Crkva Svetog Nikole u Velikoj Hoči

објекат и непокретно културно добро у Призренском управном округу, Србија

Crkva Svetog Nikole u Velikoj Hoči, na groblju iznad sela, sagrađena je i oslikana do 1345. godine, kada je u crkvi sahranjena monahinja Marta, majka čelnika Gradislava Sušenice, što je zapisano na njenoj nadgrobnoj ploči. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Crkva Svetog Nikole u Velikoj Hoči
Crkva Svetog Nikole u Velikoj Hoči
Opšte informacije
MestoVelika Hoča
OpštinaOrahovac
Vreme nastankapre 1345.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije

Izgled uredi

Pretpostavlja se da su hram podigli roditelji čelnika Gradislava u drugoj četvrtini 14. veka. To je jednobrodna građevina zasvedena poluobličastim svodom, sa spolja trostranom a iznutra polukružnom apsidom. Zid između priprate i naosa je uklonjen. Samo na zapadnom zidu sačuvao se deo prvobitnog živopisa, koji po stilskim odlikama pripada vremenu kralja Dušana. Pretpostavlja se da je ktitor slikarstva bio sam Gradislav Sušenica.

Crkve je živopisana u prvoj polovini XIV veka, od čega su sačuvani fragmenti živopisa na zapadnom i južnom zidu priprate, postolju časne trpeze i na severnom zidu naosa. Crkva je obnovljena u drugoj polovini XVI veka, kada su dograđene gornje zone zidova i svod. Posle građevinske obnove, crkva je nanovo u celini živopisana. Ovaj sloj su radila dva majstora nejednakih sposobnosti, koji su uzore i neposredne ikonografske predloške našli u majstorima koji su 1561. godine oslikali obnovljenu pripratu u Pećkoj patrijaršiji. Pored crkve, iza oltara, je postojao grob sa natpisom iz 1766. godine.

U periodu 1970 – 73. godine izvršeni su građevinski konzervatorski radovi u organizaciji Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kosova. Istom prilikom (1970 – 75) sanirana su oštećenja na živopisu i otkriveni i konzervirani ostaci živopisa iz prve polovine XIV veka na zapadnom zidu. Tokom tih radova skinut je donji deo prve zone živopisa iz XVI veka, koji je prebačen na novu podlogu i premešten u muzej u Dečanskoj vinici u Velikoj Hoči.

Među scenama iz ciklusa patrona je kompozicija Sveti Sava i Sveti Simeon Nemanja se klanjaju ikoni Bogorodice sa Hristom. Posle obnove u 16. veku crkva je ponovo oslikana. Iznad zone stojećih svetitelja su poprsja u medaljonima i ciklusi Velikih praznika, Stradanja Hristovog i sv. Nikole, dok su Bogorodičin akatist, Hristova čuda i parabole i Strašni sud ilustrovani u priprati.

Radovi na konzervaciji živopisa izvođeni su u periodu 19701975. godine.

Premda se u literaturi tvrdi da je crkva 1577. godine dobila ikonostas jer kod svih ovakvih malih crkava na Kosovu postavljanje ikonostasa ide istovremeno sa proširenjem crkve, tj. njenim produžavanjem a to se dešava znatno kasnije od sredine XVI veka. Ne bi trebalo da bude sporno da je crkva te 1577. godine dobila tri Longinove prestone ikone a negde u to vreme i ikonu Deizisnog čina, rad nekog od slikara pećko – dečanskog kruga iz XVI veka. Sadašnji ikonostas u crkvi Sv. Nikole rezbario je i slikao 1825. godine Petar iz Debra, koji se potpisao na gredi što deli gornje zone ikonostasa. Konstrukcija ovog ikonostasa je napravljena tako da primi postojeću ikonu hramovnog sveca Sv. Nikole koja je kasnije izmeštena u crkvu Sv. Stefana u Velikoj Hoči. Ostale Longinove ikone nisu korišćene na novom ikonostasu već je zograf Petar uradio nove prestone ikone koje su slikane sa uljem na platnu španovanom na drvenu ploču. Ostali slikani delovi ikonostasa rađeni su uljem na dasci. U trećoj zoni je krst sa naslikanim raspećem.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.