Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje
Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje (CONU) je bio političko tijelo, osnovano 1917. godine, koje se zalagalo za ujedinjenje Kraljevine Crne Gore sa Kraljevinom Srbijom i drugim južnoslovenskim oblastima, koje su u to vrijeme bile pod austrougarskom vlašću. Kada je početkom 1916. godine Austrougarska okupirala Crnu Goru, dio crnogorskih političkih prvaka je uspio emigrirati u savezničke zemlje, gdje su mnogi od njih razvili političku akciju u prilog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Po ugledu na ranije osnovani Jugoslovenski odbor, u Parizu je početkom 1917. godine osnovan poseban Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, na čelu sa Andrijom Radovićem, bivšim predsjednikom crnogorske vlade. Odbor je počeo osnivati pododbore u raznim mjestima i zemljama, u kojima je bilo Crnogoraca, a pokrenuo je i nedjeljni list Ujedinjenje, koji je zastupao ideju o narodnom i državnom ujedinjenju, osuđujući u isto vrijeme tadašnju politiku kralja Nikole i njegove emigrantske vlade. List Ujedinjenje izlazio je u prvo vrijeme u Ženevi, zatim je prenijet u Pariz, gdje je izlazio do završetka rata. Nakon istorijskih odluka Podgoričke skupštine o ujedinjenju, koje su donijete u novembru 1918. godine, čelnici Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje su se uključili u njihovo sprovođenje, a list Ujedinjenje je krajem 1918. godine prestao izlaziti.[1][2][3]
Predsjednik i članovi uredi
Predsjednik: Andrija Radović, pređašnji ministar predsednik i ministar spoljnih poslova i pređašnji član državnog savjeta.
Članovi:
- Pero Vučković, pređašnji ministar prosvjete i crkvenih poslova i pređašnji rektor bogoslovsko-učiteljske škole.
- Janko Spasojević, narodni poslanik, pređašnji ministar pravde i pređašnji član velikog suda.
- Danilo Gatalo, inspektor ministarstva vojnog i glavni intendant crnogorske vojske i pređašnji ministar vojni.
- Miloš Ivanović, član oblasnog suda.[4]
Pero Vučković se nije slagao sa oštrinom pisanja lista Ujedinjenje o kralju Nikoli, pa je početkom juna 1917. godine izašao iz Odbora. U julu iste godine imenovani su novi članovi Odbora: Luka Pišteljić, svršeni pravnik i publicista u Petrogradu, Jovan Đurašković, činovnik i bivši narodni poslanik, i Risto Jojić, profesor. Svi su članovi Odbora bili crnogorski državljani.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Rakočević 1983, str. 47-58.
- ^ Rakočević 1988, str. 129-161. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFRakočević1988 (help)
- ^ Rakočević 1988, str. 181-190. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFRakočević1988 (help)
- ^ Ujedinjenje (02.04.1917), god. I, br. 1
Literatura uredi
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.
- Petranović, Branko (1980). Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: Nolit.
- Petranović, Branko (1988). Istorija Jugoslavije 1918-1988. 1. Beograd: Nolit.
- Popović, Nikola B. (1998). Srbi u Prvom svetskom ratu 1914—1918 (1 izd.). Beograd: DMP.
- Radojević, Mira; Dimić, Ljubodrag (2014). Srbija u Velikom ratu 1914-1918: Kratka istorija. Beograd: Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih.
- Rakočević, Novica (1960). „Prilozi istoriji austro-ugarske okupacije Crne Gore 1916-1918”. Istorijski zapisi. 13 (17/3): 611—641.
- Rakočević, Novica (1969). Crna Gora u Prvom svjetskom ratu 1914-1918. Cetinje: Obod.
- Rakočević, Novica (1969). „Pokret za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom među interniranim Crnogorcima i kod komitskog pokreta u Crnoj Gori u periodu 1916-1918. godine”. Naučni skup u povodu 50-godišnjice raspada Austro-Ugarske monarhije i stvaranja jugoslavenske države. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. str. 173—180.
- Rakočević, Novica (1970). „Politička aktivnost knjaza Mirka Petrovića u toku austro-ugarske okupacije Crne Gore”. 23 (27/1): 251—271.
- Rakočević, Novica (1981). Politički odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918. Cetinje: Istorijski institut.
- Rakočević, Novica (1983). „Politička i ekonomska osnova ideje ujedinjenja u Crnoj Gori”. Stvaranje jugoslovenske države 1918. Beograd: Institut za savremenu istoriju. str. 47—58.
- Rakočević, Novica (1984). „Odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918”. Istorijski zapisi. 37 (47/3-4): 89—104.
- Rakočević, Novica (1988). „Opredjeljivanje Crnogoraca za ujedinjenje u toku rata 1914-1918. godine”. Istorijski zapisi. 41 (51/3-4): 129—161.
- Rakočević, Novica (1988). „Političke borbe među crnogorskom emigracijom 1917. oko pitanja ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i ostalim jugoslovenskim zemljama”. Naučni skup Srbija 1917. godine. Beograd: Istorijski institut SANU. str. 181—190.
- Rakočević, Novica (1989). „Vojna i politička situacija u Crnoj Gori od početka avgusta 1918. do zasijedanja Podgoričke skupštine”. Srbija 1918. godine i stvaranje jugoslovenske države. Beograd: Istorijski institut SANU. str. 53—66.