Čileanski greben

планински венац

Čileanski greben je srednjookeanski greben koji se nalazi između Naskanske i Antarktičke litosferne ploče. Njegov istočni kraj je Čileov trostruki čvor gdje se Čileanski greben subdukuje ispod Južnoameričke ploče u pragu Peru-Čile.[1][2][3] Prolazi zapadno, do trostruke tačke južno od mikro ploče Juan Fernandez, gdje presijeca Istočnopacifički greben.

Čileanski uspon
Čileanski uspon

Čileanski greben se subdukuje blizu poluostrva Taitao, gdje je Taitao ofiolit i druge geološke karakteristike povezane sa interakcijama na trostrukom čvoru.[4]

Čileanski greben koji se neprekidno širi se sudara sa južnom Južnoameričkom pločom na istoku, a greben se povlači ispod poluostrva Tajtao od pre 14 miliona godina (Ma).[2][3] Sudar grebena je stvorio pločasti prozor ispod Južnoameričke ploče iznad, sa manjom zapreminom rastopljene magme gornjeg plašta, što je dokazano naglo niskom brzinom protoka magme ispod grebena Čilea koji se razdvaja.[3][2][5] Subdukcija generiše poseban tip magmatskih stena, predstavljen Tajtao ofiolitima, koji je ultramafična stena sastavljena od olivina i piroksena, koja se obično nalaze u okeanskim pločama.[6][3] Pored toga, subdukcija Čileanskog grebena takođe stvara Tajtao granit na poluostrvu Tajtao koji se pojavljuje kao plutoni.[3][7]

Čileanski greben uključuje širenje grebena subdukcije koje je vredno proučavanja jer objašnjava kako se inicijacija arhejske kontinentalne kore formirala iz duboke okeanske kore.[6]

Regionalna geologija

uredi

Geologija čileanskog grebena

uredi
 
Mapa čileanskog grebena u Tihom okeanu. Crvena linija i crvena slova 'CR' predstavljaju greben Čilea. Greben je podeljen na brojne segmente linije raseda označene crnim linijama. 'FZ' označava zonu loma. Ružičaste strelice pokazuju pravac kretanja ploče Nazka i Antarktičke ploče, kao i njihovu stopu migracije. One pokazuju da se ploča Naska kreće u ENE pravcu, koji je koso u odnosu na granicu sa Južnoameričkom pločom, dok se Antarktička ploča kreće u pravcu E-W, koji je skoro normalan na granicu ploče. Pored toga, ploča Naska migrira četiri puta brže od Antarktičke ploče. Tamnoljubičasti krug pokazuje poluostrvo Tajtao gde se greben Čilea sudara sa Južnoameričkom pločom. Žuta linija pokazuje granicu ploče.[2]

Geologija čileanskog grebena je usko povezana sa geologijom poluostrva Tajtao (istočno od čileanskog grebena). To je zato što se greben Čilea povlači ispod poluostrva Tajtao, što tamo dovodi do jedinstvenih litologija.[6][7] O litološkim jedinicama se može govoriti od najmlađih do najstarijih, a glavni fokus bi bili Tajtao Graniti i Tajtao Ofiolit.

Tajtao graniti (stene slične adakitu u kasnom miocenu)

uredi

Adakitni magmatizam nastaje topljenjem zadnje ivice Nazka ploče.[3] Zbog subdukcije Čileanskog grebena ispod Južnoameričke ploče, došlo je do intruzivnog magmatizma koji stvara granit.[6] Ovo takođe nastaje delimičnim topljenjem potopljene okeanske kore.[6] [7] Mlada kora Nazke (manje od 18 miliona godina) je toplija tako da se metamorfizni subdukcijski bazalti tope.[7][6] U normalnom srednje-okeanskom grebenu, prisustvo volitila poput vode takođe smanjuje temperaturu solidusa.[6] Međutim, u Čileanskom grebenu postoji relativno mali (20%) stepen delimičnog topljenja litosfere, pritisak i temperatura delimičnog topljenja su manji od 10 kbar i viši od 650°.[6] To je zato što je topla mlada ploča Nazka ometala visoku stopu hlađenja i dehidracije. Delimično otapanje Tajtao granita stvara plutone poput adakitskog plutona Kabo Raper.[6]

