Википедија

Himare

Himare (grč. Χιμάρα) jeste opština i region u okrugu Valona, južnoj Albaniji.

Ruševine tvrđave Himare, lokalno poznate kao 'Kastro', što znači zamak

Opština ima ukupnu površinu 57.194 km2 i sastoji se od administrativnih jedinica Himare, Hore-Vranisht i Lukove.[1][2] Leži između Ceraunijskih planina i obale Jonskog mora, deo je albanske rivijere. Tradicionalno shvatane granice regiona Himare postepeno su se smanjivale tokom otomanskog perioda, i u region obuhvata grad Himare i sela na obali (Bregdet na albanskom),[3] uglavnom uključujući samo Palasu, Dhermi, Pilur, Kudhes, Vuno, Iljas i Ćeparo.[4]

Obalni region Himare je pretežno naseljen etničkim Grcima.[5][6][7][8][9] Lokalno stanovništvo govori dvojezično na grčkom i albanskom jeziku.[10] Grad Himare i sela Dhermi i Palasa, koji zajedno čine većinu stanovništva regiona, prvenstveno su naseljeni grčkim stanovništvom. Sela Iljaš, Lukove, Kudhes, Pilur i Vuno su naseljena albanskim stanovništvom, dok je Ćeparo naseljen i Albancima i Grcima.[11] Na popisu iz 2011. godine, 83% stanovnika bivše opštine Hore-Vranište izjasnilo se kao Albanci, dok se ostali građani nisu izjasnili.[12] U bivšoj opštini Lukove, stanovništvo je pretežno albansko (94%) sa manjom grčkom manjinom (6%).[13]

Geografija

uredi

Region Himare je oko 20 kilometara dug i 5 kilometara širok, obuhvata ukupno 132,13 km2,[14] i omeđen Ceraun planinama visokim 2000 metara na severoistoku i Jonskim morem na jugozapadu. U Himari se nalaze bele peščane plaže, a nekoliko brežuljaka u blizini mora su pod zasadima maslinai citrusi[15] Tradicionalno shvatane granice regiona Himare postepeno su se smanjivale tokom otomanskog perioda, svodeći se samo na grad Himare i sela na obali (Bregdet na albanskom).[3]

 
Zalazak sunca na obali Himare koji je prikazao Edvard Lir, 24. oktobar 1848.[16]
 
Deo sela Dhermi sa dve pravoslavne crkve prikazane na fotografiji.

Manjinska pitanja

uredi

Dok se situacija grčke manjine u Albaniji popravila od pada komunizma, etničke tenzije u Himari i dalje postoje[17][18] Tokom suđenja pripadnicima Omonoje 1994. godine, organizacije koja predstavlja grčku manjinu u Albaniji, albanska policija je uhapsila i pretukla trojicu lokalnih Grka nakon što su kod njih pronađeni letci sa pozivom na oslobađanje uhapšenih vođa Omonoje.[19] U 2008. održan je niz protesta sa meštanima koji su zahtevali vlasništvo nad zemljom i autonomiju za region.[20] Kuća bivšeg gradonačelnika Himare Vasila Bolana dva puta je bila meta bombaškog napada, 2004. i ponovo u maju 2010.[21] Gradonačelnik Himare, etnički Grk, naredio je 2009. da se ukloni nekoliko putokaza jer nisu pisani na grčkom, već samo na albanskom i engleskom. Lokalni sud ga je osudio za uništavanje državne imovine, ali je presuda poništena.[22]

Dana 12. avgusta 2010. godine, etničke tenzije su porasle nakon što je grčki prodavac Aristotelis Goumas ubijen kada je njegov motocikl udario automobil kojim su upravljala trojica albanskih mladića sa kojima se Goumas navodno posvađao kada su zahtevali da ne sme da im govori grčki u svom prodavnica.[17][18] Ogorčeni meštani blokirali su glavni autoput između Valone i Sarande i zahtevali reformu i povećanu zastupljenost lokalnih Himariota u lokalnim policijskim snagama.[18] Incident su osudile i grčka i albanska vlada, a trojica osumnjičenih su optuženi za incident.[18]

