Šajoereš (mađ. Sajóörös) je naselje u severnoj Mađarskoj, u županiji Boršod-Abauj-Zemplen (Borsod-Abaúj-Zemplén).[2]

Šajoereš
mađ. Sajóörös
Katolička crkva u Šajoerešu
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionSeverna Mađarska regija
ŽupanijaBoršod-Abauj-Zemplen
SrezTisaujvaroš
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 1.490[1]
 — gustina151,9 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate47° 34′ 16″ S; 21° 00′ 40″ I / 47.5712° S; 21.0111° I / 47.5712; 21.0111
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina8,44 km2
Šajoereš na karti Mađarske
Šajoereš
Šajoereš
Šajoereš na karti Mađarske
Poštanski broj3586
Pozivni broj(+36) 49
Veb-sajt
https://www.sajooros.hu/

Istorija

uredi

Šajoereš, Ereš je jedino naselje u okrugu koje nosi ime mađarskog plemena Ers (Örs)iz vremena mađarskog osvajanja panonskih prostora. Nastanak naselja smešta se na kraj 10. veka, početak 11. veka.

Ime naselja se prvi put pominje u hronici Šimona Kezaija, a u dokumentima se prvi put pojavljuje 1319. godine, kada je područje pripadalo unucima Ernjea iz porodice Akoš, od kojih ga je kralj Robert Karolj zaplenio i dao ga erdeljskom vojvodi (Debreceni) Dousi, koji ih je porazio. Nakon smrti vajde od Debrecina, postao je kraljevski posed.

Godine 1332. ime mesta je uvršteno u listu papske desetine. Tada se već pominje crkva koja nosi ime Svetog Martina, čiji je sveštenik plaćao 3+6 gara papske desetine 1334. godine.

Populacija

uredi

Godine 2001. 95% stanovništva naselja se izjasnilo kao Mađari, 2% Romi i 3% Poljaci.[3]

Tokom popisa 2011. godine, 82,9% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 1,1% kao Romi, a 0,2% kao Poljaci (16,9% se nije izjasnilo; zbog dvojnog identiteta, ukupan broj može biti veći od 100%). Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 29,8%, reformatori 15,3%, grkokatolici 3,3%, nedenominacioni 22,8% (27,7% nije odgovorilo).[4]

Godine 2022, 95,3% stanovništva se izjasnilo kao Mađari, 0,4% kao Cigani, 0,4% kao Nemci, 0,1% kao Ukrajinci, 0,1% kao Grci i 4,1% kao druge, nedomaćinske nacionalnosti (4,7% nisu deklarisati; zbog dvostrukih identiteta, ukupan broj može biti veći od 100%). Prema njihovoj religiji, 21,7% su bili rimokatolici, 16,6% reformisani, 3,2% grkokatolici, 0,8% ostali hrišćani, 0,3% luterani, 21,1% nekonfesionalni (35,6% nije odgovorilo).[4]

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi