Crnogorski građanski nacionalizam

Crnogorski građanski nacionalizam je građanski nacionalizam u Crnoj Gori. Kao i ostali građanski nacionalizmi, koji počivaju na građanskom konceptu nacije, crnogorski građanski nacionalizam se takođe zasniva na specifičnom građanskom shvatanju crnogorske nacije. Pobornici crnogorskog građanskog nacionalizma se zalažu za izgradnju jedinstvene crnogorske građanske nacije, koja bi ne samo u formalno-pravnom, već i u identitetskom smislu objedinjavala sve građane Crne Gore, nezavisno od njihove etničke, jezičke, religijske ili bilo koje druge pripadnosti. U političkoj teoriji i praksi, crnogorski građanski nacionalizam se javlja u nekoliko posebnih oblika, koji se među sobom znatno razlikuju, ne samo po svojim ideološkim usmjerenjima, već i po svojim političkim strategijama i organizacionim karakteristikama, a takođe i po izboru metoda za ostvarivanje svojih političkih ciljeva.[1][2]

Crnogorski građanski nacionalizam treba razlikovati od drugih oblika crnogorskog nacionalizma, koji nemaju građanski predznak, što se u prvom redu odnosi na crnogorski etnički nacionalizam, koji predstavlja etnički nacionalizam današnjih etničkih Crnogoraca.[3][4]

Glavna obilježja uredi

 
Milo Đukanović, predsjednik Demokratske partije socijalista Crne Gore i najuticajniji zagovornik građanskog nacionalizma u Crnoj Gori
 
Ranko Krivokapić, predsjednik Socijaldemokratske partije Crne Gore i jedan od prvih zagovornika građanskog nacionalizma u Crnoj Gori
 
Vladimir Pavićević, predsjednik Crnogorske (stranke) i jedan od glavnih ideologa građanskog nacionalizma u Crnoj Gori

U političkoj praksi, crnogorski građanski nacionalizam se javlja u dva osnova oblika, od kojih je prvi pluralistički, a drugi integralistički. U svom pluralističkom obliku, crnogorski građanski nacionalizam se zalaže za izgradnju crnogorske nacije kao savremene građanske nacije, zasnovane na načelima građanskog društva, uz puno uvažavanje etničkih, jezičkih, religijskih i drugih kulturnih i istorijskih posebnosti svih zajednica u Crnoj Gori. Na drugoj stani, crnogorski građanski nacionalizam se u političkoj praksi često javlja i u svom integralističkom obliku, koji se za pluralizam zalaže samo na riječima, dok se u praksi svodi na izgradnju objedinjenog crnogorskog građanskog identiteta, zasnovanog na identitetskim obilježjima i tradicijama etničkih Crnogoraca, čime se taj oblik crnogorskog građanskog nacionalizma pretvara u instrument političke, identiteske i nacionalne asimilacije svih ostalih etničkih zajednica u Crnoj Gori.[1]

Iako se sve građanske stranke u Crnoj Gori u svojim programima formalno zalažu za pluralistički koncept, mnoge od njih u praksi sprovode ili podržavaju upravo integralistički koncept, što se u prvom redu odnosi na sadašnje ili bivše vladajuće stranke, kao što su Demokratska partija socijalista Crne Gore i Socijaldemokratska partija Crne Gore, odnosno Socijaldemokrate Crne Gore. Sličan raskorak između programskih načela i političke prakse postoji i kod opozicionih građanskih stranaka, kao što su: Demokratska Crna Gora, Pozitivna Crna Gora, Crnogorska (stranka) i druge. Integralističke tendencije u politici svih pomenutih stranaka razotkrivaju se prvenstveno u njihovom odnosu prema srpskom narodu u Crnoj Gori, što je došlo do punog izražaja i vrijeme donošenja novog Ustava Crne Gore iz 2007. godine.[5]

Tokom rasprave o donošenju novog ustava, sve građanske stranke u Crnoj Gori formalno su se zalagale za građanski koncept državnog uređenja, što je trebalo da podrazumijeva definisanje Crne Gore isključivo kao građanske države, bez isticanja bilo koje etničke zajednice, čime bi se garantovala potpuna ravnopravnost svih etničkih zajednica u Crnoj Gori. Međutim, kada se došlo do usvajanja konkretnih ustavnih rješenja, sve tadašnje parlamentarne građanske stranke (Demokratska partija socijalista Crne Gore, Socijaldemokratska partija Crne Gore, Liberalna partija Crne Gore, Pokret za promjene) glasale su za isticanje etničkih Crnogoraca i novokodifikovanog crnogorskog jezika, dok su svi ostali narodi i njihovi jezici svrstani u drugi red. Time se u praksi pokazalo da u političkoj stvarnosti Crne Gore ne postoji autentično zalaganje za pluralistički koncept, već se teza o izgradnji građanskog društva koristi isključivo kao pokriće za sprovođenje crnogorizacije, koja je uzela maha u svim oblastima društvenog života.[1]

Integralističko usmjerenje crnogorskog građanskog nacionalizma se u potpunosti uklapa u definiciju koju je dao britanski sociolog Entoni Smit (Anthony D. Smith, 1933-2016), koji je kao jedan od najvećih svjetskih stručnjaka u oblasti proučavanja nacije i nacionalizma ukazao na razne opasnosti koje manjinskim zajednicama u svakom društvu prijete od raznih integralističkih tendencija u okviru građanskog nacionalizma:

Sa stanovišta ugroženih manjina, građanski nacionalizam nije ni tolerantan ni nepristrasan kako to njegovo samopredstavljanje sugeriše. U stvari, on može biti čak isto toliko opak i beskompromisan kao i etnički nacionalizam. Jer građanski nacionalizam često zahteva, kao cenu za dobijanja državljanstva i koristi iz toga, odricanje od etničke zajednice i individualnosti, privatizaciju etničke religije i marginalizaciju etničke kulture i nasleđa manjina unutar granica nacije-države ... Stoga, ne samo etnički, već takođe i građanski nacionalizam može zahtevati iskorenjivanje manjinskih kultura i zajednica kao zajednica ... Tako pedagoški narativ zapadnih demokratija ispada isto tako zahtevan i rigorozan - i u praksi etnički jednostran - kao i onaj ne-zapadnih autoritarnih država-nacija, jer on pretpostavlja asimilaciju etničkih manjina unutar granica nacionalne države kroz akulturaciju u hegemonoj većinskoj etničkoj kulturi.[6][7][8]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Stanković 2011, str. 69-88.
  2. ^ Vuković-Ćalasan & Đečević 2015, str. 7-37.
  3. ^ Terzić 2000, str. 181-198.
  4. ^ Terzić 2006, str. 424-439.
  5. ^ Vojinović 2007.
  6. ^ Smith 1995, str. 101.
  7. ^ Subotić 2005, str. 60.
  8. ^ Subotić 2007, str. 135.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi