Cepelin

врста ваздухоплова

Cepelin je tip balona vazduhoplova na motorni pogon[1], kojeg je razvio grof Ferdinand fon Cepelin početkom 20. veka, baziranog na ranijim nacrtima Davida Švarca. Oblikom i aerodinamičkim karakteristikama je sličan dirižablu ali za razliku od njega, poseduje krutu noseću konstrukciju.[2]

U pitanju je letelica lakša od vazduha, vretenastog, izduženog oblika na sopstveni pogon. Njome upravlja pilot pomoću velikog kormila. Za donji deo letelice pričvršćena je gondola, u koju staju posada i putnici. Za gondolu je pričvršćen motor, koji pokreće propelere. Kretanje letelice ne zavisi od vetra. Za ispunu se ranije koristio vodonik, a danas se koristi helijum. Danas je putovanje njima ugodno, bezbedno i tiho. Obično može da primi do 20 putnika. S obzirom da može da miruje u vazduhu, cepelin je pogodan za fotografisanje, nadgledanje,[3] snimanje tla, kao i prenos sportskih takmičenja iz ptičije perspektive. Koriste se i kao leteće dizalice, kojima se teret može izuzetno precizno spustiti na željeno mesto.[1]

Istorija uredi

 
Prvi cepelin (LZ1) leti iznad jezera Konstanca, 2. jul 1900.

Prvu ovakvu letelicu je napravio konstruktor srpskog porekla Ognjeslav Kostović Stepanović, još 1888. godine, ali nikad nije poletela. Njeno konstruisanje je držao u tajnosti, ali ga je požar sprečio da je proba u vazduhu. Grof Cepelin je došao na sličnu ideju gledajući upotrebu balona u Francusko-pruskom ratu, pri opsadi Pariza, mada je čuo i za sličnu upotrebu tokom Američkog građanskog rata. Osmislio je letelicu 1890. godine, na osnovu nacrta Davida Švarca, ali je u konstruisanje krenuo 1899. godine. Prva uspešna demonstracija letelice obavljena je 2. juna 1900. godine na jezeru Konstanca. Prototip je nazvan LZ1, bio je dugačak 128 m i imao je dva „Dajmler” motora od 10,6 kW.

LZ1 je prva letelica korišćena za komercijalne letove počevši od 1909. godine. Do 1914. godine je Nemačko aero-udruženje obavilo 1.500 vazdušnih letova prevozeći 35.000 putnika bez ijedne nezgode. Nemačko vazduhoplovstvo 1909. godine u naoružanje uvodi model Z1, a tokom Prvog svetskog rata je masovno korišćen u izviđačke ali i bombarderske svrhe. Desetine letova su izvedene nad teritorijom Velike Britanije tokom kojih su izbačene tone bombi uz manji vojni ali značajni psihološki efekat. Nemački poraz u Prvom svetskom ratu je zaustavio razvoj ovog vida vazdušnog transporta sve do 1920.-ih, kada kreće renesansa. Tako je 1924. godine u SAD konstruisan ZR-1, prva američka letelica, a 12. oktobra je ZR-3 "USS Los Angeles" obavio prvi transatlantski let dug 8.050 km koji je trajao 82 sata i 2 minuta. Vrhunac je 1930.-ih kada letelice LZ127 Graf Zeppelin i LZ129 Hindenburg obavljaju prve transatlantske letove.

Cepelin „Hindenburg“ uredi

 
Hindenburg (LZ129), 6. maj 1937.

