Čaudari Čaran Sing (23. decembar 1902 – 29. maj 1987) je indijski političar koji je bio 5. premijer Indije od 28. jula 1979. do 14. januara 1980. Istoričari i narod ga često nazivaju 'borcem za prava indijskih seljaka'[1]

Čaudari Čaran Sing
Čaran Sing
Lični podaci
Ime pri rođenjuČaudari Čaran Sing
Datum rođenja(1902-12-23)23. decembar 1902.
Mesto rođenjaNurpur, okrug Mirut, Ujedinjene provincije Agra i Oud, Britanska Indija
(današnji okrug Hapur, Utar Pradeš, Indija),
Datum smrtiŠablon:Datum smrti and age
Mesto smrtiNju Delhi, Delhi, Indija,
ObrazovanjeUniverzitet u Agri
Porodica
SupružnikGajatri Devi (umrla 2002)
Deca6; uključujući Adžit Sing
28. jul 1979. — 14. januar 1980.
PrethodnikMorardži Desai

Čaran Sing je rođen 23. decembra 1902. u ruralnoj seljačkoj porodici pripadnika naroda Džat u selu Nurpur, okrug Hapur (biši okrug Mirut), Utar Pradeš (bivše Ujedinjene provincije Agra i Oud).[2] Čaran Sing je ušao u politiku kao deo Pokreta za nezavisnost, motivisan Gandijem. Bio je aktivan od 1931. u okrugu Gaziabad u pokretu Arja samaj kao i u okrugu Mirut u Indijskom nacionalnom kongresu, zbog su ga Britanci dva puta zatvarali. Pre nezavisnosti, kao član zakonodavne skupštine Ujedinjenih provincija, izabran 1937, duboko se zainteresovao za problem zakona koji su bili štetni za seosku ekonomiju, i postepeno je gradio svoje ideološke i praktične stavove protiv eksploatacije zemljoradnika od strane zemljoposednika.

Između 1952. i 1967, bio je jedan od „tri glavna lidera državne politike Kongresa”. Postao je posebno poznat u Utar Pradešu tokom 1950-ih, zbog sastavljanja nacrta i borbe da se usvoji ono šta je postalo tada najrevolucionarna reforma zemljišnih zakona u bilo kojoj indijskoj državi pod rukovodstvom Govinda Balaba Panta; prvo kao parlamentarni sekretar a zatim kao ministar zadužen za zemljišne reforme. Postao je poznat na nacionalnom nivou od 1959, kada se javno suprotstavio socijalističkim i kolektivističkim zemljišnim politikama neprikosnovenog vođe i premijera Džavaharlala Nehrua. Ovo je sa jedne strane oslabilo njegovu poziciju unutar Kongresa, ali su sa druge strane seljačke zajednice iz raznih kasti počele da ga smatraju svojim promoterom a kasnije i neprikosnovenim vođom. Sing se zalagao za čvrstu kontrolu vladinih troškova sprovođenje kažnjavanja korumpiranih zvaničnika i čvrstu ruku kada su u pitanju zahtevi vladinih službenika za povišicama. Nakon ovog perioda, Čaran Sing je napustio Kongres 1. aprila 1967, prešao u opoziciju, i postao prvi glavni ministar Utar Pradeša koji nije bio član Kongresa.[3] Ovo je bio period od 1967. do 1971, kada su vlade koje nije činio Kongres bile snažna politička snaga u Indiji.

Nezavisna Indija uredi

Čaran Sing se suprotstavio Džavaharlalu Nehruu zbog njegovih ekonomskih reformi u sovjetskom stilu. Čaran Sing je imao stav da kooperativne farme ne bi uspele u Indiji. Kao sin farmera, Čaran Sing je smatrao da je vlasništvo nad zemljom važno kako bi zemljoradnici nastavili sa gajenjem svojih kultura. Želeo je da očuva i stabilizuje sistem seljačkog vlasništva.[3] Čaranova politička karijera je trpela zbog otvorene kritike Nehruove ekonomske politike.

Čaran Sing je napustio Indijski nacionalni kongres 1967, i osnovao svoju političku stranku, Baratija kranti dal. Uz pomoć i podršku Radža Naraina i Rama Manohara Lohije, postao je glavni Ministar Utar Pradeša 1967, i ponovo 1970. godine. 1975. je ponovo dospeo u zatvor, ovaj put ga je tamo smestila tadašnja premijerka Indira Gandi, ćerka njegovog bivšeg rivala Nehrua. Ona je proglasila vanredno stanje i zatvorila sve svoje političke protivnike. Na opštim izborima 1977, glasači su je kaznili, i opoziciona partija čiji je Čaran Sing bio visoki funkcioner je došla na vlast. Služio je kao zamenik premijera, ministar unutrašnjih poslova i ministar finansija u vladi Morardžija Desaija.

Premijer uredi

Kada je partija Džanata pobedila na izborima za Lok sabhu 1977, njeni poslanici su ovlastili Džajaprakaša Narajana i Ačarju Kripalanija da izaberu premijera. Morardži Desai je izabran za premijera i on je postavio Čarana Singa za ministra unutrašnjih poslova. Od Čaran Singa je traženo da podnese ostavku u junu 1978. nakon neslaganja sa Desaijem, ali je vraćen u vladu kao zamenik premijera u januaru 1979. Međutim, primirje nije dugo trajalo, i sukob je doveo do toga da vlada izgubi većinu. Čaran Sing je postao premijer 28. jula 1979. uz spoljašnju podršku Indirinog Kongresa i podršku socijalističke frakcije Kongresa, Ješvantraa Čavana kao njegovog zamenika premijera. Neposredno pre nego što je trebalo da dokaže svoju većinu u Lok sabhi, Indira Gandi je povukla podršku njegovoj vladi, i on je podneo ostavku 20. avgusta 1979, posle samo 23 dana, što ga čini jedinim premijerom Indije koji se nije pojavio pred parlamentom. Savetovao je predsednika Nilama Sadživu Redija da raspusti Lok sabhu. Vođa partije Džanata, Džagdživan Ram se suprotstavio ovom savetu i tražio je vreme da pokuša da sastavi većinu. Međutim, Lok sabha je raspuštena a Čaran Sing je ostao premijer u ostavci do januara 1980. [4]

Knjige uredi

  • Joint Farming X-rayed (1959)
  • India's Economic Policy – The Gandhian Blueprint (1978)
  • Economic Nightmare of India: Its Cause and Cure (1981)
  • Abolition of Zamindari
  • Co-operative Farming X
  • Prevention of Division of Holdings Below a Certain Minimum

Reference uredi

  1. ^ Byres, Terence J. (1. 1. 1988). „Charan Singh, 1902–87: An assessment”. The Journal of Peasant Studies. 15 (2): 139—189. doi:10.1080/03066158808438356. 
  2. ^ The Churchill Centre (2002). „India: Making headway with the critics”. The Churchill Centre. Arhivirano iz originala 23. 6. 2006. g. Pristupljeno 11. 7. 2006. 
  3. ^ a b Brass, Paul R. (1993). „Chaudhuri Charan Singh: An Indian Political Life”. Economic and Political Weekly. 28 (39): 2087—2090. JSTOR 4400204. 
  4. ^ Forty Years Ago, August 21, 1979: Charan Govt Resigns | The Indian Express

Dalja literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Političke funkcije
Glavni ministar Utar Pradeša
1967–1968
Glavni ministar Utar Pradeša
1970
Zamenik premijera Indije
1977–1979
Služio/la pored: Džagdživan Ram
Ministar unutrašnjih poslova Indije
1977–1978
Ministar finansija Indije
1979
Premijer Indije
1979–1980
predsedavajući Komisije za planiranje
1979–1980