Holandska odbrana

Holandska odbrana
7	7
6	6
5	5
4	4
3	3
2	2
1	1
Potezi	1.d4 f5
EHO	A80–A99
Glavno	Igra daminog pešaka

Ovaj članak koristi algebarsku šahovsku notaciju kako bi se opisali šahovski potezi.

Holandska odbrana je šahovsko otvaranje koje karakterišu potezi:

1. d4 f5

Potez crnog 1 ... f5 postavlja zahtev za e-polje i predviđa napad u središnjici na kraljevoj strani; međutim, on takođe slabi kraljevu stranu crnog (posebno dijagonalu e8 – h5) ^[1] i ne doprinosi razvoju crnog. Poput sicilijanske odbrane, i holandska odbrana je agresivno i neuravnoteženo otvaranje, što rezultira najnižim procentom izvlačenja među najčešćim odgovorima na 1.d4.^[2] Istorijski gledano, bijeli je isprobao mnoge metode za iskorištavanje slabosti kraljeve strane, poput Stonton Gambita (2.e4) i Korčnojev napad (2.h3 i 3.g4).

Holandska odbrana nikada nije bila glavna linija protiv 1.d4 i retko se viđa u konkurenciji na visokom nivou, mada su ga mnogi uspešni igrači, uključujući Aleksandra Aljehina, Benta Larsena, Pola Morfija i Migel Najdorfa, uspješno koristili. Njegova najistaknutija upotreba možda je bila 1951. godine, kada su je i svetski prvak Mihail Botvinik i njegov izazivač David Bronštajn odigrali u svojoj igri za Svetsko prvenstvo 1951. godine.

Istorija

Elias Štajn (1748. – 1812), Alzanac koji se nastanio u Hagu, preporučio je odbranu kao najbolji odgovor na 1.d4 u svojoj knjizi „ Nouvel essai sur le jeu des echecs“ iz 1789. godine, avec des reflekions militanata rođaka a ce jeu .

Sigbert Taraš odbacio je otvaranje kao nezvučno u svom delu „Gejm of Čes“ iz 1931. godine, tvrdeći da bi bijeli trebalo da odgovori Stonton Gambit-om, a bijeli je bolji poslije 2.e4 fhe4 3. Sc3 Sf6 4. Lg5 c6 5.f3 ehf3 ^[3]

Teorija

Bijeli najčešće fijanketira kraljeve lovce sa g3 i Bg2. Crni takođe ponekad fijanketria lovca svog kralja sa ... g6 i. . . Lg7 ( Lenjingradski holandska ), ali umjesto toga može razviti svog lovca na e7, d6 (posle ... d5), ili b4 (posljednji se najčešće vidi ako bijeli igra c4 pre rokade). Igra često ide 2.g3 Sf6 3. Lg2 e6 4. Sf3 (4. Sh3 !? takođe je moguće, namjeravajući Sf4 – d3 da kontroliše polje e5 ako crni igra Stonvolovu varijantu ) 4. . . Le7 5.0-0 0-0 6.c4 i sada crni bira između 6 ... d5 (karakterističan potez Stonvola), 6 ... d6, Ilin-Zevski varijanta (danas manje popularana) ili Aljehinov potez 6 . . . Se4 !? zadržavajući mogućnost pomeranja d-pješaka za jedan ili dva polja.

Napadački potencijal otvaranja prikazan je u poljskoj Besmrtnoj partiji, u kojem je Migel Najdorf, koristeći varijantu Stonvola, žrtvovao sve svoje skakače i lovce da bi ga pobijedio matom .

Praktičari

Holandski Stonvol uživao je u porastu interesovanja tokom 1980-ih i 1990-ih, kada su vodeći velikani Artur Jusupov, Sergej Dolmatov, Najdžel Šort i Simen Agdestein pomogli da razviju sistem u kojem crni igra ranije ... d5 i postavlja svog tamnopoljnog lovca na d6 .^[4] Nazvana Moderni Stonvol, ova postavka je ostala popularnija od tradicionalne Le7.

Magnus Karlsen iskoristio je Stonvol za postizanje pobjede protiv Visvanathan Ananda ^[5] i Fabiana Karuane .^[6]

Nastavak bijelog

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Pozicija poslije 2.g3 Sf6 3.Lg2 g6 4.Sf3 Lg7 5.0-0 0-0 6.c4 d6

Tradicionalni redosled poteza uključuje da bijeli igra 2.c4. Češće, bijeli će početi sa 2.g3. Neke uobičajene varijante su: c4 se igra nakon g3 i Lg2; c4 se igra nakon Sf3; a c4 se igra posle 0-0.