Najpoznatiji događaj iz istorije ovih letelica je tragedija cepelina „Hindenburga“ (LZ129), najvećeg cepelina na svetu, dugog 245 m. Proizveden je u Nemačkoj 1936. godine. Imao je 61 članova posade i 36 putnika, sa dve palube za putnike, jednokrevetnim i dvokrevetnim kabinama, trpezarijom, bibliotekom i salonom i mogao je da leti brzinom od 125 km/h.[1] Svoj poslednji let započeo je iz Frankfurta 3. maja 1937.[4] Preleteo je Atlantik za 65 sati.[1] Međutim, 6. maja, na pristaništu kod Lejkhersta, Nju Džerzi, u ranim jutarnjim satima,[1] hiljade gledalaca prisustvovalo je pristajanju vazdušne lađe, koja se u roku od par sekundi pretvorila u ogromnu leteću buktinju, kada je stradalo 35 od 97 putnika i članova posade. Tada se radijski prenos pristajanja čuda nemačkog inženjerskog savršenstva, pretvorio u prvi medijski spektakl direktnog prenosa velike katastrofe. Taj događaj je zapečatio sudbinu ove grane vazduhoplovne industrije. Od tada se za ispunu više nije koristio vodonik.[1]

Cepelini danas uredi

Devedesetih godina 20. veka dolazi do oživljavanja ideje cepelina. Međutim ovoga puta za turističke i reklamne svrhe. Nove letelice, naziv im je Zeppelin NT, više nisu grandioznih dimenzija i mnogo su bezbednije.

Terminologija uredi

Vazdušni brod uredi

Tokom pionirskih godina u vazduhoplovstvu, pojmovi kao što su „cepelin”, „vazdušni brod”, „vazdušni-brod” i „brod od vazduha” odnosili su se na bilo kakvu leteću ili mašinu kojom se moglo upravljati.[5][6][7][8][9][10] Zabeleženo je da je 1919. godine Frederik Handli Pejg govorio o „brodovima od vazduha”, pri čemu je manje putničke tipove naziva „vazdušnim jahtama”.[11] Tokom 1930-ih, veliki interkontinentalni leteći brodovi ponekad su nazivani i „brodovima od vazduha”.[12][13] U današnje vreme se termin „vazdušni brod” koristi samo za pogonske, dirižabalske balone, a podtipovi su klasifikovani kao kruti, polu-kruti ili nekruti.[14] Polutvrda arhitektura je novijeg datuma, nastala nakon napretka u deformabilnim strukturama i usled potrebe za smanjenjem težine i zapremine vazdušnih brodova. Oni imaju minimalnu strukturu koja zadržava oblik zajedno sa nadpritiskom u gasnoj ovojnici.[15][16]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ Oksford školska enciklopedija, Knjiga-komerc. . 2007. ISBN 978-86-7712-190-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ Airships, Dirigibles, Zeppelins, & Blimps:What's the Difference? | Airships.net
  3. ^ Blic onlajn: Policija nadgledala dilere iz cepelina, Tamara Marković Subota, 16. 5. 2012., Pristupljeno 1. 11. 2012.
  4. ^ Airships.net: The Hindenburg Disaster, Pristupljeno 1. 11. 2012.(jezik: engleski)
  5. ^ US patent 467069 "Air-ship" referring to a compound aerostat/rotorcraft.
  6. ^ Ezekiel Airship (1902) wright-brothers.orgaltereddimensions.net "airship,"- referring to an HTA aeroplane.
  7. ^ The Bridgeport Herald, August 18, 1901 Arhivirano 2013-08-03 na sajtu Wayback Machine - "air ship" referring to Whitehead's aeroplane.
  8. ^ Cooley Airship of 1910, also called the Cooley monoplane.[1]„Round Aircraft Designs”. Arhivirano iz originala 2. 4. 2012. g. Pristupljeno 7. 9. 2011. - a heavier-than-air monoplane.
  9. ^ Frater, A.; The Balloon Factory, Picador (2009), Page 163. - Wright brothers' "airship."
  10. ^ George Griffith, The angel of the Revolution, 1893 Arhivirano 2014-02-22 na sajtu Wayback Machine - "air-ship," "vessel" referring to a VTOL compound rotorcraft (not clear from the reference if it might be an aerostat hybrid.)
  11. ^ Auckland Star, 24 February 1919 "Ships of the air," "Air yachts" - passenger landplanes large and small
  12. ^ The Sydney Morning Herald, Monday 11 April 1938 -"ship of the airs," "flying-ship," referring to a large flying-boat.
  13. ^ Smithsonian, America by air Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. januar 2014) "Ships of the Air" referring to Pan Am's Boeing Clipper flying-boat fleet.
  14. ^ Ege, L.; Balloons and Airships, Blandford (1973).
  15. ^ Liao, L., & Pasternak, I. (2009). A review of airship structural research and development. Progress in Aerospace Sciences, 45(4), 83–96.
  16. ^ Tuckerman, L. B. (1926). Inertia factors of ellipsoids for use in airship design.

