Шерлок Холмс и глас страха

Šerlok Holms i glas straha (engl. Sherlock Holmes and the Voice of Terror) je američki detektivski film iz 1942. godine, i treći film u serijalu filmova o Šerloku Holmsu u kome glavne uloge igraju Bejzil Ratbon i Najdžel Brus. Prvi je film iz serijala koji je distribuirao Universal Studios, kao i prvi koji nije smešten u izvorno viktorijansko doba. Film kombinuje elemente priče „Njegov poslednji podvigArtura Konana Dojla iz 1917. godine, kojoj se pripisuje adaptacija, sa stvarnim događajima vezanim za radio prenose nacističke propagande u Britaniji tokom Drugog svetskog rata.[1] U glavnoj ženskoj ulozi se pojavljuje Evelin Ankers.

Šerlok Holms i glas straha
Filmski poster
Izvorni naslovSherlock Holmes and the Voice of Terror
RežijaDžon Rolins
ScenarioRobert Hardi Endruz
Lin Rigs
ProducentHauard Benedikt
Temelji se naNjegov poslednji podvig
(Artur Konan Dojl)
Glavne ulogeBejzil Ratbon
Najdžel Brus
Evelin Ankers
Redžinald Deni
Tomas Gomez
MuzikaFrenk Skiner
Direktor
fotografije
Elvud Bredel
MontažaRasel F. Šungart
StudioUniversal Studios
Godina1942.
Trajanje65 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Prethodni
Sledeći
IMDb veza

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film započinje naslovnom karticom koja Šerloka Holmsa i doktora Votsona opisuje kao „bezvremene”, što je objašnjenje zašto je film smešten u 1940-e, a ne u Holmsovu eru, od 1881. do 1914. godine, kao što je to bio slučaj sa prethodnim filmovima iz serijala. Postoji omaž klasičnom Holmsu, u sceni u kojoj Holms i Votson napuštaju Ulicu Bejker 221b, a Holms uzima svoj klasični šešir. Votson se buni, a Holms nevoljno umesto njega stavlja fedoru.

Ser Evan Baram poziva Holmsa u „Unutrašnji savet” britanske obaveštajne službe da pomogne u zaustavljanju nacističkih diverzanata koji deluju u Britaniji, a koji unapred najavljuju svoje aktivnosti u radio prenosima „Glasa straha”.

Gavin, jedan od Holmsovih operativaca, ubijen je sa nemačkim bodežom u leđima. Pre nego što umre, Gavin izgovara reč „Kristofer”. Holms i Votson kasnije odlaze u londonski kvart Lajmhaus, gde se sastaju sa Gavinovom suprugom Kiti.

Holms kaže savetu da je upotrebom osciloskopa za pažljivu analizu i upoređivanje obrasca zvučnih talasa iz radio prenosa uživo u odnosu na unapred snimljene glasove utvrdio da je „Glas straha” zapravo snimljen na fonografskim pločama u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali da je emitovan iz Nemačke. Prateći Kitin savet, Holms i Votson odlaze do starih Kristofer dokova, gde ih prati ser Entoni Lojd iz saveta. Njih trojicu zarobljava grupa nacističkih špijuna predvođenih Midom, međutim neki ljudi iz Ist Enda oslobađaju Šerloka, Votsona i Lojda dok napadaju naciste, iako Mid uspeva da pobegne kroz skrivena vrata do glisera koji ga je čekao.

Kiti se pretvara da je lopov u begu i pridružuje se Midu. Saznaje da Mid te noći planira da ode na seosko imanje ser Evana. Tamo Holms i ser Evan gledaju kako nemački avion pokušava da sleti, ali ser Evan puca na avion i tako poremeti nacistički sastanak; za to vreme se Mid krije u mraku.

Nakon što je jedan od Holmsovih doušnika pronašao Mida i Kiti na južnoj obali Engleske, Holms primorava veće da tamo ode sa njim. Uz podršku britanskih vojnika, Holms zarobljava Mida i grupu nemačkih vojnika smeštenih u napuštenoj crkvi.

Tamo otkriva da je pravi identitet iza „Glasa straha” bio ser Evan Baram, za koga se otkiva da je varalica. Holms zatim otkriva da je u Prvom svetskom ratu pravi Baram bio zatvorenik u nemačkom ratnom logoru i da je imao neobičnu sličnost sa Hajnrihom fon Bokom, članom nemačke tajne službe; jednog dana pravi Baram je izveden i pogubljen; gospodin koji je Holmsa pozvao zbog slučaja bio je sam fon Bok koji se 24 godina predstavljao kao Baram; Holms zatim dodaje da Baram nije imao užu porodicu, pa je njegov privatni život dobro proučio fon Bok, koji je takođe studirao na Oksfordu i posedovao znanje engleskog jezika i manira. Dakle, uz malu pomoć plastične hirurgije, pored već pomenute sličnosti sa Baramom, obmana je temeljno izvedena. Holms takođe zaključuje da je pravi ser Evan Baram nosio ožiljak iz detinjstva, dok je onaj koji je fon Bok nosio od plastične hirurgije bio star otprilike 20 godina − trag koji je odao činjenicu da je bio varalica.

Holms zatim obaveštava špijune da su nemačke invazione snage uništene. Razbesneli Mid puca i smrtno ranjava Kiti, ali se sam ubija dok pokušava da pobegne. Veće stoji oko ubijene Kiti i zaklinje se da njena herojska smrt neće biti uzaludna.

Film se završava direktnim citatom iz priče „Njegov poslednji podvig”:

Votson: Divno je jutro, Holmse.
Holms: Dolazi istočni vetar, Votsone.
Votson: Ne mislim tako. Izgleda kao još jedan topao dan.
Holms: Dobri stari Votsone. Ti si jedina fiksna tačka u ovom promenljivom dobu. Istočni vetar dolazi svejedno. Takav vetar kakav još uvek nije duvao u Engleskoj. Biće hladno i gorko, Votsone, i mnogi od nas će možda uvenuti pre nego što prohuji. Ali to je svejedno Božji vetar. A zelenija, bolja, jača zemlja ležaće pod suncem kada se oluja raščisti.

Uloge uredi

 
Najdžel Brus, Evelin Ankers i Bejzil Ratbon u filmu
Glumac Uloga
Bejzil Ratbon Šerlok Holms
Najdžel Brus doktor Džon Votson
Evelin Ankers Kiti
Redžinald Deni ser Evan Baram / Hajnrih fon Bok
Tomas Gomez R. F. Mid
Henri Danijel ser Entoni Lojd
Montagu Lav general Džerom Loford
Olaf Hiten admiral ser Džon Fabijan Prentis
Lejland Hodžson kapetan Roland Šor
Meri Gordon gospođa Hadson
Hilari Bruk Džil Grandis

Reference uredi

  1. ^ Barnes, Alan (2002). Sherlock Holmes on Screen. Reynolds & Hearn Ltd. str. 154—155. ISBN 1-903111-04-8. 

Spoljašnje veze uredi