Henri Hadson (engl. Henry Hudson; London, 12. septembar 15701611) je engleski istraživač i pomorac. Otkrio je Hadsonov zaliv i Hadsonov prolaz. Pretpostavlja se da je poginuo u Hadsonovom zalivu u Kanadi kada se posada pobunila protiv njega.

Henri Hadson
Henri Hadson sa svojiom sinom i članovima posade nakon pobune na brodu. Pobunjena posada je pustila Hadsona na čamcu i za njega se više nije čulo.
Datum rođenja(1570-09-12)12. septembar 1570.
Mesto rođenjaLondonEngleska
Datum smrtinepoznata vrednost.

Traženje severoistočnog prolaza uredi

Rođen je u Londonu. Ne zna se ništa o njegovom ranom životu, ali se pretpostavlja da je proveo nekoliko godina na moru. kaže se da je bio kabinski dečko sa šesnaest godina i da je postepeno napredovao do kapetana. Moskovska kompanija u Engleskoj je 1607. unajmila Hadsona da nađe severoistočni prolaz do Kine. Hadson je putovao 577 nautičkih milja južno od Severnog pola i otkrio je Jan Majenovo ostrvo, pa se vratio kući u septembru. Jan Majenovo ostrvo je kasnije postalo deo Norveške. U to vreme se pretpostavljalo da pošto Sunce sja šest meseci na severnim širinama da će se led otopiti, pa da će brodovi moći da plove severnim putevima do Kine i ostrva sa začinima. Englezi su tada bili u sukobu sa Špancima i Holanđanima oko trgovačkih puteva. Hadson se iskrcao na Svalbardu, a kasnije je tu nađen ugalj, a razvio se i kitolov.

Hadson je 1608. pokušao drugi put, ali sada je nastojao ići uz severne obale Rusije. Došao je do Nove Zemlje, pa je bio prisiljen da se vrati.

U holandskoj službi uredi

Holandska istočnoindijska kompanija ga je odabrala 1609. da nađe istočni prolaz do Azije. Rečeno mu je da plovi oko Severnog ledenog okeana severno od Rusije u Pacifik pa odatle do Dalekog istoka. Hadson nije mogao da nastavi putovanje zbog leda, koji je preprečio put. Čuli su bili neke glasine, pa su pokušali da nađu jugozapadni prolaz kroz Severnu Ameriku. Prešli su Atlantik i došli su do zaliva Česapik i Delaver. Hadson je konačno zaključio da ne postoji vodeni put kroz pola Severne Amerike do Pacifika. Zbog toga je krenuo severno u Njujoršku luku i nastavio rekom Hadson, pa se morao vratiti, kada je reka postala uska. Jugozapadni prolaz nije ni tu našao, jer takav nije ni postojao.

Tokom putovanja Hadson je trgovao sa domorocima i dobijao je krzna i školjke. Njegovo putovanje je omogućilo Holanđanima da polažu pravo na to područje i na trgovinu krznima u tom području. Novi Amsterdam i Menhetn su postali glavni gradovi Nove Nizozemske 1625.

Otkriće Hadsonovog prolaza i Hadsonovog zaliva uredi

Hadson je 1610. dobio englesku podršku za još jedno putovanje. Putovanje su finansirali Virdžinija kompanija i Britanska istočnoindijska kompanija. Sa svojim novim brodom Diskaveri krenuo je severno i došao je 11. maja do Islanda, do juga Grenlanda 4. juna i onda se okrenuo oko južnog vrha Grenlanda. Na severnom vrhu Labradora došao je 25. juna do Hadsonovog prolaza. Sledeći južnu obalu prolaza došao je 2. avgusta do Hadsonovog zaliva. Tu je nekoliko meseci ucrtavao u mapu i istraživao istočne obale. U novembru je led zarobio brod u Džejmsovom zalivu, pa je posada morala da nađe mesto gde da prezimi.  

Kada se led otopio u proleće 1611. Hadson je nameravao da nastavi sa istraživanjima, ali posada je tražila da se vrate kući. Posada se pobunila u junu 1611. Poslali su Hadsona, njegovog sina i sedam Hadsonou lojalnih članova posade u malom otvorenom čamcu. Nisu im dali ni hranu, ni vodu ni oružje. Hadsona niko više nije video, aiko su postojale tvrdnje da je viđen na reci Otavi. Od pobunjene posade samo su se osmorica vratila živa kući. Uhapšeni su, ali niko od njih nije bio kažnjen za Hadsonovu smrt.

Spoljašnje veze uredi

 
Hadsonov grb