Popis stanovništva iz 2011. prvi put je uključio etničku pripadnost, što je dugogodišnji zahtev grčke manjine u Albaniji i međunarodnih organizacija.[17] Međutim, predstavnici grčke manjine smatrali su neprihvatljivim član 20 Zakona o popisu stanovništva, prema kojem postoji kazna od 1.000 dolara za izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti mimo podatka koji je naveden na izvodu iz matične knjige rođenih osobe.[23] Kao rezultat toga, delovi grčke zajednice su bojkotovali popis.[24]

Tokom 2005. godine, nakon godina neodgovorenih zahteva, premijer Beriša je odobrio otvaranje škole na grčkom jeziku u Himari koju je delimično finansirala grčka vlada.[17]

Albanska vlada je 26. avgusta 2015. srušila crkvu Svetog Atanasija u Dhermiju. Ministarstvo spoljnih poslova Grčke osudilo je ovaj potez.[25] U oktobru 2017. albanske vlasti su nastavile sa rušenjem imovine koja pripada pripadnicima grčke manjine. Zbog ovakvog razvoja događaja lokalno stanovništvo je javno protestovalo dok je veliki broj albanskih policajaca poslat u oblast.[26]

U martu 2019. albanske vlasti su povukle bivšu odluku o zapleni imovine pripadnika lokalne grčke manjine. Prema diplomatskim izvorima, ova odluka je usledila kao rezultat oštrog upozorenja grčkog premijera Aleksisa Ciprasa. Organizacija Omonoja je apelovao na grčku državu da brani zakonska prava lokalnog grčkog stanovništva i da se izbegne zaplena grčke imovine.[27]

Atrakcije

uredi
 
Rivijera u Himari

Područje ima veliki potencijal za turizam, a glavne karakteristike opštinskog grada su šetalište uz more, taverne i tradicionalno očuvani stari grad izgrađen na brdu.[28] Grad Himare se sastoji od starog grada Kastra, koji se nalazi na i oko starog zamka i priobalnog regiona Spilea, koji je turistički i privredni centar regiona. Dhermi sadrži niz nedavno izgrađenih odmarališta na plaži. Na planinama se nalaze Pilur i Kudhes, dok se Keparo nalazi južno od grada Himare.[15]

U Himari se nalazi nekoliko pravoslavnih crkava i manastira, izgrađenih tradicionalnom vizantijskom arhitekturom, kao što su manastir Krsta, Ataliotisa, Sveti Teodor, Bogorodica u Dhermiju i Sveti Dimitrije. Štaviše, veliki broj crkava se nalazi unutar zamka Himare, koji je prvobitno izgrađen u klasičnoj antici, poput crkve Device Marije Kasopitre, Episkopi, koja je podignuta na mestu drevnog hrama posvećenog Apolonu, kao i crkva Crkva Aghioi Pantes, na ulazu u zamak. Dodatni spomenici u zamku uključuju vilu porodice Spiromilios i grčku školu.[15]