Primjeri:

tradicionalni: 2.c4 Sf6 3.g3 g6 4. Lg2 Lg7 5. Sf3 0-0 6,0-0 d6
često: 2.g3 Sf6 3. Lg2 g6 4. Sf3 Lg7 5.0-0 0-0 6.c4 d6 (vidi dijagram)

Ostali potezi

Beli ima razne agresivnije alternative standardnim potezima, uključujući

2 Sc3 Sf6 (ili 2 ... d5) 3. Lg5;
2 Lg5;
2.e4!?, Stonton Gambit, nazvan po Hauardu Stontonu, koji ga je uveo u svom meču protiv Bernharda Horvitza .^[7]^[8] Stonton Gambit je jedno vrijeme bila strahovita napadačka linija ^[9] ali više od 80 godina nije bila favorizirana. Velemajstor Lari Kristiansen i međunarodni majstor Džeremi Silman izjavili su da "u najboljem slučaju nudi ravnopravnost bijelog".^[10]
Karl Maiet je predstavio potpuno drugačiji gambit pristup holandskoj 1839. protiv von der Lasa, igrajući 2.h3, a zatim 3.g4.^[11] Von der Lasa je kasnije objavio analizu ove linije u prvom izdanju Handbuch des Schachspiels .^[12]^[13] Viktor Korčnoj, jedan od vodećih svjetskih igrača, ponovo je uveo liniju u trening turnira u Korčnoj – Kanel, Bil 1979.^[14] GM Kristiansen je kasnije zaključio, kao što su von der Lasa i Stonton učinili više od 140 godina ranije, da je crni mogao da dobije dobru igru odbacivanjem gambita sa 2. . . Sf6 3.g4 d5! ^[15]

Crno ponekad počinje sa narednim potezom 1 ... e6 da bi se izbegle ove linije, mada onda crni mora da bude spreman da igra francusku odbranu ukoliko bijeli nastavi 2.e4, tako da holandska odbrana više nije opcija.

ECO

Enciklopedija šahovskih otvaranja ( ECO ) ima dvadeset kodova za holandsku odbranu, od A80 do A99.

A80: 1.d4 f5
A81: 1.d4 f5 2.g3
A82: 1.d4 f5 2.e4 ( Staunton Gambit )
A83: 1.d4 f5 2.e4 fhe4 3. Sc3 Sf6 4. Lg5 (Staunton Gambit)
A84: 1.d4 f5 2.c4
A85: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3. Sc3 (Rubinštajnova varijanta)
A86: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3
A87: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 g6 4. Lg2 Lg7 5. Sf3 (Holandski)
A88: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 g6 4. Lg2 Lg7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d6 7. Nc3 c6 (Lenjingradska holandska)
A89: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 g6 4. Lg2 Lg7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d6 7. Sc3 Sc6 (Lenjingradska holandska)
A90: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2
A91: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7
A92: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0
A93: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d5 7.b3 (Botvinikova varijanta)
A94: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d5 7.b3 c6 8. Ba3 (Stonvol)
A95: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d5 7. Sc3 c6 (Stonvol)
A96: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6,0-0 d6
A97: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d6 7. Sc3 De8 (Ilin – Genevskijeva varijanta)
A98: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d6 7. Sc3 De8 8. Dc2 (Ilin – Genevskijeva varijanta)
A99: 1.d4 f5 2.c4 Sf6 3.g3 e6 4. Lg2 Le7 5. Sf3 0-0 6.0-0 d6 7. Sc3 De8 8.b3 (Ilin – Genevskijeva varijanta)

Reference

^ See this trap for a dramatic example.
^ „Chess Opening Explorer”. Pristupljeno 17. 7. 2017.
^ Tarrasch, Siegbert (1987) [1934]. The Game of Chess. Courier Dover Publications. str. 348. ISBN 978-0-486-25447-0.
^ Johnsen, Sverre; Bern, Ivar (2010). Win with the Stonewall Dutch. Gambit. str. 6. ISBN 978-1-906454-07-4.
^ „Anand Hits The Wall”. Arhivirano iz originala 03. 04. 2019. g. Pristupljeno 12. 2. 2018.
^ „Shamkir R3: Carlsen shows who's boss”. Pristupljeno 12. 2. 2018.
^ „Howard Staunton vs Bernard Horwitz, 3rd match game, London 1846”. Pristupljeno 1. 7. 2008.
^ Hooper, D.; Whyld, K. (1992). The Oxford Companion to Chess (2nd izd.). Oxford University Press. str. 393. ISBN 978-0-19-866164-1.
^ In 1939, Fine wrote that, "The Staunton Gambit ... offers White considerable attacking chances." Fine, R.; Griffith, R.C.; White, J.H. (1939). Modern Chess Openings (6th izd.). David McKay. str. 176. In 1964, Horowitz wrote that the Staunton Gambit gives White "sharp attacking chances for his Pawn" and places the opponent at a psychological disadvantage by requiring Black to renounce his aggressive intentions and "resign himself to an accurate and stubborn defense".Horowitz, I.A. (1964). Chess Openings: Theory and Practice. Simon and Schuster. str. 611. More recent writers have observed that fear of the Staunton Gambit has discouraged many players from using the Dutch. Yet many have used it anyway Christiansen, L.; Silman, J. (1989). The Dutch Defense. Chess Digest. str. 192. ISBN 978-0-87568-178-8. ; Schiller, E.; Bill Colias (1993). How to Play Black Against the Staunton Gambit. Chess Digest. str. 4. ISBN 978-0-87568-236-5.
^ Christiansen, L.; Silman, J. (1989). The Dutch Defense. Chess Digest. str. 192. ISBN 978-0-87568-178-8.
^ von der Lasa, T. (1859). Berliner Schach-Erinnerungen. Verlag von Veit & Co, Leipzig. str. 79—80.
^ Bilguer, P. (1843). Handbuch des Schachspiels. Verlag von Veit & Co, Berlin. str. 234—35, section 3, rows 4—6.
^ Alan L. Watson (1995). The Anti-Dutch Spike: g4! in the Krejcik, Korchnoi, and Alapin Variations. Blackmar Press. str. 36. ISBN 978-0-9619606-2-9.
^ Korchnoi–Känel, Biel 1979
^ Christiansen, L.; Silman, J. (1989). The Dutch Defense. Chess Digest. str. 144. ISBN 978-0-87568-178-8.

Dodatna literatura

Hooper, David and Kenneth Whyld (1996). The Oxford Companion To Chess. Oxford University. ISBN 978-0-19-280049-7.
Aagaard, Jacob (2001). Dutch Stonewall. Everyman Chess. ISBN 9781857442526.
Pinski, Jan (2002). Classical Dutch. Everyman Chess. ISBN 978-1-85744-307-3.
Johnsen, Sverre; Bern, Ivar; Agdestein, Simen (2009). Win With the Stonewall Dutch. Gambit. ISBN 978-1-906454-07-4.
McDonald, Neil (2004). Starting out: The Dutch Defence. Everyman Chess. ISBN 978-1-857443-77-6.
Williams, Simon (2003). Play The Classical Dutch. Gambit Publications. ISBN 978-1-901983-88-3.
Williams, Simon; Palliser, Richard; Vigus, James (2010). Dangerous Weapons: The Dutch. Everyman Chess. ISBN 978-1-85744-624-1.

Spoljašnje veze

[1] See this trap for a dramatic example.

[2] „Chess Opening Explorer”. Pristupljeno 17. 7. 2017.

[3] Tarrasch, Siegbert (1987) [1934]. The Game of Chess. Courier Dover Publications. str. 348. ISBN 978-0-486-25447-0.

[4] Johnsen, Sverre; Bern, Ivar (2010). Win with the Stonewall Dutch. Gambit. str. 6. ISBN 978-1-906454-07-4.

[5] „Anand Hits The Wall”. Arhivirano iz originala 03. 04. 2019. g. Pristupljeno 12. 2. 2018.

[6] „Shamkir R3: Carlsen shows who's boss”. Pristupljeno 12. 2. 2018.

[7] „Howard Staunton vs Bernard Horwitz, 3rd match game, London 1846”. Pristupljeno 1. 7. 2008.

[8] Hooper, D.; Whyld, K. (1992). The Oxford Companion to Chess (2nd izd.). Oxford University Press. str. 393. ISBN 978-0-19-866164-1.

[9] In 1939, Fine wrote that, "The Staunton Gambit ... offers White considerable attacking chances." Fine, R.; Griffith, R.C.; White, J.H. (1939). Modern Chess Openings (6th izd.). David McKay. str. 176. In 1964, Horowitz wrote that the Staunton Gambit gives White "sharp attacking chances for his Pawn" and places the opponent at a psychological disadvantage by requiring Black to renounce his aggressive intentions and "resign himself to an accurate and stubborn defense".Horowitz, I.A. (1964). Chess Openings: Theory and Practice. Simon and Schuster. str. 611. More recent writers have observed that fear of the Staunton Gambit has discouraged many players from using the Dutch. Yet many have used it anyway Christiansen, L.; Silman, J. (1989). The Dutch Defense. Chess Digest. str. 192. ISBN 978-0-87568-178-8. ; Schiller, E.; Bill Colias (1993). How to Play Black Against the Staunton Gambit. Chess Digest. str. 4. ISBN 978-0-87568-236-5.

[10] Christiansen, L.; Silman, J. (1989). The Dutch Defense. Chess Digest. str. 192. ISBN 978-0-87568-178-8.

[11] von der Lasa, T. (1859). Berliner Schach-Erinnerungen. Verlag von Veit & Co, Leipzig. str. 79—80.

[12] Bilguer, P. (1843). Handbuch des Schachspiels. Verlag von Veit & Co, Berlin. str. 234—35, section 3, rows 4—6.

[13] Alan L. Watson (1995). The Anti-Dutch Spike: g4! in the Krejcik, Korchnoi, and Alapin Variations. Blackmar Press. str. 36. ISBN 978-0-9619606-2-9.

[14] Korchnoi–Känel, Biel 1979

[15] Christiansen, L.; Silman, J. (1989). The Dutch Defense. Chess Digest. str. 144. ISBN 978-0-87568-178-8.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]