Humska eparhija je nekadašnja eparhija Srpske pravoslavne crkve, koju je 1219. godine osnovao prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava za oblasti Humske Zemlje i Travunije (današnja Hercegovina, sa Starom Hercegovinom i Dubrovačkim primorjem). Prilikom osnivanja, sjedište eparhije je bilo pri manastiru Bogorodice Stonske, u tadašnjem glavnom humskom primorskom mestu Stonu.[1] Eparhijsko sjedište je naknadno izmješteo u manastir Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, te je po tome ova episkopija ponekad nazivana i Limskom eparhijom, a njeni jerarsi su nosili i počasni naslov mitropolita.[2]

Prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava, osnivač Humske eparhije (1219)

Istorija uredi

 
Današnji izgled rimokatoličkog hrama Gospe od Lužina na mestu nekadašnjeg pravoslavnog manastira Bogorodice Stonske
 
Presek crkve Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, pri kojoj je bilo drugo sedište Humske eparhije

Tokom 13. veka, episkopi humski stolovali su u Stonu. Poslije smrti kralja Milutina (1321), za vrijeme borbe između Stefana Dečanskog i Konstantina Nemanjića oko prestola, uspio je bosanski ban da zavlada Humom, te je Danilo izbjegao iz Stona i nastanio se u manastiru Svetih apostola, zvanom Petrov manastir, kod današnjeg Bijelog Polja na Limu, gdje je dobio i potrebne zemlje za izdržavanje. Poslije Danila postavljen je za episkopa humskog Stefan (1324), ali on nije mogao zauzeti svoj presto u Stonu, koji je ostao u bosanskim rukama. Stoga je i njemu kralj Stefan Dečanski potvrdio boravište u manastiru Svetih apostola Petra i Pavla na Limu, te se po tome ova episkopija ponekad nazivala i Limskom eparhijom.[2]

Srpski jerarh ove eparhije je 1377. godine u manastiru Mileševi obavio krunisanje Stefana Tvrtka I za kralja Srba i Bosne. Sredinom 15. vijeka, kada je Stefan Vukčić Kosača dobio naziv „hercega od Svetog Save“, područje Humske zemlje i Travunije je dobilo ime Hercegovina, a po tome se ova eparhija kasnije počela nazivati Hercegovačkom, a njeni arhijereji su takođe nazivani i mileševskim mitropolitima. Tako se 1466. i 1471. godine pominje mileševski mitropolit David.[3]

Episkopi uredi

  • Ilarion (13 vek)
  • Metodije (13 vek)
  • Teodosije (13 vek)
  • Nikola (13 vek)
  • Sava (do 1264), potonji arhiepiskop Sava II
  • Jevstatije (oko 1300)
  • Jovan (oko 1305)
  • Danilo (13161324), potonji arhiepiskop Danilo II
  • Stefan (1324)

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Bogdanović 1981, str. 317-320.
  2. ^ a b Janković 1985, str. 142.
  3. ^ Janković 1985, str. 157, 180.

Literatura uredi