Sport

uredi

Grad fudbalskog kluba Himara KF Himara. Klub trenutno igra u Drugoj ligi Albanije. Stadio kluba je stadion Petro Ruci u Orikumu, Albanija, koji je u vlasništvu KF Oriku i ima kapacitet od 2.000 ljudi.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Bashkia Himarë” (na jeziku: albanski). Albanian Association of Municipalities (AAM). Arhivirano iz originala 21. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2021. 
  2. ^ „Law nr. 115/2014” (PDF) (na jeziku: albanski). str. 6376. Pristupljeno 25. 2. 2022. 
  3. ^ a b Giakoumis 2016, str. 219–220
  4. ^ Nathalie Clayer (6. 8. 2018). Aux origines du nationalisme albanais. KARTHALA Editions. ISBN 978-2-8111-2172-3. OCLC 1049949545. 
  5. ^ Heraclides, A.; Kromidha, Y. (2023). Greek-Albanian Entanglements since the Nineteenth Century: A History. Routledge Histories of Central and Eastern Europe. Taylor & Francis. str. 1-PT176. ISBN 978-1-000-96375-5. Pristupljeno 2024-03-18. „The denial of minority status in the Himara area continues to cause tension between the Albanian state and the local population, the great majority of which identifies not as Albanian, but as Greek.” 
  6. ^ Europa Publications (2003). Central and South-Eastern Europe 2004. 5. Psychology Press. str. 78—. ISBN 978-1-85743-186-5. 
  7. ^ Hammond, 1993: p. 405: "It is one of the several Greek-speaking villages in which the centre is Himare... Liaps"
  8. ^ Economist Intelligence Unit (2001). Country Report: Albania. Great Britain: Economist Intelligence Unit. str. 14. „a Greek-speaking district” 
  9. ^ „Albania: The state of a nation”. ICG Balkans Report N°111. str. 15. Arhivirano iz originala (PDF) 2010-08-08. g. Pristupljeno 2010-09-02. „The coastal Himara region of Southern Albania has always had a predominantly ethnic Greek population.” 
  10. ^ Anthropological journal on European cultures, v. 3-4, European Centre for Traditional and Regional Cultures, 1994, p. 84
  11. ^ Kallivretakis, Leonidas (1995). "Η ελληνική κοινότητα της Αλβανίας υπό το πρίσμα της ιστορικής γεωγραφίας και δημογραφίας [The Greek Community of Albania in terms of historical geography and demography." In Nikolakopoulos, Ilias, Kouloubis Theodoros A. & Thanos M. Veremis (eds). Ο Ελληνισμός της Αλβανίας [The Greeks of Albania]. University of Athens. p. 51. "Ε Έλληνες, ΑΧ Αλβανοί Ορθόδοξοι Χριστιανοί, AM Αλβανοί Μουσουλμάνοι"; p.53. " XIMARA: XIMAPA: 1. FSHAT & SHEN MEHILL ΧΩΡΙΟ & ΑΓΙΟΣ ΜΙΧΑΛΗΣ 1595 E, 2. SPILE ΣΙΠΛΙΑ 3629 E + AX + AM (1000); VUNOS ΒΟΥΝΟΣ 555 ΑΧ; ILIASI ΙΛΙΑΣ 124 ΑΧ; QEPARO POSTHME ΚΗΠΑΡΟ ΚΑΤΩ 854 ΑΧ; QEPARO SIPERME ΚΗΠΑΡΟ ΑΝΩ 461 E; KUDHES ΚΟΥΔΕΣΙ 748 ΑΧ; PILUR ΠΗΛΙΟΥΡΙ 532 ΑΧ; DHERMI ΔΡΥΜΑΔΕΣ, KONDRAPE DHERMI ΚΟΝΤΡΑΠΕ ΔΡΥΜΑΔΩΝ 1550 Ε; PALASA ΠΑΛΙΑΣΣΑ 356 Ε"
  12. ^ „Ethnic composition of Albania 2011”. pop-stat.mashke.org. 
  13. ^ Kallivretakis, Leonidas (1995). "Η ελληνική κοινότητα της Αλβανίας υπό το πρίσμα της ιστορικής γεωγραφίας και δημογραφίας [The Greek Community of Albania in terms of historical geography and demography." In Nikolakopoulos, Ilias, Kouloubis Theodoros A. & Thanos M. Veremis (eds). Ο Ελληνισμός της Αλβανίας [The Greeks of Albania]. University of Athens. p. 51. "Ε Έλληνες, ΑΧ Αλβανοί Ορθόδοξοι Χριστιανοί, AM Αλβανοί Μουσουλμάνοι, ΤΣ Τσάμηδες, Β Βλάχοι, Μ Μικτός πληθυσμός”; p.53. "LUKOVE ΛΟYKΟBΟ 2076 ΑΧ + αμ (250) + ε (120); NIVICE ΝΙΒΓΓΣΑ 899 ΑΧ + ε (30); SHENVASIL Αϊ ΒΑΣΙΛΗ 1434 ΑΧ + αμ (220) + ε (210); PIQERAS ΠΙΚΙΕΡΑΣ (ΠΙΚΕΡΝΗ) 991 ΑΧ + αμ (100) + ε (50); SASAJ ΣΑΣΑΪ 297 AM; BORSH ΜΠΟΡΣΙ 1243 AM; FTERE ΦΤΕΡΑ 378 AM; ÇORAJ ΤΣΟΡΑΪ 282 ΑΧ (150) + AM (132); QAZIM PALI ΚΙΑΣΙΜ ΠΑΛΙ (νέο) 861 AM + ε (80) + αχ (50)"
