Cementacija

Процес термичке обраде код кога се површина челика обогаћује угљеником. Циљ је да се формира површински слој који ће после каљења бити тврђ

Cementacija, naugljeničenje ili površinsko kaljenje jeste termohemijski proces koji pripada termičkoj obradi metala, a podrazumeva difuziju tj. unošenje legirajućeg elementa ugljenika u površinski sloj metala radi poboljšanja njegove tvrdoće i otpornosti na habanje istovremeno omogućujući materijalu ispod tog površinskog sloja da zadrži svoju mekoću i žilavost.[1] Tada se na površini formira tanak tvrdi sloj datog metala obogaćenog ugljenikom. Primenjivo je samo na gvožđe i čelik sa niskim sadržajem ugljenika (najčešće od približno 0.05 do 0.60 procenata). Površinsko kaljenje je poželjno za metalne delove koji su najviše izloženi međusobnom trenju sa drugim tvrdim ili abrazivnim materijalima dok je takođe potrebno zadržati određenu dozu žilavosti kako bi se sprečilo naprezanje, lom ili pucanje materijala pri njegovom naglom udaru o drugi materijal. Postupak cementacije je sledeći: najpre se željeni deo metala zagreje do kritične temperature čelika (oko 800 °C) a potom se spušta u sredinu u kojoj je prisutna velika količina ugljenika. Zatim sledi ponovno zagrevanje i gašenje.

Reference uredi

  1. ^ „TERMOMETAL - Gasna cementacija”. TERMOMETAL. Pristupljeno 18. 3. 2020.