Cucla ili duda je predmet napravljnjen od plastike, silikona ili gume koji se daje novorođenčadima za sisanje. Sadrži se iz silikonskog, plastičnog oli gumenog nastavka, zaštite za usta i drške. Zaštita za usta je dovoljno velika, da bi se sprečila mogućnost detetovog gušenja.

Istorija uredi

Cucla se prvi put u medicinskoj literaturi 1473, opisana od strane Nemačkog fizičara Bartolomausa Metlingera u njegovoj knjizi " Vodič o maloj deci". Krenule su da se koriste 1900 kada je Menhetenski farmaceut Kristian V. Maineke patentirao prvi oblik cucle. Gumu sredinom 19. veka uglavnom su koristile bebe iz Britanije kao elastične gumene prstenove[1] kao i za cucle na flašicama. Godine 1909 neko ko se nazvao "Tetka duda" je pisao Njujork Tajmsu o štetnosti koju duda uzrokuje u daljem razvoju zuba. Ona je insistirala na tome da su cucle sa gumenim nastavkom loše za bebino zdravlje[2]. U Engleskoj su građani to počeli da uviđaju i skoro više nijedna beba iz ugledne porodice nije koristila gumu nego druge materijale. Smatralo se da su tada jedini koji su imali gumene dude bili siromašni i neugledni. Takođe se 1914. Londonski doktor žalio na temu higijene duda i kako se svaki put kada duda ispadne detetu samo vrati u usta bez ikakvog čišćenja.[3]

Rane cucle su proizvođene u crnoj, crvenoj ili beloj boji gume.

Mane uredi

Postoje negativni efekti i strane korišćenja dude tokom dojenja zdravog deteta. AAP predlaže izbegavanje cucli prvih mesec dana. Upoznavanje deteta sa dudom može da dovede do neefektivnog sisanja dojki i zabune između majčinih grudi i dude. U tom sličaju bebe zamene dudu i grudi i nakon sisanja dude ne unesu dovoljnu količinu majčinog mleka koje je dobro za razvijanje njihovog mozga. Može da ima i dobru stranu kod beba koju se prevremeno rođene da bi prešle sa ishrane pomoću cevi na flašicu.

Iako se za cuclu smatra da dovodi do dentalih problema, ako se ne koristi više od 3 godine sasvim je sigurna i bezopasna .[4]. Ipak dugotrajno korišćenje cucle kao i prelazak na sisanje prsta može dovesti do izbačenosti zuba ili neravnopravne raspoređenosti[4][5]. Ovo je normalan i zajednički problem koji se jako često dešava ali kome u nekom slučaju treba dosta vremena i para da se ispravi .Stvar koja se uglavnom pokazala dobra za ovaj problem kod većine dece je proteza.

Ne postoje jaki dokazi da korišćenje cucle dovodi do odlaganja razvoja govora kod bebe tako što ih sprečava da vežbaju.

Prednosti uredi

Istraživanja su pokazala da korišćenje cucle smanjuje rizik za "Iznenadnu smrt bebe"[6][7]. Takođe je pokazano da cucle olakšavaju i smanjuju bol kao i plakanje.[8][9]

Neki roditelji daju prednost cucli u odnosu na sisanje palca i prstiju.

Naučnici u Brazilu su dokazali da ni ortodontske cucle ne smanjuju deformitet zuba ako se cuclaju preko 3 godine.[10]

Cucla pomaže da dete zaspi tokom perioda rasta zuba kao i da se smiri.

Medicinska pravila uredi

Većina dece prestane da sisa svoj palac, cuclu ili prste tokom uzrasta od 2 do 4 godine,ali postoje i deca koja ne mogu da se odviknu dug vremeski period. U tim slučajevima može da dođe do prednačenja zuba preko usne ili nepravilnog razvijanja zuba .Učestale ili stalne navike tokom dužeg vremenskog perioda mogu da dovedu do nepravilnog zagrižaja ili nerazvijenosti strukture kostiju u tom predelu.[11]

Doktori preporučuju korišćenje dude tokom vremena za spavanje u prvoj godini života.Za dojilje preporučuje se da se cucla ne unosi u bebin život dok se ne ustali dojenje prvih nekoliko nedelja.[12]

Britanski ortodonti preporučuju da se ne koriste ni gumene cucle ni da se dopusti detetu da sisa palac kako u kasnijem životu dete ne bi moralo da nosi protezu.[13]

Cucle za odrasle uredi

Cucle za odrasle, sadržane od debljeg i šireg nastavka, su korišćene od strane nekih članova zajednice "Odraslih beba". Proizvodi ih Nemačka kompanija NUK i prodaju se na sajtu ebay od 2010. godine.

Istraživanja su pokazala da korišćenje dude kod odraslih može da pomogne kod hrkanja kao i kod boljeg sna i anksioznosti. Pomažu i ljudima koji su skloni napadima tokom sna, PTSD, maničnih napada kao i kod ekstremnih slučajeva anksioznosti vezane za eksesivno žvakanje.[14]

Na tehno žurkama i rejvovima dečije cucle su česta nuspojava korišćenja entaktogena i stimulansnih droga koje su korišćene na takvim žurkama.To pomaže kod bruksizma (agresivnog trljanja zuba o zube), što može da dovede do oštećenja zuba kao i jezika. Korišćenje cucli ili, kao alternativa, žvaka pomaže u sprečavanju bruksizma.

Vezanost za cucle i njihova psihička funkcionalnost uredi

Kasne 1970. naučnici su izjavili da su cucle psihički nezdrave. Ričard H. Pasman i Džejn C. Halonen su sproveli istraživanje u vezi bebinog vezivanja za cuclu u Americi. Otkrili su da 66% beba tokom 3 meseca pokažu barem neku vezanost za dudu[15]. Posle 6 meseci 40% a posle 9 meseci 44%. Procenat je nastavio da opada i posle 24 meseca slučajevi su bili retki.

Takođe ista istraživanja su pokazala da kada su stavili u istu igraonicu bebe koje koriste cucle i one koje ne, one koje koriste dudu su bile mnogo više druželjubivije i razigranije nego one koje ne koriste dudu.[16]

Pasman i Halonen su zaključili da je duda dodatak bebi, kao ćebe, i da je normalan deo odrastanja i razvijanja za većinu dece.

Reference uredi

  1. ^ Restrictionendonucleasefingerprinting (REF), Wiley-VCH Verlag GmbH & Co. KGaA, 2015-12-18, str. 1—1, ISBN 978-3-527-67867-9, Pristupljeno 2020-04-15 
  2. ^ Auntie Pacifier (July 2, 1909) The "Pacifier" a Menace to Health. New York Times.
  3. ^ „''British Journal of Nursing: The Midwife'' Aug 7 1915” (PDF). Pristupljeno 14. 4. 2013. . (PDF)
  4. ^ a b Vázquez-Nava F, Quezada-Castillo JA, Oviedo-Treviño S, et al. (2006). „Association between allergic rhinitis, bottle feeding, non‐nutritive sucking habits, and malocclusion in the primary dentition”. Archives of Disease in Childhood. 91 (10): 836—840. PMC 2066013 . PMID 16769710. doi:10.1136/adc.2005.088484. 
  5. ^ Mistry, Paroo; Moles David R; O'Neill Julian; Joseph, Noar (2010). „The occlusal effects of digit sucking habits amongst school children in Northamptonshire (UK)”. Journal of Orthodontics. 37 (2): 87—92. PMID 20567031. doi:10.1179/14653121042939. 
  6. ^ „Report in ''Science Daily''”. Pristupljeno 14. 4. 2013. . Sciencedaily.com (2005-12-08)
  7. ^ Li, De-Kun; Willinger, Marian; Petitti, Diana B.; Odouli, Roxana; Liu, Liyan; Hoffman, Howard J. (2005-12-09). „Use of a dummy (pacifier) during sleep and risk of sudden infant death syndrome (SIDS): population based case-control study”. BMJ (na jeziku: engleski). 332 (7532): 18—22. ISSN 0959-8138. PMC 1325127 . PMID 16339767. doi:10.1136/bmj.38671.640475.55. 
  8. ^ Blass EM, Watt LB (1999). „Suckling- and sucrose-induced analgesia in human newborns”. Pain. 83 (3): 611—23. PMID 10568870. doi:10.1016/s0304-3959(99)00166-9. 
  9. ^ Curtis SJ, Jou H, Ali S, Vandermeer B, Klassen T (2007). „A randomized controlled trial of sucrose and/or pacifier as analgesia for infants receiving venipuncture in a pediatric emergency department”. BMC Pediatrics. 7: 27. PMC 1950500 . PMID 17640375. doi:10.1186/1471-2431-7-27. 
  10. ^ Zardetto, Cristina Giovannetti del Conte, Célia Regina Martins Delgado Rodrigues and Fabiane Miron Stefani (2002). „Effects of Different Pacifiers on the Primary Dentition and Oral Myofunctional Structures of Preschool Children”. Pediatric Dentistry. 24 (6): 552—559. PMID 12528948. 
  11. ^ „Thumb, Finger and Pacifier Habits”. Arhivirano iz originala 01. 02. 2008. g. . American Academy of Pediatric Dentistry. aapd.org
  12. ^ Mitchell, E.A., Blair P.S., L'Hoir M.P. (2005). „Should Pacifiers Be Recommended to Prevent Sudden Infant Death Syndrome?”. Pediatrics. 117 (5): 1755—1758. PMID 16651334. doi:10.1542/peds.2005-1625. 
  13. ^ Dental care for mother and baby. dentalhealth.org
  14. ^ Baby pacifier – the best snoring remedy. Pravda, September 20, 2004
  15. ^ Passman, R. H., & Halonen, J. S. (1979). „A developmental survey of young children's attachments to inanimate objects”. Journal of Genetic Psychology. 134 (2): 165—178. doi:10.1080/00221325.1979.10534051. 
  16. ^ Halonen, J. S., & Passman, R. H. (1978). „Pacifiers' effects upon play and separations from the mother for the one-year-old in a novel environment”. Infant Behavior and Development. 1: 70—78. doi:10.1016/S0163-6383(78)80010-1.