Šarl Pelisje
Šarl Pelisje (franc. Charles Pélissier; 20. februar 1903 — 28. maj 1959), je bivši francuski profesionalni biciklista i mlađi brat pobednika Tur de Fransa Anrija Pelisjea. Bio je profesionalac od 1922. do 1939. godine. Pelisje je pobedio 16 etapa na Tur de Fransu, a i dalje je aktuelan njegov rekord od osam etapnih pobeda na jednom Turu, koji deli sa Edijem Merksom i Fredijem Mertensom.
Šarl Pelisje | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Šarl Pelisje |
Datum rođenja | 20. februar 1903. . |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Datum smrti | 28. maj 1959.56 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Državljanstvo | Francuska |
Timske informacije | |
Trenutni tim | Završio karijeru |
Disciplina | drumski |
Tip vozača | Brdaš |
Profesionalna karijera | |
1922 1923 1924 — 1925 1926 — 1928 1929 1930 1930 1931 — 1935 1936 1936 1937 — 1939 | Automoto - Wolber JB Louvet Automoto - Hutchinson Dilecta - Wolber JB Louvet Alleluia - Wolber Dilecta - Wolber Genial Lucifer Charles Pelissier Mercier - Hutchinson Dilecta - Wolber |
Ažurirano: 17. jun 2016 |
Karijera uredi
Šarl Pelisje je počeo karijeru 1922. godine, a prvu značajnu pobedu ostvario je 1925. osvojivši trku Pariz—Aras. Naredne tri godine osvajao je nacionalno prvenstvo u sajklo krosu, a 1926. je završio drugi na nacionalnom prvenstvu u vožnji na hronometar i u drumskoj vožnji, a zatim je završio treći na Pariz—Rubeu. 1929. je vozio svoj prvi Tur de Frans i osvojio je jednu etapu. 1930. pobedio je na trci Šest dana Pariza, a na Tur de Fransu je osvojio osam etapa, a na sedam etapa je završio na drugom mestu. U generalnom plasmanu završio je na devetom mestu.
1931. osvojio je treće mesto na Pariz Turs trci, a zatim drugo na Pariz—Rubeu, a na Tur de Fransu je pobedio na pet etapa. 1932. godine nije učestvovao na Turu, a 1933. je odustao tokom treće etape, a zatim je pobedio na trci Kriterijum de As.
1934. osvojio je trke oko Ženeve i Pariza, a Tur de Frans opet nije uspio da završi, morao je da ga napusti tokom šeste etape. 1935. osvojio je trku Medisona, a zatim drugo mesto na trci Pariz—Sent Etjen. Prvi put od 1930. uspio je da završi Tur de Frans, osvojivši dve etape, to mu je ujedno bilo i zadnje učešće na Turu. Vozio je još četiri godine, do početka Drugog svetskog rata. Pored nekoliko drugih i trećih mesta, uspio je da osvoji trku u Nemačkoj 1938. godine.