Literatura uredi

  • Althoff, William F., USS Los Angeles: The Navy's Venerable Airship and Aviation Technology. Althoff, William F. (2003). USS Los Angeles: The Navy's Venerable Airship and Aviation Technology. Brassey's. ISBN 978-1-57488-620-7. 
  • Ausrotas, R. A., "Basic Relationships for LTA Technical Analysis," Proceedings of the Interagency Workshop on Lighter-Than-Air Vehicles, Massachusetts Institute of Technology Flight Transportation Library, 1975
  • Archbold, Rich and Ken Marshall (1994). Hindenburg, an Illustrated History. Warner Books. ISBN 978-0-446-51784-3. 
  • Bailey, D. B., and Rappoport, H. K., Maritime Patrol Airship Study, Naval Air Development Center, 1980
  • Botting, Douglas, Dr. Eckener's Dream Machine. New York Henry Hold and Company. Botting, Douglas (2001). Dr. Eckener's Dream Machine: The Great Zeppelin and the Dawn of Air Travel. Henry Holt and Company. ISBN 978-0-8050-6458-2. 
  • Brooks, Peter, W., Zeppelin: Rigid Airships 1893–1940, Washington.Zeppelin. Smithsonian Institution Press. 1992. ISBN 978-1-56098-228-9. 
  • Brooks, Peter. Brooks, Peter W. (2004). Zeppelin: Rigid Airships 1893–1940. Putnam. ISBN 978-0-85177-845-7. 
  • Burgess, Charles P. (1927). Airship Design. University Press of the Pacific. ISBN 978-1-4102-1173-6. 
  • Cross, Wilbur (2002). Disaster at the Pole. Globe Pequot Press. ISBN 978-1-58574-496-1. 
  • Dick, Harold G., with Robinson, Douglas H., Graf Zeppelin & Hindenburg, Washington, D.C. . Smithsonian Institution Press. 1985.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Dooley, Sean C (2004). „Part II: Appendices” (PDF). The Development of Material-Adapted Structural Form (PDF). VD, CH: École Polytechnique Fédérale de Lausanne. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 6. 2008. g. 
  • Frederick, Arthur; et al. (1982). Airship saga: The history of airships seen through the eyes of the men who designed, built, and flew them. Blandford Press. ISBN 978-0-7137-1001-4. 
  • Griehl, Manfred and Joachim Dressel, Zeppelin! The German Airship Story. Griehl, Manfred; Dressel, Joachim (1990). Zeppelin!: The German Airship Story. Arms and Armour. ISBN 978-1-85409-045-4. 
  • Higham, Robin, The British Rigid Airship, 1908–1931: A study in weapons policy, London, G. T. Foulis, 1961, OCLC 830820
  • Keirns, Aaron J, "America's Forgotten Airship Disaster: The Crash of the USS Shenandoah", Howard. Airship Disaster: The Crash of the USS Shenandoah. Little River Publishing. 1998. ISBN 978-0-9647800-5-7. .
  • Khoury, Gabriel Alexander (Editor). Khoury, G. A.; Gillett, J. D. (2004). Airship Technology (Cambridge Aerospace Series). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-60753-7. 
  • Leasor, James (2001) [1957]. The Millionth Chance: The Story of the R.101. London: Stratus Books. ISBN 978-0-7551-0048-4. 
  • Ligugnana, Sandro The History — Enrico Formanini and the Officine Leonardo da Vinci, LPVC S.p.A. retrieved on 30 June 2008
  • Lueger, Otto: Lexikon der gesamten Technik und ihrer Hilfswissenschaften, Bd. 1 Stuttgart, Leipzig 1920. digital scan (jezik: nemački)
  • McKee, Alexander (1980). Ice crash. St. Martin's Press. ISBN 978-0-312-40382-9. 
  • Meiklejohn, Bernard (decembar 1906). „The Conquest of the Air”. The World's Work: A History of Our Time. XIII: 8283—10. Pristupljeno 10. 7. 2009. 
  • Morgala, Andrzej, Sterowce w II Wojnie Światowej (Airships in the Second World War), Lotnictwo, 1992 (jezik: poljski)
  • Mowthorpe, Ces (1995). Battlebags: British Airships of the First World War. Wrens Park. ISBN 978-0-905778-13-6. 
  • Nabben, Han (2011). Lichter dan Lucht, los van de aarde. Barneveld, Netherlands: BDU Boeken. ISBN 978-90-8788-151-1. Arhivirano iz originala 4. 9. 2015. g. 
  • Robinson, Douglas H. (1973). Giants in the Sky. University of Washington Press. ISBN 978-0-295-95249-9. 
  • Robinson, Douglas H., The Zeppelin in Combat: A history of the German Naval Airship Division, 1912-1918, The Zeppelin in Combat: A History of the German Naval Airship Division. Atglen, PA: Shiffer Publications. 1994. ISBN 978-0-88740-510-5. 
  • Smith, Richard K. The Airships Akron & Macon: flying aircraft carriers of the United States Navy, Annapolis MD. The Airships Akron & Macon: Flying Aircraft Carriers of the United States Navy. US Naval Institute Press. 1965. ISBN 978-0-87021-065-5. 
  • Shock, James R., Smith, David R.. The Goodyear Airships. Bloomington, Illinois: Airship International Press. 2002. ISBN 978-0-9711637-0-6. 
  • Sprigg, C., The Airship: Its design, history, operation and future, London 1931, Samson Low, Marston and Company.
  • Squier, George Owen (1908). „The Present Status of Military Aeronautics”. Annual Report of the Board of Regents of the Smithsonian Institution: 143—144. Pristupljeno 7. 8. 2009. 
  • Toland, John, Ships in the Sky, New York, Henry Hold; London, Muller, 1957, OCLC 2905721
  • Vaeth, J. Gordon, Blimps & U-Boats, Anapolis, Maryland. Blimps & U-boats: U.S. Navy Airships in the Battle of the Atlantic. US Naval Institute Press. 1992. ISBN 978-1-55750-876-8. 
  • Ventry, Lord; Kolesnik, Eugene, Jane's Pocket Book 7: Airship Development. Koleśnik, Eugène M. (1976). Jane's Pocket Book of Airship Development. Macdonald and Jane's. ISBN 978-0-356-04656-3. 
  • Ventry, Lord; Koesnik, Eugene M., Airship Saga, Poole, Dorset. Airship Saga: The History of Airships Seen Through the Eyes of the Men who Designed, Built, and Flew Them. Blandford Press. 1982. str. 97. ISBN 978-0-7137-1001-4. 
  • Winter, Lumen; Degner, Glenn, Minute Epics of Flight, New York, Grosset & Dunlap, 1933. OCLC 738688
  • US War Department (2003). Airship Aerodynamics: Technical Manual. University Press of the Pacific. ISBN 978-1-4102-0614-5.  Nepoznati parametar |DUPLICATE_year= ignorisan (pomoć)

Spoljašnje veze uredi