Hibris

у старогрчкој етици преступнички поступак човјека којим се овај супротставља утврђеном, божанском моралном систему

Hibris (grč. ὕβρις [hýbris] – oholost, objest, prkos, nasilje) je u starogrčkoj etici prestupnički postupak čovjeka kojim se ovaj suprotstavlja utvrđenom, božanskom moralnom sistemu što vlada svijetom i ljudima, oličenom u načelu „ničega previše, ništa preko mjere”, čiji su čuvari bogovi. Ovaj prestup, koji potiče iz prekomjernog čovjekovog vlastoljublja, prevelike sigurnosti u sebe, pohlepe, požude ili neke druge strasti ne ostaje nekažnjen. Božansku odmazdu vrše erinije, eumenide, moira i Nemeza, boginja osvete, koja „unižava ono što je uzdignuto, obara presrećnog s njegove visine, i koja tim načinom uspostavlja jednakost”. Hibris, odnosno čovjekovo bogoboraštvo i ispaštanje tog sagrešenja okviri su svekolike starogrčke tragedije. Hibris u antičkoj tragediji slijedi prezasićenost, a potom propast. U Eshilovoj Orestiji Klitemnestra prolazi kroz tri faze kada (1) ubija Agamemnona, (2) preljubnički živi sa Egistom i (3) kada je ubije Orest.

Crnomorfna keramika (550. pre n. E.) Koja prikazuje Prometeja koji služi kaznu, vezan za stub.

Vidi još uredi