su pohađala samo muška deca). Škola se nalazila u blizini stare Gimnazije, jer su Jevreji živeli uglavnom u tom kraju, u tadašnjoj Šabića mahali, prema Gradskom parku. Meldar je uništen u Drugom svjetskom ratu.

Reference uredi

Fusnote uredi

Veb uredi