Karakteristike Tajtao granita
uredi
 
Slika prikazuje geologiju poluostrva Tajtao. Tajtao graniti i ofioliti su uglavnom fokusirani na ovom delu. Čileanski greben se nalazi zapadno od poluostrva Tajtao, a geologija čileanskog grebena je blisko povezana sa geološkim stanjem poluostrva Tajtao.[7][8][6]

Adakit je felzična do srednje stene i obično je kalcno-alkalnog sastava. Takođe je bogat silicijumom.[3] Delimično otapanje izaziva promenu subduktovanih bazalta u eklogit i amfibolit koji sadrži granat.[6]

Tajtao ofiolit (pilou lava, pokriveni nasipi, gabro, ultramafične stene u kasnom miocenu)

uredi

Duž ose u čileanskom grebenu postavljene su magmatske stene koje su od mafika do ultramafika.[6] Na primer, ofiolitski kompleks Tajtao je otkriven na najzapadnijem delu poluostrva Tajtao (istočno od grebena Čilea), oko 50 km jugoistočno od trostrukog čvorišta Čilea. Ovome doprinosi obdukcija Nazka ploče proizvedene zbog konvergencije nadmoćne ploče Južne Amerike i segmenta čileanskog grebena Tres Montes.[3][9] Obdukcija i guranje izaziva metamorfizam niskog pritiska i formira ofiolitski kompleks. Ovaj metamorfizam ukazuje na početak hidrotermalnih promena u okruženju rasprostranjenog grebena.[6][9] Takođe postoje nedavne aktivnosti kisele magme na poluostrvu Tajtao što omogućava poređenje između prethodnog i trenutnog sastava, te se može utvrditi istorija magme.[3][10]

Karakteristike Tajtao ofiolita
uredi

Tajtao ofiolitna litosfera formira posebnu sekvencu od vrha do dna: pilou lave, kompleks nasipa, gabro i ultramafične stene. Za jedinice ultramafičnih stena, pokazalo se da postoje najmanje dva događaja topljenja koja su se desila ranije.[3][11]

Termička konfiguracija i struktura subdukcione zone utiču na interakcije okeanske litosfere, sedimenata morskog dna, erodiranih stena sa južnoameričke ploče iznad, i podlučnog klina plašta, kao i na hemijski sastav magme koja se topi. od mantije.[3] Zbog subdukcije okeanskih grebena (Čilenski greben) ispod južnoameričke ploče koja se dogodila od pre 16 Ma, to je izazvalo promenu termičke konfiguracije i geometrije podlučnog klina plašta, stvarajući poseban hemijski sastav generacija magme.[3] To znači da se razumevanjem sastava magme mogu poznati specifični uslovi sistema subdukcije.[3] Ovo je otkrilo da pločasti prozor nastao subdukcijom grebena uzrokuje stvaranje alkalnog bazalta. Konvergencija grebena, i rova i stvaranje pločastog prozora pomaže ugradnju alkalnih bazalta.[3][8]

