Čedomir Antić

професор историје, историчар

Čedomir Antić (Beograd, 9. oktobar 1974) srpski je istoričar, univerzitetski profesor, publicista i političar.

Čedomir Antić
Antić 2015. godine
Lični podaci
NadimakČeda
Datum rođenja(1974-10-09)9. oktobar 1974.(49 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
ReligijaSPC
Porodica
SupružnikIvana Antić
Deca3
Naučni rad
Poljeistorija
InstitucijaFilozofski fakultet (UB)
Poznat poJedan od predvodnika studentskih protesta protiv Miloševićeve vlasti
NagradeNorth American Society for Serbian Studies (2006)

Redovni je profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i predsednik Naprednog kluba. Bio je portparol Demokratske stranke i član Predsedništva G17+. Bio je jedan od vođa studentskih demonstracija 1996. i 1997. godine. Koautor je obimne monografije Istorija Republike Srpske, objavljene u Beogradu i Banjoj Luci 2016. godine.

Biografija uredi

Antić je odrastao na Zvezdari. Pohađao je Šestu beogradsku gimnaziju.

Docnije je diplomirao na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, kao prvi u generaciji, 1999. godine. Magistrirao je Savremenu istoriju na Univerzitetu u Bristolu 2002. i Nacionalnu istoriju Novog veka na Univerzitetu u Beogradu 2003. Antić je doktorirao istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2008. godine. Objavio je šest naučnih monografija: „A Country of Holidays and A city of Monuments” 2004; „Velika Britanija, Srbija i Krimski rat” 2004; „Ralph Paget: A Diplomat in Serbia” 2006, i „Neutrality as Independence: Great Britain, Serbia and the Crimean War” 2007.

Zajedno sa dr Slobodanom G. Markovićem, Antić je autor knjige posvećene 170-oj godišnjici srpsko-britanskih diplomatskih odnosa. Zajedno sa dr Momčilom Pavlovićem, Antić je napisao monografiju o istoriji Vojne bolnice u Nišu.

Antićeva doktorska disertacija – „Neizabrana saveznica: Srbija i Velika Britanija u Prvom svetskom ratu” – objavljena je 2012. godine u izdanju Zavoda za udžbenike. Čedomir Antić se bavi i popularizacijom istorije. Njegove knjige „Kratka istorija Srbije 1804-2004.” (2004, 2005. i 2009) i „Istorija i zabluda” (2005. i 2008) imale su po tri odnosno dva izdanja. Knjigu u kojoj je popularisao teme iz društvene istorije Srbije XIX i XX veka Antić je objavio 2009. godine pod naslovom „Četrnaesti vojvoda i devet baba”.

Čedomir Antić je bio predsedavajući Glavnog odbora Studentskog protesta 1996/1997. godine. Portparol Demokratske stranke bio je tokom 1998. i 1999. godine. Kao zagovornik uspostavljanja državne nezavisnosti i istorijskog sporazuma Srbije i Albanaca sa Kosova i Metohije, Čedomir Antić je napisao predlog programa „Nezavisna Srbija u EU”. Program je maja 2003. prihvatila novoformirana stranka G17 Plus. Čedomir Antić je bio član predsedništva stranke G17 od 2004.. do 2006. godine. Stranka G17 napustila je ovaj državni program krajem 2006. godine.

Antićevi tekstovi posvećeni državnom pitanju sabrani su u knjizi „Nezavisna Srbija” 2006. Povodom petnaestogodišnjice Studentskog protesta 1996/1997. godine objavio je uspomene pod naslovom „Studentska fronta”.

U kapitalnom delu Istorija Republike Srpske u koautorstvu sa politikologom Nenadom Kecmanovićem Antić je opisao Istoriju Republike Srpske strukturisanu kroz petnaest glavnih poglavlja: „Država Srpska”, „Antika i srednjovjekovlje”, „U Osmanskom carstvu”, „Ustanci i preporod”, „Pod austrougarskom vlašću”, „Sarajevski atentat”, „Prvi svjetski rat”, „Vrbaska banovina”, „Okupacija, otpori, građanski rat”, „Genocid u NDH”, „Socijalistička republika”, „Višestranačka SR BiH”, „Stvaranje države”, „Građanski rat u Bosni i Hercegovini”, „Republika Srpska poslije 1995. godine”, „Prve godine treće dekade”.

Čedomir Antić je od novembra 2022. redovni profesor na Odeljenju za istoriju, Filozofskog fakulteta u Beogradu. Za vanrednog profesora izabran je 2018., a za docenta 2013. godine. Do tada je radio na Balkanološkom institutu SANU, gde je od 2010. bio viši naučni saradnik (vanredni profesor). Na institutu je bio zaposlen od jula 2002. prešavši za svega osam godina sva zvanja, počev od istraživača pripravnika.

Naučna dostignuća uredi

  • Nepoznati putopis Britanca iz Srbije 1853.-1854. godine, najopširniji savremeni engleski putopis iz Srbije posle Pejtonovog.  
  • Pronašao i objavio do tada nepoznati test Fonblank-Garašaninovog plana o stvaranju Srpskog vice-kraljevstva (od 18. novembra 1853. godine).
  • Postavio tezu o britanskom uticaju iz vremena 1855-1856. na uvođenje parlamentarizma u Kneževini Srbiji 1858. godine. Objavio je i preveo odluka Carigradskog ugovora iz 1856.  koje se odnose na Kneževinu Srbiju.
  • Pronašao dokumente koji govore u prilog tezi da je titula "velikog vojvode" u Kneževini Srbiji ustavobranitelja uvedena po gledu na savremeni Egipat.
  • Autor je jedine celovite biografije ser Ralfa Pedžeta - diplomate i jednog od tvoraca britanske spoljne politike 1916.-1919. godine.
  • U doktoratu iz 2008. Antić je dokazao da su srpska vrhovna komanda i vlada nešto pre austro-nemačke i bugarske ofanzive iz septembra i oktobra 1915. nameravale da sprovedu povlačenje srpske vojske preko Crne Gore i Albanije.
  • Objavio je najstariji britanski plan za stvaranje jugoslovenske države, sačinjen 1916. godine.
  • Objavio je i preveo nekrolog Karađorđu iz britanskog Tajmsa, koji ranije nije poznat nauci.
  • Čedomir Antić je zajedno sa Nenadom Kecmanovićem objavio prvu celovitu Istoriju Republike Srpske. U okviru ove knjige autori su razrešili pitanje krivice za izbijanje Rata u Bosni (1992-1995). U trećem izdanju knjige je objavljen prvi celoviti spisak srezova pokrajina Bosne i Hercegovine čija su narodna vijeća 1918. godine proglasile prisajedinjenje Kraljevini Srbiji kao i u kojoj su ovi srezovi predstavljeni. Istorija Republike Srpske prva je sinteza savremene istorije srpskog naroda u kojoj je razmatran aspket predstavljanja Srba iz BiH i Srbije u filmskoj umetnosti zapadnih država.
  • Autor je prvog udžbenika za Uvod u istorijske studije na Beogradskom univerzitetu (objavljenog 2017) godine, u okviru ovog predmeta prvi je počeo da predaje dalekoistočne istoriografije.
  • Na Balkanološkom kongresu u Parizu 2009.  predstavio je rad "Pruga i luka: istorija okruga Primorskog kao doprinos proučavanju balkanskog kolonijalizma" u kom je predložio pojam "kolonijalne retro-asmilacije" objašnjavajući fenomen srpske okupacije Severne Albanije u kontekstu procesa globane kolonijalne utakmice početkom 20. veka.   
  • Objavljujući dnevnik vojnika Vojislava K. Jovića Antić je izračunao koliko je prosečnog građanina Srbije mogao da košta prelazak preko Crne Gore i Albanije 1915./1916. godine.
  • U studiji "Da nije bilo ratova Srba bi bilo 27 miliona...?" Čedomir Antić je zajedno sa dr Goranom Nikolićem postavio hipotezu da istorijski procesi od 14. do 20. veka nisu uticali na srazmerno smanjenje broja srpskog naroda u odnosu na druge evropske narode.
  • U raspravi "Napoleon, Karađorđe i slava najvećeg vojskovođe" Antić je u temeljno ispitao vesti o tome da je Napoleon Prvi navodno izjavio da je Karađorđe najveći vojskovođa na svetu. Pokazao je, na osnovu detaljnog istraživanja izvršenog u pet država, da ova glasina najverovatnije nije tačna zato što ne postoji pouzdani primarni izvor, ali je pronašao i (posrednu) Napoleonovu izjavu koja je poslužila kao podsticaj ovom verovanju.   
  • Radovoj Radić i Antić su u studiji "Internacionalizacija Kosovske bitke" pokazali korene i, što je važnije, kasniji razvoj pseudonaučne teze, prisutine u zapadnoj istoriografiji, o tome da Kosovska bitka iz 1389. godine nije bila vezana neku državu i vladara, već je prema ovim nacionalističkim tezama bila deo rata između jedne široke "balkanske" i "hrišćanske koalicije" i vojske osmanskog sultana.  
  • U knjizi Republikanizam u Srbiji (1804-1917), objavljenoj 2022. godine,  Antić je postavio tezu o protorepublikanizmu u srpskom društvu 19. veka, kao i o postojanju koncepta “republikanske monarhije” u Srbiji gde je, u odsustvu političkih mogućnosti, društvenih kapaciteta, temelja u kulturi i tradicija, ostvarenje demokratije i narodne suverenosti suštinski zamenilo uspostavu republike.  
  • Antić je zajedno sa Predragom J. Markovićem i Ivanom Matejićem 2022. objavio prvi celoviti istorijski atlas srpskog naroda. Novi srpski istorijski atlas jedini je takav atlas u Istočnoj Evropi koji obuhvata celokupnu istoriju jednog regiona – od Paleolita do Vikipedije. Tristotine karata zajedno sa propratnim tekstom objavili su u luksuznom izdanju Institut za savremenu istoriju i Napredni klub.

Srpska istorija i Alterantivna istorija Srbije uredi

Nakon što je 2004. objavio Kratku istoriju Srbije, Antić se ovoj temi neprekidno vraćao. Proširivao ju je, pa je razdoblje od 1804. do 2004. prošireno do 2009. do kada su objavljena tri izdanja ove knjige. Za slovenačko izdanje 2011. napisao je opširan pregled ranije istorije, da bi 2013. knjigu pretvorio u celovitu, Srpsku istoriju. Srpska istorija je od 2013. do 2020. izašla u čak pet izdanja. Godine 2018. objavljen je i njen engleski prevod, koji je tokom naredne tri godine svaki put izašlo u novom izdanju. Antićeva Srpska istorija unela je nekoliko novina. To je prva istorija Srbije, potekla iz pera srpskog autora, koja obuhvata sva razdoblja do vremena pisanja. Iz izdanja u izdanje autor je unosio dopune i izmene. Prvi je u okvire jedne sinteze srpske istorije uneo istoriju Dubrovačke republike, Republike Srpske Krajine, Republike Srpske, Republike Crne Gore ali i AP Kosova i Metohije, Kosova-UNMIK ("Republike Kosovo") i nacionalnih manjina u Srbiji.

Iako je dobila pohvale profesora Lindži Kera i Slobodana G. Markovića i dr Miroslava Jovanovića, prikazi koje su pisali akademik Vasilije Krestić i dr Dalibor Denda uglavnom su se ograničili na nastojanje da diskvalifikuju samog autora. Srpska istorija jedina je takva knjiga koja je došla na naslovnu stranu jednog nedeljnika – Novog magazina vlasnice Nadežde Gaće – koji je pozivao na bojkot knjige.  

Tokom osamnaest godina prodato je oko 20.200 primeraka Srpske istorije izdatih u trinaest izdanja (Stubova kulture, UMco/Ljubljana, Vukotić Media i Lagune) na tri jezika.     

Alternativna istorija Srbije (Beograd, 2016) je prva kotrafaktualna istorija napisana o Srbiji ili nekoj južnoslovenskoj zemlji. Predrag J. Marković i Antić su je pisali malo drugačije od stranih uzora (pre svega knjige Nila Fergusona). Nastojeći da u kratkim uporednim ogledima predstave moguće alternative postojećem istorijskom razvoju, izazvali su veliku pažnju javnosti. Iako je naišla na nemi prezir naučne javnosti, Alterantivna istorija Srbije je prevazišla sva očekivanja kad je reč o tiražu. Tokom prva dva meseca rasprodata su dva izdanja, odnosno čak 11.000 primeraka. Bio je to veliki uspeh prve knjige koju je izdao IP "Nedeljnik". Treće, četvrto i peto  dopunjeno izdanje objavila je 2021. godine Laguna - najveći izdavač u Srbiji - uz desetak novih poglavlja i istorijski atlas.

