Црна чиопа

Crna čiopa (lat. Apus apus) vrsta je ptice iz reda čiope (Apodiformes), porodice (Apodidae) i roda Apus, koja naseljava područje Evrope i Azije, a krajem leta migrira na jug Afrike. Crna čiopa je gotovo potpuno crna, osim omanjeg bledog grla. Ima blago račvast rep. Glasa se oštrim piskom u brzom letu. Uglavnom naseljava veće gradove, gnezdi se u procepima među zgradama i pukotinama litica. Čiopa je ptica selica, dužine od 17-19 cm[2]. Crna čiopa je na listi strogo zaštićenih vrsta ptica u Srbiji[3].

Crna čiopa
Crna čiopa u Barseloni
Oglašavanje
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Apodiformes
Porodica: Apodidae
Rod: Apus
Vrsta:
A. apus
Binomno ime
Apus apus
Areal crne čiope:
  u vreme gnežđenja
  u vreme zimovanja
Sinonimi

Hirundo apus Linnaeus, 1758
Cypselus apus

Izgled uredi

Crna čiopa jednolično je siva po celom telu, ali izgleda crna nasuprot svetlom nebu. Relativno je mala ptica, dužina tela iznosi 16 do 17 cm, raspon krila 42 do 48 cm, a težina oko 35 grama. Ima duga srpasta krila i kratak rašljast rep. Slična je lastavici, međutim većina čiopa leti brže, snažnije i žustrije od lastavica, često kružeći i klizeći zrakom bez zamaha krilima[4]. Takođe, retko se mogu videti na tlu - njihova gnezda su skrivena pod krovovima iz kojih brzo izleću. Crnoj čiopi izuzetno je slična siva čiopa. Ona je samo malo svetlija od crne čiope i ima manje belo grlo. Jednako su velike, tako da ih je u letu skoro nemoguće razlikovati[5]. Na planinama i uz obalu može se videti i bela čiopa. Ona je mnogo veća od crne, a s donje strane tila jasno je bela uz tamnu prugu preko grudi.

Ishrana uredi

Krila su joj uska i duga, što crnu čiopu čini brzim i preciznim lovcem insekata i raznih vrsta pauka. Vodu takođe uzima tokom leta, a kupa se tako što zaroni kljun i prska vodu unaokolo.

Ponašanje uredi

Ova ptica je posebna na mnogo načina. Na mesta gnežđenja dolazi kao poslednja, a napušta ih prva; za pticu svoje veličine može da dostigne zavidnu starost (zabeležene su jedinke stare 21 godinu). Loše vremenske uslove izdržava u stanju torpiditeta (stanje nalik nesvesnom).

Kod crne čiope je najzanimljivija njena prilagođenost letenju - telo je upravo savršeno za let kroz vazduh. Čiopa sve svoje aktivnosti izvodi u vazduhu, osim odgajanja mladih. Tamo nalazi hranu, igra se, čak i spava na krilima najveći deo života. U vazduhu se pari i prikuplja materijal za izgradnju gnezda.

Gnežđenje uredi

Crna čiopa se na mesta gnežđenja vraća svake godine u isto vreme, oko 1. maja u srednjoj Evropi. Parovi ostaju godinama verni jedno drugom i uvek se gnezde na istom mestu, ali u slučaju uginuća jednog partnera, njegovo mesto ubrzo zauzima druga jedinka istog pola. Čiope legu 2-3 jaja, a oba roditelja zajedno hrane i odgajaju mlade. U vreme odgoja, ptice lete sve do mraka, dok se neuparene ptice kolonije okupljaju i lete visoko u vazduh kako bi tamo spavale na krilima. Krajem jula mlade ptice izleću iz gnezda, najčešće odmah po zalasku Sunca, i više se ne vraćaju. Nije im potrebno vežbanje pošto već posle kratkog vremena lete isto tako dobro kao i odrasle ptice. Oko 1. avgusta počinje selidba u Afriku.

Čiope se gnezde u pećinama ili u šupljinama u drveću. U današnje vreme one najviše koriste rupe u zidovima ili slobodan prostor pod strehama kuća. Prihvataju i kutije za gnežđenje koje postavi čovek i ne boje se ljudi, te je veoma lako napraviti kutiju za njih i postaviti je na prozor. Izlaz mora da bude okrenut prema spolja pošto ptice ne lete uvis kada napuštaju gnezdo, već jednostavno „iskoče“ iz njega i u slobodnom padu dobijaju brzinu potrebnu za let. Kutije treba da budu dimenzija 30 x 20 x 15 cm. Rupa za izlaz ima prečnik od 5 cm i nalazi se 3 cm iznad dna kutije i 5 cm od ivice jedne strane.

Rasprostranjenje uredi

Vrsta ima stanište u Azerbejdžanu, Albaniji, Alžiru, Angoli, Andori, Austriji, Avganistanu, Bahreinu, Belgiji, Belorusiji, Beninu, Bosni i Hercegovini, Bocvani, Bugarskoj, Burkini Faso, Burundiju, Gabonu, Gani, Gvineji Bisao, Gibraltaru, Gruziji, Grčkoj, Danskoj, DR Kongu, Egiptu, Ekvatorijalnoj Gvineji, Eritreji, Estoniji, Etiopiji, Zambiji, Zapadnoj Sahari, Zimbabveu, Iraku, Iranu, Irskoj, Italiji, Jemenu, Jermeniji, Jordanu, Južnoafričkoj Republici, Kazahstanu, Kamerunu, Kataru, Keniji, Kini, Kipru, Kirgistanu, Kuvajtu, Lesotu, Letoniji, Libanu, Liberiji, Libiji, Litvaniji, Lihtenštajnu, Luksemburgu, Mađarskoj, Makedoniji, Malaviju, Maldivima, Maliju, Malti, Maroku, Mauritaniji, Mozambiku, Moldaviji, Mongoliji, Namibiji, Nemačkoj, Nepalu, Nigeriji, Nigeru, Norveškoj, Obali Slonovače, Omanu, Pakistanu, Poljskoj, Portugalu, Ruandi, Rumuniji, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, Svazilendu, Senegalu, Sijera Leoneu, Siriji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Sudanu, Tanzaniji, Tadžikistanu, Togu, Tunisu, Turkmenistanu, Turskoj, Ugandi, Uzbekistanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Ujedinjenom Kraljevstvu, Ukrajini, Finskoj, Francuskoj, Holandiji, Hrvatskoj, Centralnoafričkoj Republici, Crnoj Gori, Čadu, Češkoj, Džibutiju, Švajcarskoj, Švedskoj i Španiji.[6]

Vrsta je povremeno prisutna, ili je migratorna vrsta u Zelenortskim ostrvima, Islandu, Komorima, Sejšelima, Sjedinjenim Američkim Državama, Somaliji i Hongkongu.[6]

Ugroženost uredi

Ova vrsta nije ugrožena, i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.[6]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2016). Apus apus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ Dragan Simić, Slobodan Puzović:Ptice Srbije i područja od međunarodnog značaja, Beograd:Liga za ornitološku akciju Srbije, 2008. ISBN 978-86-911303-0-5. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. decembar 2009), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  3. ^ Prilog I: Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  4. ^ Ekološka udruga ČIOPA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. март 2012), Приступљено 30. 4. 2013.
  5. ^ Crna čiopa Архивирано на сајту Wayback Machine (7. jul 2010), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  6. ^ a b v Crvena lista (jezik: engleski)

Spoljašnje veze uredi