  14. ^ Sulejman Sulçe (maj 2014). Himara Transfer Station and Associated Structures – Environmental Impact Assessment (PDF) (Izveštaj). Ministry of Urban Development and Tourism (Republic of Albania). str. 34. E1141 V9. Pristupljeno 2021-08-04. „Territory of Himarë Municipality is 13,213 ha (132 km2 is Himarë Municipality area in the band of the width 5 km) for more than 1/3 the entire band of 5 km of the region (the largest part of all administrative units in the study area).” 
  15. ^ a b v Tourist Guide of Himarë. Bashkia e Himares. In the intro, written by Vasilis Bolanos, the then-mayor.
  16. ^ Elsie, Robert (ur.). „Albania in the Painting of Edward Lear (1848)”. albanianart.net. 
  17. ^ a b v g George Gilson (27. 9. 2010). „Bad blood in Himara”. Athens News. Arhivirano iz originala 21. 7. 2011. g. Pristupljeno 4. 11. 2010. 
  18. ^ a b v g „Tensions resurface in Albanian-Greek relations”. Balkan Chronicle. 13. 9. 2010. Arhivirano iz originala 7. 7. 2011. g. Pristupljeno 4. 11. 2010. 
  19. ^ „Amnesty International Report 1995 - Albania”. Amnesty International. 27. 9. 2010. Arhivirano iz originala 17. 10. 2012. g. Pristupljeno 30. 12. 2010. 
  20. ^ Local lives : migration and the politics of place (null izd.). Farnham, Surrey, England: Ashgate Pub. 2010. str. 26. ISBN 978-1-4094-0103-2. 
  21. ^ „Εκρηκτικός μηχανισμός στο σπίτι του Δημάρχου Χιμάρας”. Arhivirano iz originala 16. 11. 2022. g. Pristupljeno 30. 04. 2024. 
  22. ^ Country Reports on Human Rights Practices: Report Submitted to the Committee on Foreign Affairs, U.S. House of Representatives and Committee on Foreign Relations, U.S. Senate by the Department of State in Accordance with Sections 116(d) and 502B(b) of the Foreign Assistance Act of 1961, as Amended (na jeziku: engleski). U.S. Government Printing Office. 2010. str. 1222—1223. Pristupljeno 9. 12. 2021. „the ethnic Greek mayor... but not Greek” 
  23. ^ „Macedonians and Greeks Join Forces against Albanian Census”. balkanchronicle. Arhivirano iz originala 12. 1. 2012. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  24. ^ „International Religious Freedom Report for 2014: Albania” (PDF). www.state.gov/. United States, Department of State. str. 5. Pristupljeno 20. 10. 2015. „Ethnic Greek minority groups had encouraged their members to boycott the census, affecting measurements of the Greek ethnic minority and membership in the Greek Orthodox Church.” 
  25. ^ „Αλβανία: Κατεδάφισαν εκκλησία στη Χειμάρρα – Αθήνα: Eίναι τζιχαντιστές”. skai. 
  26. ^ „Government Begins Demolition of Greek Minority Properties in Himara”. Exit - Explaining Albania. 31. 10. 2017. Pristupljeno 21. 11. 2021. 
  27. ^ „Rights of ethnic Greeks in Albania in dispute, again | eKathimerini.com”. www.ekathimerini.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 11. 2021. 
  28. ^ Masters, Tom (2007). Eastern Europe. Lonely Planet. str. 65—66. ISBN 978-1-74104-476-8. ; Garwood, Duncan (2009). Mediterranean Europe. Lonely Planet. str. 63. ISBN 978-1-74104-856-8. 

Literatura

uredi
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Химаре&oldid=27815466”