Reference

uredi
  1. ^ Russo, R.M.; Vandecar, John C.; Comte, Diana; Mocanu, Victor I.; Gallego, Alejandro; Murdie, Ruth E. (2010). „Subduction of the Chile Ridge: Upper mantle structure and flow”. GSA Today. Geological Society of America. 20 (9): 4. doi:10.1130/GSATG61A.1. 
  2. ^ a b v g Tebbens, S. F.; Cande, S. C.; Kovacs, L.; Parra, J. C.; LaBrecque, J. L.; Vergara, H. (1997-06-10). „The Chile ridge: A tectonic framework”. Journal of Geophysical Research: Solid Earth. 102 (B6): 12035—12059. Bibcode:1997JGR...10212035T. ISSN 0148-0227. doi:10.1029/96jb02581 . 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Ramírez de Arellano, Cristóbal; Calderón, Mauricio; Rivera, Huber; Valenzuela, Mauricio; Fanning, C. Mark; Paredes, Eliot (oktobar 2021). „Neogene Patagonian magmatism between the rupture of the Farallon plate and the Chile Ridge subduction”. Journal of South American Earth Sciences. 110: 103238. Bibcode:2021JSAES.11003238R. ISSN 0895-9811. doi:10.1016/j.jsames.2021.103238 . 
  4. ^ Nelson, Eric; Forsythe, Randall; Diemer, John; Allen, Mike (1993). „Taitao ophiolite: a ridge collision ophiolite in the forearc of southern Chile (46°S)”. Revista Geológica de Chile. 20 (2): 137—165. Pristupljeno 23. 12. 2018. 
  5. ^ Russo, R.M.; VanDecar, John C.; Comte, Diana; Mocanu, Victor I.; Gallego, Alejandro; Murdie, Ruth E. (2010). „Subduction of the Chile Ridge: Upper mantle structure and flow”. GSA Today: 4—10. ISSN 1052-5173. doi:10.1130/gsatg61a.1. 
  6. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Bourgois, Jacques; Lagabrielle, Yves; Martin, Hervé; Dyment, Jérôme; Frutos, Jose; Cisternas, Maria Eugenia (2016), A Review on Forearc Ophiolite Obduction, Adakite-Like Generation, and Slab Window Development at the Chile Triple Junction Area: Uniformitarian Framework for Spreading-Ridge Subduction, Pageoph Topical Volumes, Cham: Springer International Publishing, str. 3217—3246, ISBN 978-3-319-51528-1, doi:10.1007/978-3-319-51529-8_2, Pristupljeno 2021-11-10 
  7. ^ a b v g d Anma, Ryo; Armstrong, Richard; Orihashi, Yuji; Ike, Shin-ichi; Shin, Ki-Cheol; Kon, Yoshiaki; Komiya, Tsuyoshi; Ota, Tsutomu; Kagashima, Shin-ichi; Shibuya, Takazo (novembar 2009). „Are the Taitao granites formed due to subduction of the Chile ridge?”. Lithos. 113 (1–2): 246—258. Bibcode:2009Litho.113..246A. ISSN 0024-4937. doi:10.1016/j.lithos.2009.05.018. hdl:2241/104215 . 
  8. ^ a b Veloso, Eugenio E; Anma, Ryo; Yamaji, Atsushi (januar 2009). „Ophiolite Emplacement and the Effects of the Subduction of the Active Chile Ridge System: Heterogeneous Paleostress Regimes Recorded in the Taitao Ophiolite (Southern Chile)”. Andean Geology. 36 (1). ISSN 0718-7106. doi:10.4067/s0718-71062009000100002 . 
  9. ^ a b Veloso, Eugenio E; Anma, Ryo; Yamaji, Atsushi (januar 2009). „Ophiolite Emplacement and the Effects of the Subduction of the Active Chile Ridge System: Heterogeneous Paleostress Regimes Recorded in the Taitao Ophiolite (Southern Chile)”. Andean Geology. 36 (1). ISSN 0718-7106. doi:10.4067/s0718-71062009000100002 . 
  10. ^ Cande, S. C.; Leslie, R. B.; Parra, J. C.; Hobart, M. (1987). „Interaction between the Chile Ridge and Chile Trench: Geophysical and geothermal evidence”. Journal of Geophysical Research. 92 (B1): 495. Bibcode:1987JGR....92..495C. ISSN 0148-0227. doi:10.1029/jb092ib01p00495. 
  11. ^ Howell, Samuel M.; Ito, Garrett; Behn, Mark D.; Martinez, Fernando; Olive, Jean‐Arthur; Escartín, Javier (jun 2016). „Magmatic and tectonic extension at the Chile Ridge: Evidence for mantle controls on ridge segmentation”. Geochemistry, Geophysics, Geosystems. 17 (6): 2354—2373. Bibcode:2016GGG....17.2354H. ISSN 1525-2027. S2CID 53126550. doi:10.1002/2016gc006380 . 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi