Crkva Prepodobnog Haritona u Klincima

Crkva Prepodobnog Haritona u Klincima ili Svetog Lesandra (Aleksandra), hram je iz 16.-17. vijeka i pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve.

Crkva Prepodobnog Haritona u Klincima
Osnovni podaci
JurisdikcijaMitropolija crnogorsko-primorska
Srpska pravoslavna crkva
Osnivanje16.-17. vijek
MestoKlinci, Luštica
DržavaCrna Gora

To je jedna od pet pravoslavih crkvava u Klincima i posvećena je prepodobnom Haritonu Ispovjedniku. Ostale četiri su posvećene Svetom Savi, Svetom Pantelejmonu, arhangelu Mihailu i Svetom Trifunu. Turistička mapa 89 crkava opštine Herceg Novi, ovu crkvu smješta u Klince, dok je paroh luštički Nikola Urdešić navodi kao jednu od četiri crkve u Zabrđu.[1] Naziv mjesta Klinci je u vezi sa prezimenom Klinčići iz 14. vijeka, iz doba kralja Tvrtka.[2] Hram je građen od kamena. Zid crkvenog dvorišta je suhozid. Na južnom i sjevernom zidu hrama nema prozora, a na polukružnoj oltarskoj apsidi je jedan prozor. Iznad vrata je zvonik na preslicu sa jednim zvonom. Iz dvorišta crkve se vidi dio Bokokotorskog zaliva.

Zanimljivost vezana za crkvu je njeno ime. U narodu je sačuvan naziv za crkvu i Sv. Lesandar - Aleksandar. U Lješevićima isto postoji crkva Sv. Haritona, koju narod zove Sv. Lesandrom.[3] U antropogeografskoj studiji „Boka” sveštenika Save Nakićenovića piše: „Iz Dekreta dužda Franja Foskari od 11. jula 1446. godine, vidi se kakvi su odnosi bili i davani naputci da se iz Luštice protjeraju pravoslavni sveštenici. U dekretu istoga dužda od 22. maja 1455. godine, koji je bio upućen kotorskom biskupu Bernardu, naređuje se pored ostalog da se istome biskupu svaka pomoć dade, da može srpsko-pravoslavne sveštenike istrijebiti. I da se pravoslavni natjeraju, nek se odreknu zemalja, vinograda i maslina, osobito ovih crkava: Svetog Mihaila i Svete Marije u Prevlaci; Svetog Gavrila i Svetog Petra u Bogdašićima; Svetog Aleksandra u Lješkovićima; Svetog Luke i Svetog Nikole na Luštici. I sviju drugih crkava i crkvica koje je mitropolit pod sobom držao u selima predrečenim, i u drugim mjestima Boke“. U ovom slučaju Sv. Aleksandar se povezuje sa Prep. Haritonom, a u drugim slučajevima se ime Luka povezuje sa imenom Aleksandar. Manastir Svetog Aleksandra u Orošu, dok je bio pravoslavni, bio je posvećen Ivanjdanu. Dvojnost naziva ovih crkava je u mogućoj vezi sa političkim preplitanjima interesa pravoslavne i rimokatoličke crkve na istom prostoru.

Galerija uredi

Izvori uredi