Čehoslovački jezik

Čehoslovački jezik (jazyk československý) bio je politički sociolingvistički koncept korišćen u Čehoslovačkoj u periodu od 1920. do 1938. godine[1] za definisanje državnog jezika zemlje koja je proglasila nezavisnost kao republika dva naroda, Čeha i Slovaka.

Jezik zakonodavstva u Prvoj češkoj republici uredi

Narodna skupština je 29. februara 1920. godine je usvojila Čehoslovački ustav i, isti dan, set ustavnih zakona. Jezički zakon 122/1920 na osnovu člana 129. ustava[2] je postavio principe propisa jezika, gdje član 1. određuje da je čehoslovački jezik državni ili službeni jezik republike.

U praksi, u međunarodnim dokumentima tu ulogu je odigrao češki jezik. U međuvremenu, ustav iz 1920. i proizilazeći zakoni dozvoljavaju upotrebu manjinski jezika pod uslovom da ga ne govori manje od 20% lokalnog stavnovništva određene oblasti.

Zvanično ustav iz 1920. je zamijenjen novim ustavom 9. maja 1948. godine gdje je izostavljen koncept službenog jezika.

Istorija uredi

„Češko-slovensko društvo” (slč. „Spoločnosť česko-slovanská“) osnovano od strane studenata Evangeličkog liceja 1829. godine u Bratislavi, poznato i kao „Društvo za čehoslovački jezik i književnost”, postalo je važan entitet u slovačkom nacionalnom pokretu.

Ljudovit Štur, jedan od vođa slovačkog narodnog preporoda, napisao je 1836. godine pismo važnom češkom istoričaru Františeku Palackom. Navodeći da je češki jezik koji koriste protestanti u Gornjoj Ugarskoj postao nerazumljiv za obične Slovake, Štur predlaže stvaranje jedinstvenog čehoslovačkog jezika, pod uslovom da su Česi spremni koristiti neke slovačke riječi — kao što bi Slovaci zvanično prihvatili neke češke riječi.

Međutim, u prvoj polovini 20. vijeka radikalni koncept „čehoslovakizma” postavlja češki jezik kao književni standard, dok je slovački jezik smatran lokalnim dijalektom, kao i moravski jezik. Koncept čehoslovakizma je bio neophodan kako bi se opravdalo stvaranje Čehoslovačke, jer bi u suprotnom statistička većina Čeha u odnosu na Nijemce bila prilično slaba.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi