Crkva Svetih Petra i Pavla u Mrsaću

Crkva Svetih Petra i Pavla u Mrsaću je crkva brvnara podignuta u 19. veku. Njen ktitor je bio pop Nikola Kostić, ađutant kneza Antonija Pljakića, a potom i knez Požeške nahije. Pored ove crkve brvnare nalazi se i novija crkva posvećena istim svetiteljima, podignuta 1968. godine.

Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću
Osnovni podaci
Osnivanje19. vek
Reosnovan2007.
MestoMrsać
Opština Kraljevo
Republika Srbija

Istorijat uredi

Crkva Svetih Petra i Pavla je podignuta u Mrsaću, selu koje se nalazi na desnoj obali Zapadne Morave, na putu koji spaja Kraljevo i Čačak. Pisanih podataka o gradnji ove crkve nema, a u narodnu je postojalo predanje da se na mestu ove crkve nalazila starija crkva brvnara, još u vreme pre izbijanja Prvog srpskog ustanka. Ktitor crkve u Mrsaću je bio pop Nikola Kostić iz Mrsaća, koji je takođe bio i ktitor prvobitne male kamene crkve u Vrdilima posvećene Bogojavljenju (danas je na njenom mestu novija crkva, podignuta nakon Prvog svetskog rata). Nikola Kostić je tokom Prvog srpskog ustanka bio ađutant vojvode Antonija Pljakića, a kasnije ga je knez Miloš Obrenović postavio na čelo Požeške nahije. Prema narodnoj legendi izgradnja crkve je tekla nešto drugačije. Naime, nakon jake oluje koja je uništila sva žitna polja u selu, nebo se otvorilo i pojavile su se vile koje su meštanima rekle da su njihova polja bila uništena jer selo nema crkvu koja bi ga štitila. Poslušavši savet vila, meštani su počeli da grade crkvu.[1]

O crkvi je šezdesetih godina 20. veka pisao Dobrosav St. Pavlović, a crkva je bila uvrštena u izložbu Molitva u gori, koja je obuhvatala sve brvnare u zemlji. Kako je u međuvremenu crkva bila napuštena i devastirana, to je podstaklo Upravu grada Kraljeva i Zavod za zaštitu spomenika da hitno pristupe njenoj obnovi. Levo od stare crkve bila je podignuta nova 1968. godine, što je takođe doprinelo zanemarivanju crkve brvnare. Tokom radova na obnovi crkve 2007. izvršena su i arheološka istraživanja, koja na mestu same brvnare nisu pronašla ostatke ranijeg sakralnog objekta. Uz crkvu se nalaze nadgrobni spomenici viđenijih ljudi i kenotafi. Na mestu crkve i neposredno oko nje pronađeni su ostaci starije nekropole, a po odlikama pogrebnog rituala može se zaključiti da ova nekropola potiče iz 17. ili 18. veka.[1]

Izgled crkve uredi

 
Crkva brvnara Sv. Petra i Pavla u Mrsaću. Na slici se vidi i nova crkva, kao i nadgrobni spomenici i keotafi u blizini crkve brvnare

Crkva brvnara je jednostavne pravougaone osnove, dimenzija 5,30 h 10,6 metara. Sastoji se iz naosa i oltara koji se polukružno završava. Tavanica je ravna i obrazuju je unizani šašovci, postavljeni pod pravim uglom. Nizak krov, sa blažim nagibom, izveden je na četiri vode, a krovni pokrivač je sada ćeramida, koja je verovatno prilikom neke od obnova zamenila prvobitnu šindru. Streha je sa čeone strane završena dekorativnom ćenarkom. Na slemenu su postavljena dva gvozdena krsta. Prozori su pravougaoni i imaju gvozdene rešetke, nešto su većih dimenzija (70 h 40 cm), kao oni koji se sreću na običnim kućama, dok su vrata, jedna sa zapadne, a druga sa severne strane, polukružno zasvedena i nemaju profilaciju. Sadašnji pod je od slagane opeke, koja je verovatno zamenila prvobitni patos i postavljena je u dva nivoa. U nadvišenom prostoru naosa nalazi se kameni amvon, manjih dimenzija, karakterističan za sve crkve brvnare. Obrazuje ga centralni krug i oko njega su zrakasto, poput cveta, raspoređeni segmenti. Osim amvona, originalna je i časna trpeza. U nižem delu je priprata, koja se u crkvama ovakvog tipa često odvaja posebnom drvenom pregradom. Kako je bilo prvobitno rešenje u Mrsaću nije poznato. Konstrukcija brvnare je skeletna, sa horizontalnim i vertikalnim stupcima, koji su na uglovima, sa unutrašnje strane, ojačani kosnicima, a ispuna su šašovci, unizani vertikalno u tri reda. Temelj je nizak i zidan je od lomljenog kamena. Brvnare od unizanih šašovaka su retke jer je to slab način gradnje, ali verovatno nije bilo dovoljno sredstava i mogućnosti za nabavku kvalitetnijeg materijala.[2]

Ikonostas crkve sa elementima folklora nije sačuvanu celini. Na osnovu njegovih ostataka može se zaključiti da je bio koncipiran na najjednostavniji način. Obrazuju ga šest vertikalno postavljenih greda sa urezanim geometrijskim motivima u obliku slova X, koje su kolorisane živim bojama. Po razmaku i rasporedu greda sa ikonostasa, može se zaključiti da je prvobitna pregrada imala samo po jednu prestonu ikonu, dok se praznična ikona verovatno nalazila bočno. Ispune između nosača su obojeno u plavo, a na sredini su jednostavne carske dveri zelene boje. Prema visini crkve, može se zaključiti da je ikonostas mogao imati još jedan red ikona sa krstom i medaljonima na vrhu. Nažalost, ništa od starijih bogoslužbenih knjiga i predmeta nije sačuvano.[3]

Iako bojenje u crkvama nije novina, crkva u Mrsaću se izdvaja zbog svoje bojene ornamentike spolja i iznutra, koja je trebalo da popravi utisak koji je ostavljala slabija gradnja. Šašovci spolja su kolorisani raznobojnim vertikalnim linijama, a raspored i ritam boja podražava pregače i suknje. Vertikalne i horizontalne grede koje obrazuju neku vrstu rama, obojene su plavom bojom. Sa unutrašnje strane drugi i treći red šašovaka su obojeni uzanim linijama, koje vizuelno povećavaju visinu objekta. Na gredama su naslikane tri vrste cvetnih ornamenata. Kako su cvetovi rađeni pomoću molerskih šablona, to znači da je crkva kolorisana tokom obnove 1896. godine. Šabloni su u ovom periodu bili korišćeni za oslikavanje bogatijih privatnih kuća, a donosili su ih majstori iz Austrougarske. Moguće je da je jedan takav šablon iskoristio i majstor koji je kolorisao crkvu.[4]

Uz crkvu se nalaze nadgrobni spomenici i kenotafi. Uz samu crkvu, s desne strane, nalaze se dva krsta „sa jabukama” od radočelskog mermera iz druge polovine 19. veka, tzv. studeničkog tipa, podignuta kao nadgrobnici braći Milošu i Konstantinu Kolareviću. U porti su i tri spomenika od peščara, podignuta nakon Prvog svetskog rata u obliku stuba i karakteristična za Dragačevo, Pomoravlje i ivanjički kraj. Na njima su uklesani dugi natpisi sa potpisom majstora ili podacima o nekom značajnom događaju, a svako slovo i ornament su kolorisani. U nizu kenotafa umetnute su dve piramide od crnog i belog mermera, podignute sedamdesetih godina 20. veka u čast poginulih ratnika.[5]

Reference uredi

  1. ^ a b Lukić Cvetić, Marina (2008). „Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću”. Naša prošlost. 9: 75—76. 
  2. ^ Lukić Cvetić, Marina (2008). „Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću”. Naša prošlost. 9: 76—77. 
  3. ^ Lukić Cvetić, Marina (2008). „Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću”. Naša prošlost. 9: 77—78. 
  4. ^ Lukić Cvetić, Marina (2008). „Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću”. Naša prošlost. 9: 78. 
  5. ^ Lukić Cvetić, Marina (2008). „Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću”. Naša prošlost. 9: 79. 

Literatura uredi

  • Lukić Cvetić, Marina (2008). „Crkva Sv. Petra i Pavla u Mrsaću”. Naša prošlost. 9: 75—86.