Češka barokna arhitektura
Češka barokna arhitektura se odnosi na arhitektonski period 17. i 18. veka u Češkoj, Moravskoj i Češkoj Šleskoj, koje su činile Zemlje češke krune i danas čine Češku Republiku.
Barokni stil je takođe promenio karakter češkog sela (crkve i kapele u češkom selu su uglavnom barokne).[1] Češka barokna arhitektura se smatra jedinstvenim delom evropske kulturne baštine zahvaljujući svojoj obimnosti i izuzetnosti. U prvoj trećini 18. veka Češka (posebno Bohemija) bila je jedno od vodećih umetničkih centara baroknog stila. U Bohemiji je na vrlo originalan način završen razvoj radikalnog baroknog stila koji su u Italiji kreirali Frančesko Boromini i Gvarino Gvarini. Vodeći arhitekti češkog visokog baroknog stila (koji se naziva i radikalni barok Bohemije) bili su Kristof Dincenhofer, Kilijan Ignaz Dincenhofer i Jan Blažej Santini-Ajhel.[2]
Širenje baroknog stila u Bohemiji bilo je spojeno sa pobedom Katoličke crkve tokom Tridesetogodišnjeg rata kada je katolička crkva postala jedina legalna crkva u Kraljevini Češkoj (od 1627.) i Markgrofoviji Moraviji (od 1628.). Procvat baroknog stila u Češkoj se može videti početkom 18. veka.
Mnogi od baroknih arhitekata koji su radili, živeli i često umirali u Češkoj su bili iz različitih zemalja ili su bili stranog porekla, uglavnom Italijani, neki su došli i iz Bavarske, Austrije ili Francuske.
Od kasne renesanse i manirizma do ranog baroka
urediBarokni stil je prodro u Bohemiju u prvoj polovini 17. veka. Prag je bio jedan od glavnih centara manirističke umetnosti (stil kasne renesanse, koji je predviđao rani barok) pod Rudolfom II (1576–1611). Krajem njegove vladavine i za vreme vladavine njegovog brata Matije (1611–1619) u Pragu su izgrađene neke kasnorenesansne ili manirističke građevine sa elementima ranog baroka. Ali teško je napraviti razliku između manirističkog stila i ranobaroknog stila jer nema jasnog prekida, pa neki naučnici ove građevine smatraju ranobaroknim, dok ih drugi smatraju manirističkim.
Među ovim prelaznim zgradama je italijanska kapela posvećena Uznesenju Bogorodice, koja se nalazi pored bivšeg jezuitskog koledža Klementinum sagrađenog 1590-1600. za Italijane koji žive u Pragu, po projektu Italijana O. Maskarina. Iako je kasnorenesansna ili maniristička kapela, veoma je značajna za češku baroknu arhitekturu zbog eliptičnog tlocrta koji je mnogo tipičniji za baroknu arhitekturu nego za racionalni renesansni stil.[3]
Matijina kapija Praškog zamka, koju je pre 1614. godine sagradio verovatno Đovani Marija Filipi, tradicionalno se smatra prvom baroknom građevinom u Pragu.[4]
Rani barok
urediJasan barokni stil došao je u češku krunu tokom Tridesetogodišnjeg rata (1618–1648) kada je konačno zamenio renesansni stil. Barokni stil, koji dolazi iz katoličke Italije, bio je snažno podržan od strane bogate katoličke aristokratije i katoličke crkve, koja je postala jedina legalna crkva nakon 1627.
Arhitekte ranog baroka u Češkoj su bili stranci, uglavnom Italijani.
Prva barokna palata u Pragu, a verovatno i prva u srednjoj Evropi [5] sagrađena je 1621–1630. za češkog plemića, generala carske vojske u Tridesetogodišnjem ratu, Albrehta Valenštajna. Palatu Valenštajn (češki: Valdštejnský palác) su projektovali i izgradili italijanski arhitekti Đovani Pjeroni i Andrea Speca i inspirisana je najnovijom italijanskom arhitekturom svog vremena, ali se takođe može videti uticaj manirizma.
Crkva Gospe Pobedonosne u Maloj strani u Pragu smatra se prvom baroknom crkvom u Pragu. Sagradio je verovatno Đovani Marija Filipi 1611–1613. za luterane u stilu kasne renesanse. 1620-ih godina crkva je postala katolička i obnovljena je u stilu ranog baroka. Nova barokna fasada završena je 1644. godine.
Veoma značajan arhitekta ranog baroknog stila u Pragu bio je Karlo Lurađo, koji je došao iz Italije i radio za jezuite. Počeo je da obnavlja Klementinum i stariju renesansnu crkvu Svetog Spasa u Starom gradu, a za jezuite je podigao crkvu Svetog Ignjatija na Karlovom trgu u Novom gradu i crkvu u Breznjicama. Sagradio je zamak Humpreht 1666-1668. sa zanimljivim eliptičnim prizemljem.[6] Drugi italijanski arhitekta koji se naselio u Češkoj bio je Frančesko Karati, koji je projektovao palatu Černin u Pragu.
U stilu ranog baroka obnovljena je rezidencija olomoučkog nadbiskupa u Kromjeržižu od strane italijansko-švajcarskog arhitekte Filiberta Lukezea, a potom italijanskog Đovanija Pjetra Tenkala. Nadbiskupska palata Kromjeržiž dodata je na Uneskovu listu svetske baštine.
Žan Batist Mate je bio važan francuski arhitekta koji je radio u zemljama Bohemije. Njegova dela uključuju crkvu Svetog Franje Serafa u Starom gradu u Pragu i palatu Troja, podignutu u blizini Praga za grofa Šternberga. Obnovio je i Arhiepiskopski dvor u Pragu. Njegovi radovi predočavaju stil visokog baroka u Češkoj.
-
Prednja fasada crkve Svetog Spasa Karla Luraga, 1650-1660.
-
Prednja fasada Klementinuma Karla Luraga, 1650–1660.
-
Zamak Hampreht, Karlo Lurago, 1666–1668.
-
Nadbiskupska palata Kromjeržiža, Filiberto Lukeze, 1660-te.
-
Palata Černin, Frančesko Karati, 1660-1680.
-
Palata Troja, Žan Batist Mate, 1679–1685.
-
Crkva Svetog Franje Serafa u Starom gradu u Pragu, Žan Batist Mate, 1679–1688.
-
Crkva Svete Margarete u Jaromeržicama na Rokitnou, kraj 17. veka.
Visoki barok
urediPeriod visokog baroka u Češkoj počinje oko 1690. godine i traje do sredine 18. veka. Arhitekte tog vremena uglavnom su rođeni u Bohemiji ili Moravskoj, ali su često bili i stranog porekla. Najznačajniji arhitekti ovog perioda bili su Kristof Dincenhofer, koji je u Bohemiju došao iz Bavarske i živeo u Pragu, i njegov sin Kilijan Ignac Dincenhofer. Poznati su po svom stilu nazvanom "radikalni barok", koji je inspirisan primerima iz severne Italije, posebno delima Gvarina Gvarinija, i koji nastoji da izrazi pokret. Karakteriše ga zakrivljenost zidova i presecanje ovalnih prostora. Otac i sin Dincenhofer su zajedno izgradili 1702–1715. i 1737–1751. crkvu Svetog Nikole u Maloj strani u Pragu, po svojoj arhitekturi jednu od najznačajnijih baroknih crkava u Evropi.
Drugi važni arhitekti visokog baroka u zemljama češke krune bili su Đovani Batista Aliprandi, rođen u Italiji, koji je radio uglavnom za aristokratiju, František Maksimilijan Kanka i Jan Santini Ajhel. Značajne su uglavnom Santinijeve hodočasničke crkve Bazilika Device Marije u Krtinju i Svetog Jovana iz Nepomuka u Ždjaru i manastirska crkva u Rajhradu.
Jedna od najdragocenijih visokobaroknih svetovnih građevina u Pragu je Palata Klam-Galas koju je 1714-1718. izgradio poznati austrijski arhitekta Johan Bernard Fišer fon Erlah koji je takođe projektovao baroknu obnovu zamka Vranov na Diji u Moravskoj i fontanu u Brnu.
U Pragu postoje i lepe visoke barokne terasaste bašte ispod Praškog zamka u Maloj strani u Pragu: bašta Ledebur, Mala i Velika bašta Palfi, vrtovi Kolovrat i Mali Firstenberg. Još jedna značajna terasasta bašta u okrugu Mala Strana je Vrtba bašta.
Godine 1714–1754. Stub Svetog Trojstva u Olomoucu izgradili su Vencel Render i drugi građani Olomouca. Takođe je uvršten na Uneskovu listu svetske baštine.
-
Bazilika Device Marije u Krtinju, Moravska
-
Unutrašnjost crkve Svetog Nikole u Maloj strani u Pragu, 1750–1760.
-
Crkva Svetog Jovana Nepomuka u Novom gradu u Pragu, rad Kilijana Ignaca Dincenhofera, 1730-te.
-
Prednji zid Lorete u Pragu od oca i sina Dincenhofera, 1666–1668.
-
Zamak Karlova Koruna, Jan Santini Ajhel i František Makmilian Kanka, 1721–1723.
-
Zamak Mnihovo Hradište, Marka Antonija Kanevale, 1690-1720-e.
-
Stepenište Palate Klam-Galas u Pragu J.B. Fišera fon Erlaha, 1714–1718.
-
Fontana Parnas u Brnu J.B. Fišera fon Erlaha, 1693–1695.
-
Zamak Vranov na Diji sa kupolom J.B. Fišera fon Erlaha, početak 18. veka.
Barokna gotika
urediBarokni gotički stil je jedinstvena linija češke umetnosti visokog baroka koja povezuje bohemijski radikalni barokni stil sa gotičkim elementima. Tvorac i glavni predstavnik ovog stila bio je bohemijski arhitekta Jan Santini Ajhel.
Hodočasnička crkva Svetog Jovana iz Nepomuka koju je 1720-ih godina u ovom stilu sagradio Jan Santini Ajhel nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine.
-
Hodočasnička crkva Svetog Jovana Nepomuka na Zelenoj gori kod Ždjara na Sazavi izgrađena 1720-ih godina
-
Kupola crkve u Kladrubiju, Jan Santini Ajhel, 1712–1726.
-
Crkva u manastiru Želiv Jana Santinija Ajhela, 1714–1721.
-
Crkva u Roudnjicama na Labi Oktavija Brođa.
-
Drveni barokni gotički nameštaj crkve Svetog Gala u Poržiči na Sazavi, Lazar Videman, 1740-te.
Kasni barok i rokoko
urediKasnobarokni stil bio je uobičajen u zemljama češke krune za vreme vladavine kraljice Marije Terezije (1740–1780). U to vreme nastaje rokoko stil, koji je veoma sličan baroku, ali se od njega razlikuje po ornamentalnoj dekoraciji. Za vreme njene vladavine neoklasični stil je došao u Češku, a nakon njene smrti zamenio je barokni stil.[7]
Primeri kasnobarokne arhitekture (sa elementima rokokoa) u Pragu su Nadbiskupska palata ili Palata Golc-Kinski na Starom gradskom trgu. U stilu baroknog klasicizma Novu kraljevsku palatu Praškog zamka obnovio je bečki arhitekta Nikolo Pakasi u drugoj polovini 18. veka.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Semotanová, Eva (2007). Česko: Ottův historický atlas. Praha: Ottovo nakladatelství. str. 192. ISBN 9788073605773.
- ^ Kotalík, Jiří (2002). Architektura barokní (na jeziku: Czech) (Deset století architektury izd.). Praha: Správa Pražského hradu a DaDa. str. 13. ISBN 80-86161-38-2.
- ^ „Královská cesta (Royal route in Prague)”. Arhivirano iz originala 24. 08. 2020. g. Pristupljeno 18. 04. 2022.
- ^ Chotěbor, Petr (2005). Prague Castle: Detailed Guide. Prague: Prague Castle Administration. str. 28. ISBN 80-86161-61-7.
- ^ Bažant, Jan - Bažantová, Nina (2011). Valdštejnský palác v Praze. Praha: Festina Lente Press. str. 15. ISBN 978-80-254-9201-7.
- ^ Kronika českých zemí. Praha: Fortuna Libri. 2012. str. 346. ISBN 978-80-7321-651-1.
- ^ Černá, Marie (2012). Dějiny výtvarného umění. IDEA SERVIS. str. 106. ISBN 978-80-85970-74-6.