Istorija Republike Srpske uredi

Ovu prvu celovitu sintezu istorije Republike Srpske napisali su Nenad Kecmanović (u to vreme dekan i profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, nekada retor Univerziteta u Sarajevu i član predsedništva nezavisne BiH tokom nekoliko meseci 1992. godine) i Čedomir Antić. Objavljena je 2015. u izdanju Srpske književne zadruge i preuzeća „Intelidžens” iz Beograda.  Reč je o prvom i do danas jedinom celovitom pregledu istorije Republike Srpske (1992-2015), srpskog naroda na prostoru Bosne i Hercegvine tokom jugoslovenske, austrougarske i osmanske vlasti, istorije srednjovekovnih srpskih država na ovom prosoru te poznate prošlosti ovih zemalja pre doseljavanja Srba i Slovena na Balkan. Pisana po uzoru na poznate nacioanlne istorije evropskih država, Istorija Republike Srpske do danas je izvanredno primećena u naučnoj javnosti, posebno zbog toga što sadrži broje segmente posvećene društvenoj istoriji – počev od materijalne baštine iz srednjeg veka, zaključno sa predstavljanjem percepcije Srpske i Srba u savremenoj filmskoj umetnosti. IRS je objavljena u tri izdanja. Drugo izdanje je, poput prvog luksuzno, ali objavljeno dvojezično (na srpskom i engleskom jeziku). Treće, u izdanju „Nedeljnika“ iz Beograda i Službenog glasnika Republike Srpske, štampano je u čak 30.000 primeraka. Na dan obeležavanja četvrt veka od donošenja prvog Ustava Srpske (februara 2017) „Nedeljnik“ je uz prigodan broj besplatno podelio oko 23.000 primeraka primeraka ove knjige.

Reakcije na knjigu su listom bile pozitivne. Negativno su se očekivano izjasnili hrvatski i bošnjački istoričari, među kojima je najznačajniji Ivo Banac, koji je celokupni deo knjige posvećen Republici Srpskoj oglasio kao falisifikat. Nemi gnev pojedinih srpskih istoričara učinio je da knjiga ne bude ponovo objavljena u izdanju SKZ, a u prestižnom Zborniku Matice Srpske za istoriju negativan prikaz napisao je Milivoj Ivanišević uz tvrdnju da u srpskoj istoriji ne bi smelo da bude pisano o „srpskim“ zločinima. O knjizi Istorija Republike Srpske održan je 2017. i skup u Banjaluci sponzorisan od strane stranih fondacija, međutim zbornik sa njega - najavljen kao obračun sa falsifikovanom nacionalnom istorijom - kasnije nije objavljen. Muhamed S. Mujkić , socijolog i bivši srpski ratni zarobljeni iz Brčkog napisao je knjigu povodom Istorije Republike Srpske. Iako je dobio recenziju jednog profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sinadina Lavića, ovaj spis metodološki ne zaslužuje da bude nazvan knjigom a kamo li naučnom kritikom. Antić je u njemu označen kao „psihopata“. Muhamed S. Mujkić, Falsifikovana istorija republike srpske. Iluzija o državi u državi, (Brčko: Gama, 2022).

Kolumne uredi

Antić je objavio oko 3.500 novinskih tekstova. Neko vreme bio je redovni kolumnista Politike, Večernjih novosti, podgoričkog Dana, Frankfurtskih vesti, a redovno je pisao za Politikin Zabavnik. Danas je sedmični kolumnista Nedeljnika i portal Borba.me, a mesečni Politike.  

Napredni klub    uredi

Napredni klub je 3. jula 2022. obeležio petnaestu godišnjicu postojanja. Klub je za to vreme okupljao nekoliko stotina konzervativaca koji su uglavnom bili angažovani oko uredništava godišnjih  Izveštaja o političkim pravima srpskog naroda u regionu. Ovaj izveštaj je predstavljan svake godine 4. avgusta u 11 časova. Od 2009. objavljeno je četrnaest izveštaja i uz njih dva engleska izdanja. NK je izdao dvadesetak knjiga, brošura i programa, među kojima Dosije AP Vojvodina, Izveštaj o regionalizaciji, Izveštaj o stanju demokratije (za 2018), Izveštaj o stanju medijskih sloboda u Srbiji (za 2018), Igor Vuković - generalni sekretar Naprednog kluba - objavio je knjigu Autonomaši i Beograd posvećenu uticaju prestoničke elite na formiranje autonomije i državnog identiteta Vojvodine.

Vlasti Srbije i susednih država ozbiljno su razumele delovanje kluba. Predstavnici NK ključno su uticali na izradu „Strategije Vlade Republike Srbije prema srpskom narodu” u regionu. NK je razvio saradnju sa Novom srpskom demokratijom iz Crne Gore i Demokratskom partijom Srba u Severnoj Makedoniji. Na posebnom projektu sarađivao je sa Samostalnom srpskom demokratskom strankom iz Hrvatske. Antić je govorio na trima konferencijama za novinare zajedno sa tadašnjim predsednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom.

Napredni klub je udruženje građana koje nikada nije bilo deo projekata domaće ili strane države i njihovih vlada. Početna saradnja sa IRI-jem završila je bez rezultata, zato što su predstavnici NK-a insistirali na ideološkim i programskim načelima. U to vreme (2008/9) klub je odbio ulazak u koaliciju desnih stranaka oko Srpskog pokreta obnove. Kada je 2014. Propala stranka G17 plus njeno prestalo vođstvo ponudilo je Antiću da povede stranku, ali je on odbio zahtevajući da stranka usvoji načela i demokratsku praksu kluba. Kada je ovu stranku preuzeo Vuk Jeremić, stvarajući Narodnu, postojala je zamisao o političkom savezu, ali je posle dve godine saradnje ova aktivnost zamrla iz sličnih razloga zamrla. Napredni klub zalagao se za poseban nacionalni i državni program, delimično zasnovan na Antićevom delovanju i iskustvima iz devedesetih i dvehiljaditih godina. Ova politika ostavila je snažan utisak u Crnoj Gori, gde je Nova srpska demokratija napravila otklon u odnosu na raniju politku. Prepoznavši to, režim Mila Đukanovića je Čedomira Antića, u vreme progona srpskih vođa u Crnoj Gori, stavio na listu četvorice inteletualaca kojima je zabranjen ulazak u u tu zemlju. Antić je politički iskoristio ovu grešku režima, što je nedugo potom javno priznao i sâm Đukanović. Po Đukanovićevom porazu Antić se jedini od “zabranjenih” javno i sâm pojavio u Crnoj Gori.

Antić je ostao u opoziciji vladi Aleksandra Vučića, uprkos prihvatanju tumačenja mondernizacije koje je formulisao Zoran Ćirjaković i činjenici da je pozdravio promenu državne politike prema Crnoj Gori krajem 2019. godine. Oštar je kritičar autoritarnost, nepotizma, korupcije i partizanstva Srpske napredne stranke.

Nagrade i priznanja uredi

Dela uredi

Doktorska disertacija uredi

  • „Neizabrana saveznica: Srbija i Velika Britanija u Prvom svetskom ratu”, objavljena je 2012.

Naučne monografije uredi

  • „A Country of Holidays and A city of Monuments”, 2004.
  • „Velika Britanija, Srbija i Krimski rat”, 2004.
  • „Ralph Paget: A Diplomat in Serbia”, 2006.
  • „Neutrality as Independence: Great Britain, Serbia and the Crimean War”, 2007
  • „170-oj godišnjica srpsko-britanskih diplomatskih odnosa”, u koautorstvu sa dr Slobodanom G. Markovićem
  • „Istorija Vojne bolnice u Nišu”
  • Antić, Čedomir; Kecmanović, Nenad (2015). Istorija Republike Srpske (1 izd.). Beograd: SAS Intelligence, Srpska književna zadruga. 
  • Republikanizam u Srbiji od 1804. do 1914, 2022.[2]

Politički tekstovi uredi

  • „Nezavisna Srbija”, tekstovi posvećeni državnom pitanju, 2006.

Popularna istorija uredi

  • „Kratka istorija Srbije 1804-2004.”, (2004, 2005. i 2009)
  • „Istorija i zabluda”, (2005. i 2008)
  • „Četrnaesti vojvoda i devet baba”, knjiga o temama iz društvene istorije Srbije XIX i XX veka, 2009.[3]
  • „O revolucionarima, kriminalcima i drugim namernim prolaznicima”, 2021.[4]

Programi uredi

  • Predlog programa „Nezavisna Srbija u EU”, 2003.
  • „Studentska fronda”, knjiga uspomena na Studentske proteste 1996/1997, 2011.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi