Šefika Korkut-Šunje

босанскохерцеговачка позоришна и телевизијска глумица

Šefika Korkut-Šunje (Travnik, 1932/193317. februar 2022)[2] bila je jugoslovenska i bosanskohercegovačka pozorišna i televizijska glumica.[1][3][4]

Šefika Korkut-Šunje
Lični podaci
NadimakFika
Datum rođenja(1932-00-00)1932.
Mjesto rođenjaTravnik, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti17. februar 2022.(2022-02-17) (89/90 god.)
PrebivališteZenica
DržavljanstvoBosna i Hercegovina
Religijaislam[1]
Obrazovanjeglumačka škola u Sarajevu[1]
Porodica
SupružnikMujo Šunje[1]
Djeca1
RoditeljiHamdija Korkut[1]
PorodicaBesim (stric); Derviš (stric)[1]
Rad
Aktivni period1950-e—2000-e
Bitne ulogeKoštana,
Glorija (Marinković),
Amanda (Staklena menažerija),
dadilja (Sveti Sava);
Rahima (Viza za budućnost)
Veza do IMDb-a

Biografija

uredi

Rođena je 1932. ili 1933. godine u Travniku. Prvobitno je glumila dvije godine u NP Šibenik.[1] U NP Zenica igrala je od 1956. godine,[1] penzionisala se 30. marta 1991. godine,[5] ali i dalje nastavila da glumi u ratnim predstavama (mnoge sa kolegom i prijateljem Žarkom Mijatovićem, npr. Božićna priča) kao i poslije Rata u BiH u predstavama i na televiziji (glumila je Rahimu u Vizi za budućnost 2005—06, te babu u Crnoj hronici 2006).[1] Ima diplomu sarajevske glumačke srednje škole, a na audiciju se prijavila kao 18-godišnjakinja.[1] U karijeri je, između ostalih, utjelovila uloge — kako ih sama izdvaja — Koštana, Glorija (Marinković), Amanda (Staklena menažerija); takođe je glumila dadilju u nagrađivanoj drami Sveti Sava Siniše Kovačevića (režija: Vladimir Milčin).[6] Režirala je omladinsku predstavu Bošnjačka svadba, izvedenu u organizaciji BZK Preporod u švajcarskom mjestu Šmerikon,[7][8] kao i još nekolicinu predstava.[9] Danas drži radionice sa prijateljicama.[1][10][11]

Privatni život

Porodica (stričevi i dr.) joj potiče od Korkuta iz Travnika, koji su bili uticajni u istoriji muslimana i jevreja BiH. Otac joj se zvao Hamdija i za razliku od svoje braće radio je svjetovne poslove. Majka je iz porodice Arnautovića i u srodstvu je sa uticajnim Zeničaninom Ezherom Ezom Arnautovićem (po kojem zenički bulevar danas nosi ime); poginula je 1944. godine u granatiranju Travnika od Saveznika, dok je ona imala 11 godina.[1][12] Korkut-Šunje ima talenat za pjevanje, a učestvovala je i na priredbama (i tako otkrila poziv za audiciju).[1] Nadimak joj je Fika. Ima jednu ćerku i unuka.[1]

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi